Krvavi samit

Samit šefova država i vlada najrazvijenijih zemalja svijeta i Rusije, poznat kao samit G-8 u Đenovi trebao je biti korak ka približavanju bogatih i siromašnih, trebao je otvoriti novu fazu nade, solidarnosti i prijateljstva u odnosima između ova dva pola. Ali, nasilje i mržnja su prevladali i pretvorili ga u tužan događaj. Na ulicama ovog lijepog talijanskog grada puna dva dana vođena je prava gradska gerila, sukobi pripadnika no global pokreta i policije sa poraznim ishodom: jedan mladi ljudski život je izgubljen, stotine ranjenih na obje strane (novost su napadi na novinare, oko desetak povređenih) i ogromna materijalna šteta koju tek treba procijeniti. Da bi se dočaralo nasilje koje je pratilo održavanje samita G-8 u Đenovi vrijedi nabrojati objekte bijesa demonstranata: zgrada PTT, gradskog zatvora, dvadesetak filijala raznih banaka, isto toliko benzinskih pumpi, dvije velike samoposluge, barem 50 trgovina, brojni kiosci, stotine kontejnera, nekoliko autobusnih stajališta, telefonske kabine, stotine automobila, taksi, autobusi, ulazi stambenih zgrada…

Najavljivan kao sastanak najmoćnijih svijeta koji sami odlučuju o svemu što je važno, paradoksalno, već prvog dana otišao je u drugi plan. U prvom planu su se našli demonstranti i nasilje koje ih, nažalost, prati još iz Sijetla. Čak i njihove zahtjeve – moto ovih protesta bio je anuliranje dugova siromašnim zemljama – novinski izvještaji prestali su spominjati, jer je nasilje uništilo svu plemenitost koju oni sadrže.

CRVENA I ZELENA ZONA: S druge strane, neviđene mjere sigurnosti koje su brojne snage policije, karabinjera i pripadnika čak 16 stranih obavještajnih službi primjenili u ovom ligurskom gradu uoči i tokom samita, izazvale su reakciju koju, zasigurno, nitko nije želio. Prvi put u povijesti grada zatvorena je luka, grad je podijeljen na tzv. crvenu (zatvorenu) i zelenu (otvorenu) zonu. Crvena zona je doslovno ispražnjena, tako da su, primjerice, sa posljednjih katova zgrada iseljeni svi stariji ljudi kako bi im se, ukoliko im pozli tokom samita, ipak mogla pružiti pomoć. Na aereodromu Kristofer Kolombo instaliran je raketni sistem „zemlja-zemlja“, koji je štitio grad od eventualnih terorističkih napada. Kamere su postavljene na krovovima zgrada, pretražena je gradska kanalizacija, pojačana je kontrola na željezničkoj stanici i aerodromu, nad gradom su neprestano letjeli helikopteri. Sve ove informacije stizale su u“srce“ službe sigurnosti, gdje su uz pomoć najsofisticiranije opreme detaljno analizirane. Talijanske novine prenijele su pohvalu jednog agenta Skotland jarda koji je policijske mjere u Đenovi nazvao „najvećom operacijom javne sigurnosti u Evropi u posljednjih 30 godina“.

Najavljivani su i atentati protiv ministra unutarnjih poslova i nekih drugih talijanskih i stranih političara. Javile su se „Nove evropske crvene brigade“, ali se, na sreću, pokazalo da se radi o praznim prijetnjama. Zabrinjavajuća je, međutim, bila najava glasnogovornika tzv. Bijelih kombinezona, Luke Kasarinija, lidera jedne od oko 700 organizacija antiglobalističkog pokreta koje su u Đenovi djelovale objedinjeno u okviru Genoa Social Forum. Kasarini je bez puno uvijanja rekao da će u Đenovu „dovesti rat“. U proteklim danima ove riječi su često citirane, posebno nakon što se mladi karabinjer, sa još jednim kolegom našao u džipu opkoljenom grupom nimalo pacifistički raspoloženih demonstranata. Ispalio je hitac u svog vršnjaka koji im se približavao, sa maskom na licu, držeći u rukama visoko podignutu bocu za gašenje požara i pri tom ga usmrtio.

