Parlament Baskije usvojio plan o "slobodnoj asocijaciji sa Španijom" što je, bez obzira na ideološke razlike, izazvalo "ujedinjenje" svih partija kojima je teritorijalni integritet zemlje važniji od svega
NA DNEVNOM REDU NEZAVISNOST BASKIJE: Španski parlament
Huan Hose Ibareće, predsednik autonomske baskijske vlade, počeo je prošle sedmice u španskom parlamentu, svoj ekspoze na baskijskom jeziku. Izgovorio je samo nekoliko rečenica, niko ga nije razumeo, ali on nije ni pretendovao da ga razumeju. Bio je to politički gest i njegovo pravo da, kako je rekao, „koristi jezik koji se u njegovoj zemlji (pri čemu je naravno mislio na Baskiju) koristi hiljadama godinama“.
Bio je to početak parlamentarne debate koja je tekla po utvrđenom scenariju: Ibareće je imao pola sata da obrazloži svoj projekat poznat kao „plan Ibareće“, potom su svojih pola sata imali „savezni“ premijer Hose Luis Sapatero i šefovi parlamentarnih grupa, a zatim su svi imali pravo na repliku…
Govor Ibarećea bio je dostojanstven, nimalo svađalački, ali čvrsto na liniji koju zastupa. On je pozvao Socijalističku partiju (PSOE) i Narodnu partiju (PP) „na pregovore“, nudeći sa svoje strane „ruku razumevanja“. Na kraju polusatnog izlaganja dobio je aplauz, iako je rekao da „Baskija nije podređena Španiji, sa kojom će imati uređene odnose ako dve strane to budu želele“. Takođe je rekao: „Bez obzira na ishod glasanja, ovo nije ni početak ni kraj puta sa koga nema povratka i koji će završiti u određenom momentu, nadam se posle sporazuma i sa punom pravnom valjanošću.“ Naravno, shodno konstelaciji političkih snaga u španskom parlamentu i unapred najavljenim pozicijama svih političkih grupa, bilo je izvesno da će „plan Ibareće“ biti odbijen sa više od 80 odsto glasova, kako se i dogodilo.
STRATEGIJA: Šta je „plan Ibareće“ i šta će dalje biti? U suštini, i do kraja ogoljeno, reč je o strategiji koja na kraći ili duži rok treba da dovede de osamostaljenja Baskije i, ako bude moguće, ujedinjenja „svih baskijskih teritorija“ (što neće ići nimalo lako jer se tri provincije, koje Baskijci smatraju svojima, nalaze na teritoriji Francuske, a četvrta, Navara, ima svoj autonomni status i stanovništvo koje je prilično podeljeno povodom „baskijskog pitanja“).
Ibareće je svoj plan prvi put objavio u oktobru 2003. i otada je tema sukoba na relaciji Madrid–Vitorija, jer su dve nacionalne partije, PSOE (sada na vlasti) i PP (vlada u vreme lansiranja plana), prilično jedinstvene u stavu da je plan neprihvatljiv jer ugrožava teritorijalni integritet zemlje. Za takav stav ima puno osnova, pre svega u Ustavu zemlje, ali to je samo teoretska garancija da se jedan politički proces može zaustaviti. Scenario liči na već (nama) poznatu priču u stilu „oni bi kao da se otcepe, a mi im kao ne damo“. Ovde, naravno, neće biti rata, ali će biti još mnogo rasprava, ubeđivanja, pritisaka, nesporazuma…
„Plan Ibareće“ usvojen je krajem prošle godine, tačnije 30. decembra, u Parlamentu Baskije čije je sedište u Vitoriji (provincija Alava) sa 39 glasova. Za usvajanje je trebalo 38, ali ono što je iziritiralo špansku javnost jeste činjenica da su prevagnula tri glasa poslanika ilegalne i zabranjene partije Batasuna zbog njene povezanosti sa teroristima ETA.
