Ustavna povelja u Skupštini Srbije

29.januar 2003. Milan Milošević

Svetosavska računaljka

Usvajanje tog novog ustavnog teksta ne prati pompa novog početka niti onaj podrazumevajući entuzijazam, već eskalirajući sporovi

Jugoslavija i Haški tribunal

24.decembar 2002. Nenad Lj. Stefanović

Vrhovni savet u zatvoru

Mnogi od onih koji su nekada oslovljavali Slobodana Miloševića sa "vrhovni komandante", a poslednjih meseci sretali haške istražitelje i sami bili potencijalni kandidati za sobu u zatvoru u Ševeningenu, predali su timu gospođe Del Ponte priličan broj važnih dokumenata (uglavnom kopija) ne bi li time opravdali sebe i olakšali sopstvenu poziciju

Paravojne formacije i MUP Srbije

06.novembar 2002. Filip Švarm

Srce tame

Na čelu gotovo svih paravojnih formacija bili su ljudi s kriminalnim dosijeima poput Arkana i već ranije angažovani po liniji državne bezbijednosti, mahom u inostranstvu, ali i u zemlj. Znatan dio "vojničkog" potencijala nalažen je u podzemlju – kako među ortacima "komandanata" tako i u zatvorima – godina ratovanja za tri godine robije

Valjevski Krušik i izvoz naoružanja i vojne opreme

06.novembar 2002. Dragan Todorović

„Klasična“ tajna

Valjevska fabrika radi isključivo po Zakonu o preduzećima i Zakonu o proizvodnji naoružanja i vojne opreme, izjavio je generalni direktor Miladin Ćirić, a kada smo ga upitali šta su radili u Iraku inženjeri i tehničari Krušika, koji su se vratili prošle nedelje, odgovorio je da to nije lako komentarisati i da ima raznih povoda za to, od otvaranja tržišta do drugih stvari...

Intervju - Ratomir Tanić, učesnik, pa svedok

02.oktobar 2002. Miloš Vasić

Privatni nihilizam i ideološke fikcije

U ekskluzivnom intervjuu za "Vreme" Ratomir Tanić iznosi detalje o razvoju kosovske krize, Miloševićevom odbijanju mirovnih planova i političkih rešenja za Kosovo, ali i o razvoju otpora unutar aparata vlasti prema takvoj politici. Taj otpor je – vidimo sada – bio jedan od elemenata koji će omogućiti prevrat od 5. oktobra

Zona sumraka

20.septembar 2002. Ljuba Živkov

Krunski svedok

Poslednja policijina nada je registracija džipa, begunac će tada morati da dođe mečki na rupu

Predsednički izbori 2002

04.septembar 2002. Milan Milošević

Testiranje formule

I pored magle izbornih obračuna, vidljivo je da se u predsedničkoj kampanji traga i za nekom produktivističkom formulom i raspravlja o konsolidaciji države. Da li Šešelj vreba iza ugla

Pucnjava u Zemun Polju

07.avgust 2002. Jovan Dulović

Buha u uhu javnosti

Kako se dogodilo da je "kontroverzni biznismen" dospeo u žižu pažnje i gde počinje legenda a nestaju činjenice

Ko stvara javno mnjenje u Srbiji

Uticaj bez autoriteta

Ako uzmemo u obzir nestanak jednog korpusa kreatora javnog mnjenja, još neformirane nove centre koji bi imali znatniji uticaj, gubitak poverenja u tradicionalne institucije, aktivni politički angažman ličnosti koje bi ispunjavale sve uslove za pripadnost intelektualnoj eliti, kao i nekadašnji politički angažman ličnosti koje su toj eliti svakako pripadale, neminovno se nameće pesimistički zaključak o budućnosti u kojoj bar još izvesno vreme neće biti grupe ličnosti čijim bi rečima javno mnjenje moglo bespogovorno verovati. Ko su u stvari ljudi koji utiču na stavove svih nas. Odgovor nije jednostavan

