Srbi u pat poziciji

Srbi su dobri za Evropu, ali nisu za Hrvatsku, konstatacija je Milorada Pupovca koja uznemiruje hrvatsku javnost i političare nakon majskih lokalnih izbora. Rečenica ima i nastavak: Srbi su dobri za Evropu, ali ne i za – Knin.

Naime, nakon majskih lokalnih izbora, u Kninu će vlast obnašati koalicija vladajućeg HDZ-a, te oporbenog HSLS-a i desničarskog Hrvatskog bloka i Hrvatske stranke prava, koja ima devet vijećnika, nasuprot „manjini“ od osam vijećnika, koliko su rezultati izbora dali Samostalnoj srpskoj demokratskoj stranci Vojislava Stanimirovića i Milorada Pupovca.

SARADNjA „SLIČNIH„: Konkretno, HDZ i HSLS osvojili su po šest mjesta, Hrvatski blok kojega predstavlja omraženi nekadašnji savjetnik Franje Tuđmana Ivić Pašalić (vrlo zastupljen u pričaonicama na Pantovčaku, čiji su stenogrami sad dio haških optužnica) osvojio je dva mjesta, te pravaši Ante Đapića jedno. Nakon pregovora, kninska ispostava HDZ-a Ive Sanadera odabrala je stav po kojem će s Pašalićem i desnicom radije imati nategnutu vlast u Kninu nego komotnu koaliciju s SDSS-om, koji je HDZ-u nakon što su stigli rezultati izbora benevolentno najavio ponudu za mjesto gradonačelnika tog grada.

„Koalicija će raditi na dobrobit svih građana Knina“, izjavila je nakon „kninskog pakta“ nova gradonačelnica, nositeljica HDZ-ove izborne liste, 25-godišnja Josipa Rimac, dosad šefica Crvenog križa u Kninu. I objašnjava dalje: „U predizborno vrijeme sa SDSS-om nismo imali kontakata o suradnji, pa ne vidim zbog čega je ta stranka očekivala suradnju nakon izbora u formiranju vlasti u Kninu. Mogu samo pretpostaviti da je to zbog suradnje na nacionalnoj razini, ili u ranijem sazivu Županijske skupštine. Međutim, bez obzira na to, mi smo odlučili surađivati sa strankama s kojima imamo slične programe.“

Već početkom ovog tjedna, „slični programi“ počinju pokazivati jasnije obrise. Naime, predsjednik Hrvatskog bloka u Kninu Frane Krišto, budući zamjenik mlade gradonačelnice, potvrđuje da se neće žuriti s povratkom Srba u taj kraj: „Vidite u kakvom je stanju državni i gradski budžet, povratak Srba ćemo sprovoditi u skladu s mogućnostima države. Ne možemo preko noći“, kazao je on riječkom „Novom listu“, te dodao da će program nove vlasti biti „zapošljavanje i osiguravanja stambenog prostora za sve one koji žele živjeti u Kninu“. Dakle, ne prvenstveno za one koji se žele vratiti u Knin i živjeti u svojim „stambenim prostorima“.

Kninska postizborna politička priča perfektno se uklapa u Pupovčevu konstataciju s početka: Srbi su dobri za Evropu, ne i za Hrvatsku. Jer, nije Knin usamljen u postizbornim trgovinama koje još uvijek traju (u Sisku je, na primjer, tek odlukom Ustavnog suda jedan pripadnik manjine zasjeo u gradsko vijeće), riječ je o trendu i ukupnoj atmosferi u političkoj stvarnosti. Premijer Sanader je, čini se, odlučio da mu hrvatski Srbi – oni u SDSS-u – ne trebaju, iako i njegova vlastita vlada prilično često ovisi o tri srpska glasa u Saboru. Pupovac, gotovo papagajski, ponavlja posljednjih dana da SDSS ima još kečeva u rukavu i da je (iako to dosad nije rekao jasno i glasno) u pitanju podrška te stranke Sanaderu u parlamentu. O daljnjim koracima SDSS će odluku donijeti ovih dana; međutim, čini se da Sanaderu i HDZ-u, nakon što je Evropska unija odgodila početak pregovora o pridruživanju (navodno zbog Ante Gotovine, ali i zbog drugih stvari, povratka izbjeglica ili stanja u pravosuđu, na primjer) do srpske podrške nije naročito ni stalo. Jasno je da ta tri srpska glasa u parlamentu ne smiju na sebe preuzeti eventualne potrese u stabilnosti vlasti i da su u svojevrsnoj pat poziciji: ne valja ovako, ali ne bi valjalo ni s ucjenom ići do kraja.

LOŠE NAMERE: U svemu tome, poseban „šmek“ daje i atmosfera u Hrvatskoj u posljednje vrijeme: neki analitičari ju čak vide kao deja vu ranih devedesetih. „Od eurozanosa i euroforije vrlo se brzo i lako prešlo u neku vrstu nekritične i posve neosnovane mržnje spram Srba. To pokazuje da ovdje ne postoji nacionalna samouvjerenost i samosvijest, nego se neprestano nalazimo između tzv. pripadnosti Evropi i tzv. distance od Srba“, kaže Pupovac (intervju „Feral tribjunu“ od 27. maja), dodajući da to pogoduje širenju i obnovi „jedne vrste nacionalizma“, uzrokovanog „politikom straha“ i još uvijek „nedovoljnom spremnošću za davanje jasnih političkih iskaza“. Ta nedovoljna spremnost pokazala se u Vukovaru, Borovu i Trpinji – nakon što su (jasno, još nepoznati počinioci) podmetnute eksplozivne naprave u tim mjestima, riječi terorizam i zabrinjavajuće pojave izustili su tek OEBS u Hrvatskoj i Pupovac, kojem ionako nije nimalo lako. U Beogradu će ga na državnoj televiziji priučena voditeljica pitati gdje mu je domovina i kojim jezikom govori (?!), u Zagrebu će mu partijska i medijska djelatnica s dalekovidnice, kad joj on objasni razliku između Ravne gore, s kojom hrvatski Srbi nemaju ama baš ništa, i Petrove gore na kojoj je (kao i drugdje) oštećen antifašistički spomenik koji je svetište hrvatskih Srba, mrtvo-hladno reći: „Da, ali raketirali su ga oni vaši u ratu.“ E sad, ako je Pupovcu – Srbinu u Hrvatskoj koji je od početka bio protiv rata i kojem su neki ljuti Krajišnici radili o glavi još od 1990 – nametnuta dnevna obrana od epiteta „četnika“ u hrvatskoj političkoj stvarnosti, što da rade oni anonimni kad im se imputira isto tako nešto?

I reakcije na nedavne prijetnje upućene nekim hrvatskim redakcijama pokazuju loše namjere vlasti. Nepoznata teroristička organizacija „Racija politike“ nepismeno je zaprijetila terorizmom velikih razmjera ukoliko haški optuženik general Ante Gotovina bude izručen Tribunalu. Na stranu to što hvatanju terorističke organizacije – ispostavilo se 19-godišnjeg junoše iz Zagreba – nije pridonijela policija, nego kompjutorski stručnjaci agencije Hina, ali činjenica je da su „izvori bliski vlasti“ imali opravdanu sumnju, koju su posredstvom medija podijelili s javnošću, da je prijetnja terorizmom – uvoz s „bliskog istoka“, tj. Srbije.