Najava da Evropska komisija pokreće formiranje novog tela za koordinaciju obaveštajnih podataka izazvala je veliko interesovanje javnosti i medija. Prema saznanjima kojima raspolaže Fajnenšel tajms, u pripremi je centralizovana služba čiji bi zadatak bio da unapredi strateško korišćenje informacija koje prikupljaju nacionalne obaveštajne agencije zemalja članica EU.
Ovaj potez, koji mnogi vide kao korak ka dubljoj bezbednosnoj integraciji Unije, otvara i brojna pitanja o budućem obliku evropske saradnje u oblasti bezbednosti i razmene podataka unutar EU. Nemačka državna agencija DPA piše da su neke države članice reagovale podozrivo na ovu inicijativu.
Novoformirana služba trebalo bi da bude smeštena u samom srcu briselske administracije, unutar Generalnog sekretarijata Evropske komisije i ideja je da objedini informacije dobijene od obaveštajnog sektora država članica i evropskih institucija. Ovaj centar bi trebalo da omogući bolju analizu bezbednosnih pretnji i efikasniji odgovor EU na izazove poput sajber-napada, špijunaže i dezinformacija.
„Nalazimo se u izazovnom geopolitičkom i geoekonomskom okruženju, i Evropska komisija upravo zbog toga razmatra kako da ojača svoje bezbednosne i obaveštajne kapacitete,“ izjavio je portparol Unije, a prenosi Rojters.
Centralizacija EU
Više izvora navodi da bi u novoj strukturi mogli privremeno da rade i stručnjaci iz nacionalnih bezbednosnih službi, dok pojedine zemlje i zvaničnici Unije izražavaju zabrinutost da bi nova služba mogla da se preklapa sa postojećim Obaveštajnim i situacionim centrom Evropske unije (EU-INTCEN) koji funkcioniše kao civilna obaveštajna agencija u okviru Evropske službe za spoljne poslove (EEAS).
Takođe, na evropskoj bezbednosnoj sceni već deluju Interpol, Evropol i Evrodžast, svaka od ovih institucija sa svojim specifičnim nadležnostima i ulogom u borbi protiv kriminala i pretnji po bezbednost. U Briselu zato mnogi strahuju od dupliranja nadležnosti, birokratskih sukoba i moguće konfuzije u lancu odlučivanja.
Formiranje ovog tela deo je šireg nastojanja predsednice EK Fon der Lajen da ojača stratešku autonomiju EU u oblasti bezbednosti i obaveštajnog delovanja, u kontekstu rastućih geopolitičkih tenzija i sve nestabilnijih gobalnih prilika. Njen mandat već dugo nosi pečat pokušaja da se ojača centralizacije Unije, a ovim potezom ponovo pokazuje ambiciju da Komisija postane ne samo političko-regulatorni, već i bezbednosno-strateški centar Evrope.
Otkako je Španac Žozep Borelj prepustio rukovođenje Evropskom službom za spoljne poslove (EEAS) Estonki Kaji Kalas, Fon der Lajen je, prema izveštajima portala EUNews, „postepeno preuzimala nadležnosti“ u domenu spoljne politike i bezbednosti, koje su ranije bile u okviru EEAS-a — institucije koja zajedno sa državama članicama vodi spoljnu politiku EU.
Evropska strateška autonomija
Javna je tajna da brojne nacionalne službe — naročito francuska DGSE, nemački BND i holandska AIVD — nisu baš najpoznatije po spremnosti da dele operativne informacije ni sa drugim nacionalnim agencijama, a kamoli s centralizovanom briselskom strukturom pod političkim nadzorom Komisije. Upravo zbog toga, suština cele inicijative – koja još uvek nije zvanično iskoordinisana sa 27 država članica EU – jeste da se obaveštajni podaci objedine na jednom mestu, čime bi se osnažila ukupna bezbednosna pozicija Evropske unije.
Zbog toga se u pojedinim državama članicama ideja tumači kao još jedan korak ka „federalizaciji“ Unije — pokušaj da se zajedničke institucije nametnu i u oblastima koje su do sada bile isključivo u nacionalnom domenu. S druge strane, nije teško razumeti zbog čega se uopšte razmišlja o takvom projektu. Rat u Ukrajini, kibernetičke i hibridne pretnje, dezinformacione kampanje i sumnje u američku posvećenost evropskoj bezbednosti stvorili su osećaj da Evropa mora da se osloni na sebe.
Prekretnica
Problem, jednim delom, leži i u poverenju: teško je očekivati da bi nacionalne vlade ili njihove obaveštajne službe tek tako sa agenciojom pod okriljem Komisije razmenjivale osetljive bezbednosne informacije.
Ursula fon der Lajen dugo govori o „evropskoj strateškoj autonomiji“ — ideji da Unija mora imati sopstvene kapacitete za odbranu, energetiku i tehnologiju. Nova obaveštajna jedinica savršeno se uklapa u taj narativ: Evropa koja zna, vidi i odlučuje sama. Ovaj projekat stoga može biti prekretnica – ako uspe, EU bi prvi put imala zajednički obaveštajni okvir koji bi joj omogućio da reaguje brže, koordinisanije i nezavisnije. A ako ne uspe, uvrstiće se u „briselske eksperimente“ koji gomilaju dokumente, birokratiju i akronime.