Naravno, oni nisu glasali kao Batasuna, već kao članovi „Socialista Abercazeak“ što je isto to samo malo drugačije kršteno. Plan u preambuli precizira da „baskijski narod, zajedno sa ostalim narodima Evrope, ima pravo da sam odlučuje o svojoj sudbini i ima pravo na samoopredeljenje“. To dalje znači da ima pravo da konsultuje građane „sedam teritorija u dve države koje čine teritoriju Baskije“. Reč je o tri baskijske provincije u Španiji, tri u Francuskoj i u Navari. U uvodu se takođe govori o „novom političkom paktu o konvivenciji“ zasnovanom „na slobodnom udruživanju“. Što bi se reklo u bivšoj SFRJ s kraja 80-ih, „labava federacija“… Dokument dalje utvrđuje da je Baskija „slobodno udružena sa Španijom“, za građane Baskije predviđeno je državljanstvo koje proizilazi iz „baskijske nacije“, ali se dozvoljava mogućnost posedovanja „drugog državljanstva“ što, valjda, podrazumeva špansko, koje „će biti kompatibilno sa baskijskim“. Dalje, predviđeno je formiranje svih državnih institucija itd.
UNUTRAŠNjEPODELE: Po predviđenom „tajmingu“, „plan Ibareće“ posle usvajanja u baskijskom parlamentu i „pregovora sa centralnom vladom“ koji ne bi trebalo da traju „duže od šest meseci“, za kasno proleće ove godine predviđen je referendum na kome bi se „narod Baskije“ izjasnio o svemu. Da li će i kada doći do referenduma, ostaje da se vidi. U međuvremenu, prve ankete realizovane u Baskiji pokazuju veliku podelu među Baskijcima i nije izvesno da bi referendum, kada bi se održao ovih dana, uspeo.
Posle Ibarećea, za govornicom španskog parlamenta pojavili su se i premijer Hose Luis Sapatero i lider opozicije Miriano Rahoj. Bili su na istoj liniji, braneći ustav i teritorijalni integritet zemlje, s tim što je Rahojev rečnik bio mnogo oštriji.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Napad SAD i Izraela na Iran uspeo je ono što je retko kojem sukobu “pošlo za rukom” – ubijeni su brojni verski i politički lideri Teherana, dok civile više niko ne broji. Svetsko tržište nafte se raspalo, a zauvek je izbrisan decenijama građen osećaj sigurnosti u bogatim petro-monarhijama Zaliva. Izraelu nije svejedno jer iranske rakete i dronovi sve češće prolaze kroz njegovu protivvazduhoplovnu odbranu. Tramp se ponovo posvađao sa saveznicima iz NATO, koje je optužio za kukavičluk, a u par navrata je proglasio pobedu dok rakete i dronovi samoubice u rojevima lete u oba smera, u tri smene. I sve to za samo 23 dana rata! Nije malo
Južno od Johanesburga kuca industrijsko srce Južnoafričke Republike. Ovaj region je decenijama nosio ekonomiju zemlje i borio se protiv aparthejda. Danas su radinici ostavljeni na ulici birajući da li da se leče ili da jedu
Iako je Kvinsi Adams imao uticaja, Monro je taj koji je dao poslednji pečat načelu neintervencije, nemešanja u poslove zemalja na Zapadnoj hemisferi, kao i stavovima protiv kolonizacije i rekolonizacije, te uzimanju sudbine obe Amerike u ruke Amerikanaca
Rođena je u Odesi iste 1889. godine kao i Čarli Čaplin, Tolstojeva Krojcerova sonata i Ajfelov toranj, pisala precizno o radosti prve ljubavi i o bolu slomljenog srca, tri puta se udavala i bila najbolja prijateljica tuđih muževa, suočila se sa smrću prvog muža pesnika Nikolaja Gumiljova i robovanjem sina, gubila nadu bez samosažaljenja, lični bol i tragedije svoje nacije pretvorila u besmrtne stihove, u starosti bila dostojanstvena u samoći i umrla je 5. marta 1966, istog dana i istog meseca kad je 1953. umro Josif Staljin – na dan koji je pri kraju života redovno svečano obeležavala
Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka frizirali su Platonovu ideju države i postigli ono što se u istoriji retko viđalo: kriminalizovali su sebe same
Prisluškuju li vas? Bez brige – prisluškuju. Prikupljaju li vaše lične podatke? Nego šta. Prate? Sasvim moguće. Prete li vam? Kako je kada to osetite na sopstvenoj koži, pitajte Verana Matića
Istorijski skup od Petnaestog marta nije bio „propuštena prilika“ nego važna stanica u borbi protiv režima. Narod je tada video koga je više, ali sada se vodi drugačija igra
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!