Predsednička trka

26.jul 2002. Milan Milošević

Istraga građana

Izborna utakmica dva lično veoma pristojna kandidata Labusa i Koštunice po mnogim pretpostavkama bi i bez njihove volje mogla da bude prljava

Politička kriza i izborna kampanja

22.jul 2002. Milan Milošević

Izborna groznica

Nema izgleda da iz tekućih trvenja bilo šta dobro ispadne. Jedini lek za to bunilo su izbori za ustavotvornu skupštinu

Afera Pavković

22.jul 2002. Aleksandar Ćirić

Rafali časti

Slučaj, skandal, afera ili štogod bilo, javna bura izazvana Koštuničinim smenjivanjem načelnika Generalštaba VJ Nebojše Pavkovića pretvara se – žalosno predvidljivo – u nastavak političkih obračuna koji će – valja se nadati – ubrzati raspisivanje prevremenih izbora. General je, u dvostrukoj ulozi penzionera i "srpskog oficira", počeo da se ponavlja; njegova uloga je, izgleda, potrošena. Na scenu, tradicionalno zabavljački razbarušena, izlazi Skupština Srbije

Dodatak:

10.jul 2002. Redakcija Vremena

Kuda idu Srbija i Crna Gora

U organizaciji "Fridrih Ebert fondacije" i nedeljnika "Vreme" 26. juna održana je tribina pod naslovom "Kuda idu Srbija i Crna Gora". Tribina s istim naslovom održana je u oktobru 2001. godine i želja organizatora bila je da okupimo iste učesnike. Nažalost, to nije bilo mogućno jer su neki od njih na dan održavanja tribine bili angažovani kao članovi Komisije za ustavna pitanja. Gosti tribine su bili gospoda Slobodan Samardžić, savetnik predsednika Jugoslavije Vojislava Koštunice za politička pitanja, Zoran Knežević, član Izvršnog odbora Socijalističke narodne partije Crne Gore, Vuk Minić, poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore, Milan St. Protić, predsednik Političkog saveta Demohrišćanske stranke Srbije, Zoran Lutovac, saradnik Instituta društvenih nauka i Nebojša Medojević iz podgoričkog Centra za tranziciju. Tribinu je vodio Dragoljub Žarković, glavni urednik nedeljnika "Vreme". Razgovor koji objavljujemo u ovom dodatku tek je neznatno skraćen u odnosu na ono što je izrečeno u Studentskom kulturnom centru u Beogradu. Učesnici nisu naknadno autorizovali svoja izlaganja. Oprema teksta je redakcijska

Priča sa naslovne strane

05.jul 2002. Miloš Vasić

Tišina, snima se

U svojoj strasnoj želji da zadrži položaj, gen. Pavković odigrao je još jedan adut: pokušao je da impresionira DOS, to jest Đinđićevu stranku, pričom o nameri Koštuničinog kabineta da vojskom napadne Đinđiću toliko drag Biro za komunikacije Vlade Srbije. Izgleda da je to pre bio pokušaj namere, trenutna inspiracija u kasnim noćnim satima, ali – čak i takve pijane budalaštine nedopustive su na tako visokom mestu kakav je kabinet Vrhovnog Komandanta. Koštunica, nevešt u stvarima tehničkim, sada se vadi da kako je bio prisluškivan iz tog čuvenog Biroa

Skandal u Generalštabu

26.jun 2002. Miloš Vasić

Smena i pobuna

Ova nepotrebna i štetna đeneralštabna bura u čaši vode još jednom je pokazala da niti je Koštunica "principijelni legalista" niti je Đinđić "pragmatični realista", ali da je zato Nebojša Pavković provereni karijerista. Umesto da tu stvar smesta raščiste u interesu države i najure iz vojske svoje novostečene miljenike, Predsednik i Premijer se sada nadmudruju, razni kolegijumi zasedaju, smatraju i ukazuju, a sve to niti ih se tiče niti ih ko pita. Od Vojske Jugoslavije tako se polako pravi Predsedništvo DOS-a