

Bliski istok
Nova eskalacija uprkos primirju: Napadi na Liban produbljuju krizu na Bliskom istoku
Uprkos primirju, nastavljeni su napadi na Bliskom istoku, a čeka se i nastavak pregovora




Ukrajina od država članica NATO-a dobija vojnu, finansijsku i humanitarnu pomoć. Prema potpisanim sporazumima se te zemlje obavezuju i da će Ukrajini omogućiti pristup određenim tehnologijama, da će investirati u njenu odbrambenu industriju i jačati njene odbrambene sposobnosti. Put do članstva, međutim, je dug i neizvestan
Samit NATO u glavnom gradu Litvanije Vilnjusu u julu 2023. završio je razočaranjem za ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog. Ukrajina nije dobila zvanični poziv za članstvo u NATO ni konkretan plan za članstvo. Umesto toga, predsednici država i vlada grupe G7, predsednik Saveta EU i predsednica Evropske komisije potpisali su zajedničku izjavu o pomoći Ukrajini, piše Dojče vele.
Prema tom dokumentu s Ukrajinom se radi na „konkretnim bilateralnim dugoročnim obavezama i sporazumima u oblasti bezbednosti“. Kabinet ukrajinskog predsednika to je nazvao „bezbednosni sporazumi“.
Otada se mnogo toga dogodilo. Na samitu NATO koji se održava u Vašingtonu povodom 75. godišnjice osnivanja Severnoatlantskog saveza, Ukrajina može da se pohvali 21 potpisanim bezbednosnim sporazumom. Ali, kakve koristi je ona do sada imala od toga?
Sporazum s Velikom Britanijom kao uzor
Velika Britanija je bila prva zemlja s kojom je Ukrajina sklopila takav sporazum. On predviđa pomoć kod „zaštite“ i „ponovnog uspostavljanja međunarodno priznatih granica“. Taj sporazum, potpisan sredinom januara 2024. godine, služio je kao uzor za druge sporazume, kaže Oleskandr Krajev iz nezavisnog naučnog centra „Foreign Policy Council ’Ukrainian Prism’“.
Velika Britanija je prednjačila u dodeli sredstava u oblasti bezbednosti, dodaje Krajev. Osim toga, ona je odredila da svaki sporazum treba da sadrži podršku Ukrajini u pristupanju NATO.
Sve članice grupe G7 (najjačih industrijskih zemalja) i većina članica Evropske unije već su potpisale bezbednosni sporazum sa Ukrajinom. Nezavisno od toga, krajem juna su dogovorene „zajedničke garancije bezbednosti između Ukrajine i Evropske unije“. Najnoviji bezbednosni sporazum sklopljen je s Poljskom 8. jula prilikom posete ukrajinskog predsednika Zelenskog Varšavi. Upravo toga dana Rusija je izvela nove, razorne napade raketama na ukrajinske gradove.
„Ko danas brani Ukrajinu, taj brani i sebe“, kaže predsednik poljske vlade Donald Tusk. On je zagarantovao da Ukrajina može da računa na podršku Poljske u svojim nastojanjima da postane članica NATO. Ukrajinski predsednik rekao je da žele da izrade mehanizam kako bi iz Poljske bilo moguće srušiti ruske rakete i dronove iznad Ukrajine, koji se približe Poljskoj.
Svaki sporazum ima svoje specifičnosti
Svi bezbednosni sporazumi sadrže obaveze vojne, finansijske i humanitarne pomoći Ukrajini. „Prema sporazumima se te zemlje obavezuju da će Ukrajini omogućiti pristup određenim tehnologijama, da će investirati u odbrambenu industriju i jačati sposobnosti odbrane“, objašnjava Oleksandr Krajev.
Ipak, svaki od tih sporazuma ima i svoje specifičnosti. Tako su Nemci posebno naglasili pomoć ukrajinskoj vojsci u tenkovima, Litvanci, Letonci i Estonci obuku pešadije i kibernetičku bezbednost, Italijani specijalnim akcijama i obuci artiljerije, a Francuzi avionima i podmornicama. „Svaka zemlja je svoj sporazum izradila prema svojim sposobnostima i prioritetima“, kaže Krajev.
„Više psihološka, nego materijalna funkcija“
Ali, bezbednosni sporazumi imaju „više psihološku, nego materijalnu funkciju“, kaže Džejmi Šej iz briselskog instituta „Prijatelji Evrope“. Taj bivši zvaničnik NATO ukazuje da je pomoć o kojoj se govori u svakom sporazumu „već pružena na bilateralnom nivou“, recimo u sklopu češke inicijative za snabdevanje Ukrajine topovskim granatama od 155 milimetara preko „Evropskog fonda prijateljstva“, kroz kanale NATO ili u sklopu paketa američke vojne i finansijske pomoći u visini od 60 milijardi dolara.
„Sporazumi ne generišu novu pomoć Ukrajini, oni samo stavljaju na papir ono što je već učinjeno“, kaže Šej.
Prelazno rešenje do članstva Ukrajine u NATO
„Sporazumi se potpisuju kako bi se Ukrajini dale određene garancije, ali pogrešno bi bilo nazivati ih bezbednosnim sporazumima, jer nijedan od njih ne nudi Ukrajini nešto nalik članu 5 Ugovora o Severnoatlantskom savezu“, kaže Šej za DW. Prema njegovom mišljenju, sporazumi sklopljeni u vreme ruske agresije na Ukrajinu predstavljaju prelazno rešenje do članstva Ukrajine u NATO, za koje još nema konkretnog datuma.
„Predsedniku Zelenskom je sada važno da pokaže da Ukrajina ima podršku širom sveta“, naglašava Šej. Zbog teškog stanja na frontu traži se dugoročna pomoć. „NATO ne želi da istakne datum za moguće članstvo, ali sporazumi pokazuju da se Zapad neće umoriti od pomaganja Ukrajinu i da joj daje određene garancije da se radi o dugoročnoj podršci“, kaže Šej.
Petro Burkovski, šef ukrajinske „Fondacije Ilko Kučeriv – demokratske inicijative“, smatra da su potpisani sporazumi dobra osnova za početak mirovnih pregovora, koje će, kaže, sukobljene strane pre ili kasnije morati da otpočnu. „Na sporazumima se zasniva konsenzus partnera da, u slučaju promene vlasti, ipak neće pristati na uslove koje postavlja Rusija“, kaže Burkovski za DW.