DEVASTIRANI GRAD: Danima prije početka samita, talijanske tajne službe upozoravale su na opasnost od anarhista koji djeluju u evropskim zemljama (Španjolska, Grčka i Njemačka) i koji ne propuštaju mjesta gdje se odvijaju internacionalni forumi i samiti, posebno oni G-8. Talijanskoj policiji bilo je poznato najmanje 2000 imena, uglavnom mladih ljudi koji pripadaju ovoj „anarhističkoj internacionali“, a za koje se pretpostavljalo da bi se mogli pojaviti u Đenovi. Pooštrene su kontrole u lukama Brindizi i Ankona. Nevolja je što prava granična kontrola između zemalja EU-a ne postoji zbog Šengenskog sporazuma. Ova okolnost bila je kobna za Đenovu. Oko 700 pripadnika Black bloca (Crni blok) haralo je puna dva dana predgrađem Đenove i doslovno su ga devastirali. Mladići obučeni u crno neometano su razbijali što god im se našlo na putu, a da ih nitko nije pokušao zaustaviti, jer je policija – njih oko 2000 – bila na rubovima „crvene zone“ i odolijevala pritisku mase miroljubivih „bijelih “ demonstranata koji su pokušavali osvojiti barem metar zabranjene zone!

Nasilje na ulicama grada nije moglo a da ne utiče na protagoniste sastanka. Nakon ubojstva mladog demonstranta, šefovi država i vlada 22 zemlje, predstavnici OUN-a i EU-a apelirali su na demonstrante da odmah izoliraju nasilnike među njima, ne osporavajući im demokratsko pravo da demonstriraju i izraze svoju solidarnost sa siromašnima. No, mora se reći da je francuski predsjednik Širak pokazao najviše zabrinutosti, ali i razumijevanja za ono što se zbiva „vani“. „Nije moguće mobilizirati 100.000 ljudi, ako ne postoji nešto što dira u srce. Ne možemo se ponašati kao da sve ovo ne postoji“, rekao je Širak.

DOGODINE IZOLACIJA: Njegove riječi najbolje razumije kanadski premijer Kretijen. Naime, njegova zemlja će iduće godine biti domaćin sastanka G-8 i već je dao na znanje da to neće biti ništa slično ovogodišnjem. Spominje se turistički centar u Stjenovitim planinama sa kapacitetom od 350 ležaja. Kada se zna da je samo američka delegacija u Đenovi brojala 600 ljudi, razlika je evidentna.

I na kraju, ono najbitnije. Što su se dogovorili predstavnici najmoćnijih na svijetu?

Svakako, najvažniji rezultat ovog samita je suočavanje sa ogromnim problemima siromašnog dijela svijeta, posebno Afrike. Udariti temelje globalizaciji „sa ljudskim likom“, uspostaviti pravu međuovisnost, neće biti moguće ako se pitanje dugova, bolesti i siromaštva velikog dijela svijeta ne postavi iskreno i otvoreno baš od strane bogatih. Čini se da poslije Đenove ovi problemi neće moći biti ignorirani, te da će Afrika postati prioritet i idućih sastanaka. Osim fonda za liječenje bolesti, side, tuberkuloze i malarije (za početak se raspolaže sumom od 1,4 milijarde dolara, ali se očekuje da se ubrzo ova suma udvostruči), u planu su i formiranje fonda za obrazovanje i stvaranje akcionog plana za ublažavanje tehnološkog kontrasta između Sjevera i Juga.

Što se tiče Sporazuma iz Kjota i problema očuvanja prirodne sredine od zagađenja, on i dalje ostaje jabuka razdora. SAD su nakon samita u potpunoj izolaciji, s obzirom na to da se Japan sve više približava evropskim i kanadskim pozicijama. Slično je i sa drugom „vrućom“ temom – američkim projektom svemirskog antiraketnog štita. Spasonosna formula je pronađena u akcentiranju značaja osnovnih sporazuma o razoružanju, ali se pojedinačno ne navodi onaj o kontroli antibalističkih raketa iz 1972. godine, koji bi SAD svojim projektom prekršile. Uostalom, o tome su u četiri oka razgovarali američki predsjednik Buš i ruski predsjednik Putin.

Osmorica su razgovarali i o svjetskim problemima (Bliski istok, Makedonija) i dogovorili se da se sva pitanja moraju rješavati mirnim i političkim sredstvima. Na Bliskom istoku promatrači su dobrodošli ako ih prihvate obje strane, a građanima Makedonije samo demokracija i multietničnost mogu osigurati dobru budućnost.

Mariza Krevatin-Majstorović