Nemica Dijana Savita Vagner, čije je ratno ime „Snejk“, borila se u dobrovoljačkom bataljonu na istoku Ukrajine. Nije to planirala, nije očekivala da će uzeti oružje u ruke, jer nije bila „ratnički tip“. Sa 36 godina poginula je na frontu i večno zadužila Ukrajince
Savita Vagner zapravo nikada nije imala nameru da uzme oružje u ruke i da se bori. Nakon što je prekinula studije medicine, ta žena iz Bona davala je učenicima časove iz matematike, latinskog i nemačkog, a radila je i kao veb-dizajnerka. S mužem, Kanađaninom, koji je bio programer, otišla je u Hale i tamo se ponovo upisala na fakultete kako bi studirala matematiku, piše „Dojče vele” (DW).
Sve se promenilo nakon što je u martu 2022. sopstvenim automobilom otišla u Ukrajinu vozeći humanitarnu pomoć – u zemlju koju je poznavala samo iz vesti. Mesec dana nakon što je Rusija napala Ukrajinu, Savita Vagner odvezla je lekove i medicinski materijal iz Lavova u Kijev.
Tamo je susrela zapadne novinare koji su tražili vozača. Ona je tu grupu novinara miniranim putevima odvezla u sela oko Kijeva i Černihiva, koja su Ukrajinci upravo bili oslobodili od ruske okupacije. Stanovnici su reporterski tim prihvatili kao ‘oslobodioce’. Ako si im dao samo jedan hleb, gotovo da su ti ljubili noge. „I onda smo otkrili da Rusi muče ljude“, ispričala je Vagner u jesen 2022. za DW.
Zbog toga što je doživela i ona je postala „agresivna“: nije joj više bilo dovoljno samo da pomaže tako što dostavlja humanitarnu pomoć. „Do đavola s tim da samo lečimo simptome, treba ukloniti uzrok“, mislila je tada.
U rovovima kod Izjuma
Savita Vagner nije imala nikakvoga vojnog iskustva, a nije ni znala ukrajinski jezik. Nekoliko semestara na studijama medicine ipak je bilo „dovoljno da pomaže ranjenicima na prvoj liniji fronta“. Vodile su se teške borbe, medicinsko osoblje bilo je veoma potrebno.
Nakon dva meseca osnovne obuke, Nemica je u junu 2022. premeštena na front na severoistoku Ukrajine – u pešadiju. U haosu prvih ratnih meseci nadređeni na licu mesta, pretpostavljala je, nisu znali da je studirala medicinu.
Nedeljama je Savita Bagner bila u rovovima pre nego što je angažovana u sanitetu. „Bili smo 24 sata dnevno na prvoj liniji fronta. U šumi si, u potpunoj zabiti. Nemaš dvogled za noćno osmatranje, samo jedan na pet ili osam ljudi. Negde se čuje pucanj, onda i ti zapucaš u smeru Rusa“.
Njihova baza bila je u dometu ruskih minobacača i tenkova.
„U svakoj drugoj vojsci ona bi bila dislocirana, ali Ukrajinci su snažni tipovi, ozbiljno“, pričala je ona.
Nije bilo vode za piće, niti pravih toaleta.
„Tuširala sam se na kiši, uvek bih bila zahvalna ako pada kiša. Stalno se znojiš ili se smrzavaš – nekako nema ništa između toga. U takvim uslovima u nekom trenutku primetiš da te to izjeda“, opisivala je Vagner.
Mykola Berdnyk/DWVojnik drži sliku Savite Vagner tokom njene sahrane u Kijevu
Nije bila „ratni tip“
Bila su to gruba iskustva za osobu koja je odrasla u sređenim okolnostima u Bonu. Majka joj je bila službenica, otac policajac.
„Nikad nisam gledala ratne filmove, nikad nisam bila ratni tip“, rekla je Savita Vagner za DW.
Nisu joj na pamet padali ni nemački nazivi za obične vojne pojmove kao što su minobacač, vod ili rov. Ratni rečnik naučila je tek u svojoj jedinici u Ukrajini u kojoj je bilo mnogo stranaca. Međusobno su razgovarali na engleskom.
Ljutilo ju je to što je većina dobrovoljaca u Ukrajini bila iz SAD, a ne iz Evrope.
„Krajnje je neverovatno da će Putin da baci atomsku bombu na Ameriku. Ali, ako bi Ukrajina izgubila ovaj rat, Putin ne bi stao – čitava Evropa bi imala veliki problem“, smatrala je ona.
Stranci u nacionalističkom dobrovoljačkom bataljonu
Bataljon „Karpatska sič“, u kojem je služila Savita Vagner, osnovan je kao jedinica dobrovoljaca i tek kasnije je integrisan u regularnu ukrajinsku vojsku. Za strance, koji često nisu znali ni ukrajinski niti su imali borbenog iskustva, ta jedinica je u početku bila otvorenija od drugih.
Pritom je „Karpatska sič“ na glasu kao strogo nacionalistička. Savita Vagner to nije ni po čemu osetila. Pričala je da je tamo susrela samo „obične Ukrajince“ – jednog muzičara iz Donjecka, jednog tekstilnog preduzetnika: „To nije nikakvo udruženje ekstremista.“
Samu sebe je Savita Vagner opisivala kao nepolitičnu: „Nisam pristalica nijedne stranke. Ja sam negde u sredini – ni levo, ni desno“.
Poslednje počivalište u Kijevu
Savita Vagner je poginula 30. januara u artiljerijskom napadu u blizini Svatove na istoku Ukrajine – prilikom pokušaja da evakuiše ranjene vojnike iz Kolumbije. Dok je bila na frontu, spasila je na desetine ranjenika, pričaju njene kolege.
U februaru je Savita Vagner sahranjena u Kijevu s vojnim počastima – u takozvanoj „Aleji slavnih“ na vojničkom groblju.
„Smatrali smo da je ispravno da je ostavimo s njenim kolegama. Ona je izgarala za tu stvar. Toliko se snažno angažovala da je tamo ostavila i svoj život. Mi ćemo jednom godišnje da putujemo u Kijev da je posetimo“, kaže njena majka Ula Vagner za DW.
Karl S, muž Savite Vagner, priča o planovima tog para da nakon rata žive malo u Nemačkoj, malo u Ukrajini.
„Znate, Ukrajinci su tako ljubazni. S jedne strane sam hteo da se vrati. S druge strane, ona je radila nešto u šta je čvrsto verovala – ona se borila za slobodu Evrope, ne samo Ukrajine. Ona je za slobodu – na koju se na Zapadu često gleda kao nešto što se podrazumeva – žrtvovala svoj život“, zaključio je muž Savite Vagner.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Apelacioni sud je vratio Trampu mogućnost da uvodi carine, samo dan nakon što je Sud za međunarodnu trgovinu presudio da su one nezakonite. Sudbina Trampove ekonomske politike sada zavisi od daljeg sudskog postupka i mogućeg uplitanja Vrhovnog suda
Nemačka vlada najavila je novu seriju zakonskih izmena koje značajno pooštravaju uslove za izbeglice i useljenike. Obustava spajanja porodica za deo izbeglica i ukidanje ubrzanog državljanstva signaliziraju kraj jedne liberalnije migracione ere
U gradu Bajkalsku, u Irkutskoj oblasti u Sibiru, mladić (17) počimio je masakr - ubio je četvoro dece na proslavi rođendana navodno zato što ga je odbila je 14-godišnja devojčica
Američki savezni sud oborio je ključne carinske odluke predsednika Donalda Trampa, ocenivši da je prekoračio svoja ovlašćenja, dok je administracija u isto vreme raskinula ugovor vredan više od 760 miliona dolara sa farmaceutskom kompanijom „Moderna“
Izgleda da je predsednik Srbije momački nagazio na žulj Putinu. Zašto? Zato što mu Zapad možda i može pomoći u pokušaju da izađe na kraj sa studentima i velikim delom pobunjenog društva, a Moskva ni u teoriji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da uništi srpske Univerzitete kako bi opstao na vlasti. Ne shvata pritom da bez Univerziteta gubi društvo iz kojeg, kao i svaki parazit, isisava životodavne sokove. On ubija ono što ga drži u životu
Kao paradržavni organ specijalne namene koji metalnim štanglama zavodi „red i mir“, Vučić upravo legalizuje kapuljaše. U pitanju je – otprilike – nešto nalik na Musolinijeve „borbene saveze“ iz 1919-1922.
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!