Lisica i ždral
U poseti kod Prometeja
Ako osumnjičeni nema više pitanja, predlažem da zapisničar pojača ton, počinje prenos Đurgarden–Partizan, možda ćemo u publici videti gospođu Plavšić koja stanuje nedaleko od stadiona
Ako osumnjičeni nema više pitanja, predlažem da zapisničar pojača ton, počinje prenos Đurgarden–Partizan, možda ćemo u publici videti gospođu Plavšić koja stanuje nedaleko od stadiona
Tačno 13 godina od dana kada su vizije budućnosti na osnivačkom skupu SPS-a izgledale brutalno drugačije, u četvrtak 17. jula na praznik socijalista, predsednik GO-a Ivica Dačić, sekretar Zoran Anđelković Baki i potpredsednici Milorad Vučelić, Dušan Bajatović i Žarko Obradović) trebalo bi da se pojave na ulazu u zatvor u Ševeningenu. Na put do Haga krenuli su sa nešto više zorta nego nade – kao deca koja iščekuju susret sa Deda Mrazom a znaju da je Dedica nešto ljut, strahuju da u pismu koje su mu uputili nisu možda negde pogrešili i, uprkos svemu, ipak iščekuju da će biti nekih poklona
Novi Fašisti nisu nikakvi besprizornici, naprotiv: radi se o finim i mirišljavim momcima koji uredno čestitaju mamama Osmi mart, idealnim zetovima i Tihim Susedima
Guvernerovu stolicu ljuljaju, Mihajlovićevu i Batićevu podupiru, stari ustav ignorišu, a novi ne sprovode, a budući pišu slovo po slovo; policiju hvale, a sudove nipodaštavaju
Prema saopštenju MUP-a Srbije, postoje indicije da se M. Marković nalazi u Moskvi. To je možda tačno, ali je ministar unutrašnjih poslova Rusije Konstantin Tarasov ustvrdio da po "liniji Interpola" iz Beograda nije stigao nikakav zahtev za njeno hapšenje
U Surčinu se ovih dana lakše diše, ali se neka imena i dalje izgovaraju šapatom; zakon ćutanja još važi. Glavni igrači bivšeg surčinskog klana su ili mrtvi, ili u bekstvu ili u zatvoru, ali to još nije svima jasno. "Legitimni bizmismeni" iz Surčina, međutim, imaju drugačije probleme...
Nije u redu da neki sumnjivi, poput ovog svedoka koji i sam za sebe govori da je učestvovao u nekim vrlo nečasnim radnjama, budu zaštićeni, a da istovremeno pošteni građani nemaju nikakvu zaštitu
Bezbednosno informativna agencija nastala je u iznuđenoj situaciji, navrat-nanos, posle oružane pobune JSO-a. Vlada je morala da pristane da zamenik direktora bude Milorad Bracanović, obaveštajni organ JSO-a, nametnut ucenom. Trebalo je više od godinu dana da se Agencija iskobelja iz zmijskog zagrljaja podivljalog otpada Državne bezbednosti: Jovice, Frenkija, Legije, Bracana i kompanije – ako se uopšte iskobeljala, to jest. Pet stotina radnika DB-a nije primljeno u BIA, ali nije ni otpušteno, nego eno ih gde vise između, sa službenim legitimacijama, čekajući uhljebljenje kao onaj Bezarević koji je glavu Zorana Đinđića prodao za 1200 evra. Niko se još nije udostojio da objavi kako izgleda službena legitimacija BIA – ako postoji, to jest – a da stare legitimacije i značke Državne bezbednosti javno proglasi nevažećima
Privođenja traju, a ova – vanredna – faza akcije privodi se kraju. Ptičice pevaju, prethodni slučajevi se rasvetljavaju, krivične prijave se pišu. Sve je ne može bolje biti, mada još nismo u stanju da shvatimo čudovišne razmere koje je imala ta bezbednjačko-paravojno-kriminalna supkultura. Mreža MUP, po prirodi stvari, ima onolika okca koliki su kapaciteti policije, pa će neke sitnije ribice promaći – ali voda više nije ista. A pukovnik Ulemek je i dalje u bekstvu...
Zbog tvog pritiska, mili, i zbog svega što je pred nama ne smeš da preteraš u žaljenju! I najbliži posle godinu dana skinu crninu
Koliko god neverovatno delovala mogućnost da neko ko se direktno proziva kao naručilac nečijeg ubistva u isto vreme mirno bira italijanske cipele i svilene komplete, sve ono što je M.M. ikada uradila, rekla i napisala sasvim se lepo uklapa u tu nezvaničnu verziju
Zvanična saopštenja i doziranje informacija o opsegu sprege organizovanog kriminala i državnih, medijskih i finansijskih struktura sve više ocrtavaju obrise nečega što bi se moglo nazvati i planom za državni udar. Tu prednjače isti oni mediji koji su donedavno glamurizovali "crvene beretke", a koji su u bliskim odnosima sa izvesnim agencijama Vlade Srbije. Za to vreme padaju visoki funkcioneri Državne bezbednosti, JUL i Miloševićeva siročad svih usmerenja. BIA se uznemirila, a Vojska se mrči da počne sa čišćenjem svojih službi. Neka se pripreme sponzori...
Od pada Miloševića do ubistva Zorana Đinđića u Srbiji je vladalo političko-medijsko-kulturno "dvovlašće", perverzna "miroljubiva koegzistencija"
Pre ili kasnije to se moralo dogoditi. Na veliku žalost istražnih organa, Dušan Spasojević Duća i Mile Luković Kum ubijeni su pružajući otpor hapšenju. Akcija "Sablja", kako je zovu u policiji, razmahala se, očigledno, do te mere da su osumnjičeni izgubili svaku nadu u bilo kakav preokret. Otkriće ko je i kako ubio i zakopao Ivana Stambolića konačno je uništilo iluzije Državnoj bezbednosti i njenoj Jedinici za specijalne operacije, a Slobodana Miloševića i Miru Marković u očima javnosti svelo na par običnih zlikovaca – šta god istraga kasnije pokazala. Ostaju, doduše, još neki nerasvetljeni zločini: Slavko Ćuruvija, narko-biznisi Resora državne bezbednosti, uloga vojske u nekim atentatima i još koješta što će se pojaviti – ako se ovako nastavi, to jest
Odrecimo se zločina, svega na čemu on počiva i što iz njega sledi
Miloševićev pokušaj da sačuva svoju suprugu od pretnji istragom i njegova poruka – pitajte mene, ja sam bio vlast, a ne ona – svakako zvuči prilično brižno i zaštitnički (mnogo brižnije nego kada se u istoj sudnici govorilo o zločinima), ali teško da se rimuje sa punom istinom i još teže može da posluži Mirjani Marković kao sasvim pouzdan zaklon
Među onima koji su označeni kao naručioci ubistva Zorana Đinđića svakako ima i ljudi koji su okrvavili ruke tokom minulih ratnih godina, zatim za potrebe bivšeg režima ubijali političke protivnike i "po kući", i na kraju se vratili svojim redovnim mafijaškim poslovima, pričajući uzgred o patriotizmu, s ambicijom da se sačuvaju i od odlaska u Hag i od domaćih zatvora. Ili s ambicijom da u haosu koji bi nastao ponovo postanu instrument neke nove vlasti
Policija je smesta aktivirala sva svoja saznanja o svemu što i oni i ostali znaju već godinama i počela da skuplja razne kontroverzne bizmismene i žestoke momke sa vrelog beogradskog asfalta, ali i iz cele Srbije. Top-lista se za nekoliko dana svela na sedam-osam traženih likova, na čelu sa Legijom i Dućom. Privedeni su i Jovica Stanišić i Franko Simatović i ko zna ko još; vlasti su otvoreno saopštile da je organizovani kriminal imao podršku iz određenih krugova policije i državne bezbednosti
"Dolazi do preteranog očekivanja da neko, u ovom slučaju Akademija, bude ta koja će razrešiti zagonetke jedne države komplikovane do krajnosti a koju porađaju strane sile"
Iz okolnosti da je dan ranije dr Savić povlačio neke važne kadrovske poteze, a iste večeri držao protokolarni govor na toj pogrešno odabranoj policijskoj slavi, jasno je da nije znao da će sutradan biti smenjen; da je znao, govorio bi drugačije
O surčinskom klanu više nije moguće govoriti kao o organizovanoj grupi: Šijan je mrtav, a ostali su se razbežali ili pridružili Spasojeviću i Legiji
Nakon obavljene pasoške kontrole, vašem izveštaču je iz mase onih koji su sačekivali putnike prišao nepoznati mladić i na besprekornom srpskom jeziku upitao za ime i potom ga poveo ka parkiralištu. Samo u deliću sekunde učinilo se da je Buha provirio iza jednog betonskog stuba da bi potom nestao u aerodromskom metežu