Turska opozicija iz temelja je uzdrmala režim predsednika Redžepa Tajipa Erdogana nanevši mu najveći poraz u više od dve decenije. Erdogan je priznao poraz
Turski predsednik Redžep Tajip Erdogan rekao je da su lokalni izbori u Turskoj završeni na „način koji priliči našoj demokratiji“, opisujući demokratiju i volju nacije, 85 miliona građana Turske, kao „pobednike izbora“.
„Oni koji ne razumeju poruku nacije će na kraju izgubiti“, rekao je sa druge strane gradonačelnik Istanbula Ekrem Imamoglu hiljadama pristalica nakon što je prebrojavanje glasova pokazalo da je njegova Republikanska narodna partija levog centra (CHP) osvojila Istanbul sa više od milion glasova, preneo je Rojters.
Erdoganova konzervativna Partija pravde i razvoja (AKP) i dalje dominira na nacionalnom nivou.
Erdogan priznao poraz
Erdogan je u govoru u nedelju uveče priznao poraz i rekao sa balkona predsedničke palate: „Ako smo napravili grešku, popravićemo je… ako nam nešto nedostaje, dovršićemo to“.
Erdogan (70) je na vlasti od 2003. godine.
Foto: Yavuz Ozden/Dia Images via APPredsednik Turske Tajip Redžem Erdogan sa suprugom Eminom.
Kao i 2019. kada je Imamoglu prvi put pobedio, opozicija je pobedu proslavlja uz hit Nade Topčagić „Jutro je“ .
Opozicija dobila u velikim gradovima
Zapadni analitičari tvdre da bi opozicija koja je pobedila na opštinskim izborima u velikim turskim gradovima poput Istanbula, Izmira i Ankare mogla da pokrene zemlju u novom pravcu.
Sam Erdogan je postao poznat kao gradonačelnik Istanbula 1990-ih pre nego što je osvojio predsedničku funkciju. Sada mediji spekulišu da bi Imamogluova pobeda u Istanbulu mogla da ga učini prvim kandidatom za predsednika Turske 2028.
Jedan od razloga za takvo mišljenje svakako je i činjenica da on i Erdogan imaju slične biografije.
Obojica su vodili Istanbul, imaju porodične korene u istočnom crnomorskom regionu i obojici su političke karijere „ometali“ turski sudovi.
U mladosti su i jedan i drugi bili pasionirani fudbaleri, obojica imaju harizmu koja privlači birače, ali se razlikuju kada su u pitanju politike koje vode.
Sam Erdogan je svojevremeno rekao da ko osvoji Istanbul osvaja Tursku.
Ko je Ekrem Imamoglu
Imamoglu, 52-godišnji bivši biznismen, je gradonačelnik Istanbula od 2019. kada je prvi put porazio Erdoganovu partiju. Vlast nije htela da prizna poraz, izbori su bili ponovljeni, a Imamoglu je još ubedljivije pobedio.
AP Photo/Francisco Seco)Gradonačelnik Istanbula Ekrem Imamoglu sa svojim pristalicama.
Pokušao je da se kandiduje za predsednika na opštim izborima u Turskoj 2023, ali mu je Erdoganova vlada zabranila da se kandiduje, što je bio, kažu pristalice CHP-a, čisto politički potez.
Na tim izborima Erdoganova partija je odnela ubedljivu pobedu na nacionalnom nivou.
Neverovatna inflacija, ekonomsko nezadovoljstvo
Turska ekonomija je u silaznoj spirali od 2018. godine. Bori se sa izuzetno visokom inflacijom, slabom nacionalnom valutom i okrnjenim deviznim rezervama. Inflacija je u februaru ove godine porasla za 67 odsto u odnosu na isti period 2023, a kamatne stope su se popele na 50 odsto, što je razumljivo bolno za prosečnog turskog potrošača.
„Katastrofalni rezultati za vladajuću AKP, neuspeh u osvajanju velikih gradova i možda čak i gubitak nacionalnih glasova od opozicionog CHP-a“, komentarisao je za CNBC rezultate lokalnih izbora viši strateg za tržišta u razvoju Timoti Eš. Loš rezultat vladajuće partije pre svega objašnjava visokom inflacijom.
Istanbulski ekonomista Arda Tunca dao je sličnu ocenu.
„U 2019. AKP je izgubila velike gradove zbog efekata ekonomske krize iz 2018, jer se kriza uglavnom osetila u velikim gradovima. Sada se širom zemlje proširila opasnost od osiromašenja i nezaposlenosti“, napisao je na društvenoj mreži Iks.
Turska lira je u ponedeljak ujutru u Istanbulu imala rekordno nisku vrednost u odnosu na dolar.
Nema razloga za euforiju
Domaći analitičari mahom ipak uglavnom kažu da turska opozicija nema razloga za euforiju, imajući u vidu izbore 2023. godine i razliku koju Turci prave između lokalnih i državnih pitanja.
Turkey Local ElectionsBiračko mesto u Ankari, 31. mart 2024. godine.
Ocenjuju da se i sam Erdogan prilagođava situaciji i da Turci procenjuju kakav je učinak njihovih političara po širokom spektru pitanja, od ekonomije do sanacije posledica zemljotresa.
Prošle godine 6. februara jugoistočnu Tursku i sever Sirije pogodio je snažan zemljotres. Ljudi u tim regionima i danas se suočavaju sa posledicama.
Građani Turske juče su birali gradonačelnike, načelnike okruga i druge lokalne zvaničnike koji će obavljati funkcije u narednih pet godina. Na izborima su učestvovali kandidati iz 34 političke stranke, a glasalo se na više od 206.000 biračkih mesta širom zemlje.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Vrhunac misije dogodio se u noći između 6. i 7. aprila kad su astronauti “preleteli” iznad Meseca i zašli za njegovu “tamnu stranu”. Iste večeri su stigli do najdalje tačke, a potom obišli oko Meseca najavljujući da se sa misijom Artemis 2 nastavlja doba svemirskih heroja
Negativni efekti sukoba u Iranu su vezani za rast cena nafte i prirodnog gasa na globalnom nivou. Posledice već osećaju i krajnji potrošači – u pojedinim azijskim zemljama su već ograničene cene benzina, akcize na gorivo smanjene, zaposleni prelaze na rad od kuće, škole se zatvaraju...
Postoje trenuci u istoriji kada stvarnost toliko zaliči na književnost da postaje teško napraviti jasnu razliku između sveta koji nas okružuje i fantazmagorija zatvorenih među korice knjiga. U romanu-distopiji Atlantida, kroz priču o propasti ljudske civilizacije – poistovećene sa istoimenim mitskim ostrvom, Borislav Pekić nudi kompleksnu i nadasve pesimističnu filozofsku elaboraciju ključnih obeležja savremenog društva, koja ni skoro četiri decenije nakon objavljivanja ove knjige ne gubi na snazi. Naprotiv, haos u kome se svet danas nalazi dodatno aktuelizuje Pekićeve uvide i nudi nam ključ za bolje razumevanje sve manje razumljivih – i još manje razumnih dešavanja koja krajnje eufemistički nazivamo geopolitikom
Duh Vremena: Šest decenija od smrti Ane Ahmatove (3)
Rođena je u Odesi iste 1889. godine kao i Čarli Čaplin, Tolstojeva Krojcerova sonata i Ajfelov toranj, pisala precizno o radosti prve ljubavi i o bolu slomljenog srca, tri puta se udavala i bila najbolja prijateljica tuđih muževa, suočila se sa smrću prvog muža pesnika Nikolaja Gumiljova i robovanjem sina, gubila nadu bez samosažaljenja, lični bol i tragedije svoje nacije pretvorila u besmrtne stihove, u starosti bila dostojanstvena u samoći i umrla je 5. marta 1966, istog dana i istog meseca kad je 1953. umro Josif Staljin – na dan koji je pri kraju života redovno svečano obeležavala
Iako Balkan nije na listi prioriteta američkog predsednika Donalda Trampa, njegova pobeda na izborima 2024. godine u Srbiji je dočekana sa neskrivenim oduševljenjem. Zašto?
Upisivanje Brenta Sadlera kao direktora medija Junajted grupe je pretposlednji korak u puzajućem davljenju kritičkih medija. Vlast to neće spasiti, ali je barem publika dobila važnu lekciju
Vršljanje policije po Rektoratu Univerziteta u Beogradu je čin ljudi nesvesnih da sami propadaju u rupu koju kopaju Vladanu Đokiću, da nastupaju kao zlo koje će izgubiti bitku protiv dobra, kao neuki jahači metle koje će na kraju pomesti studenti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!