Uprkos primirju, nastavljeni su napadi na Bliskom istoku, a čeka se i nastavak pregovora


Donald Tramp ne samo da nije uspeo da natera Teheran na kapitulaciju, već su Sjedinjene Američke Države pogoršale svoj međunarodni položaj. Najveći kolateralni gubitnik napada na Iran je Evropa, a najveći pobednici Izrael i Rusija. Za sada


Vrhunac misije dogodio se u noći između 6. i 7. aprila kad su astronauti “preleteli” iznad Meseca i zašli za njegovu “tamnu stranu”. Iste večeri su stigli do najdalje tačke, a potom obišli oko Meseca najavljujući da se sa misijom Artemis 2 nastavlja doba svemirskih heroja


Negativni efekti sukoba u Iranu su vezani za rast cena nafte i prirodnog gasa na globalnom nivou. Posledice već osećaju i krajnji potrošači – u pojedinim azijskim zemljama su već ograničene cene benzina, akcize na gorivo smanjene, zaposleni prelaze na rad od kuće, škole se zatvaraju...


Postoje trenuci u istoriji kada stvarnost toliko zaliči na književnost da postaje teško napraviti jasnu razliku između sveta koji nas okružuje i fantazmagorija zatvorenih među korice knjiga. U romanu-distopiji Atlantida, kroz priču o propasti ljudske civilizacije – poistovećene sa istoimenim mitskim ostrvom, Borislav Pekić nudi kompleksnu i nadasve pesimističnu filozofsku elaboraciju ključnih obeležja savremenog društva, koja ni skoro četiri decenije nakon objavljivanja ove knjige ne gubi na snazi. Naprotiv, haos u kome se svet danas nalazi dodatno aktuelizuje Pekićeve uvide i nudi nam ključ za bolje razumevanje sve manje razumljivih – i još manje razumnih dešavanja koja krajnje eufemistički nazivamo geopolitikom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve