
VREME BR.509 | 5. OKTOBAR 2000.
Srbija u štrajku
Uz ambiciju da menja svet, režim se prihvatio i krađe glasova. Posledice hvatanja u krađi su blokade i štrajkovi
Uz ambiciju da menja svet, režim se prihvatio i krađe glasova. Posledice hvatanja u krađi su blokade i štrajkovi
I tamo gde su priznali poraz, kao u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu... socijalisti prazne kase i otimaju lokalne medije. Demonstracije u velikim gradovima sa nesagledivim posledicama
Evropska klima dugotrajne društveno-ekonomske krize, nesigurnosti i nepredvidivosti, egzistencijalna ugroženost i neizvesnost gotovo do savršenstva pogoduju tipu autokratske vladavine koji se može prepoznati kod Aleksandra Vučića. U njegovom se ophođenju i očekivanjima od građana Srbije daju prepoznati karakteristike direktora kakve beogradske ispostave neke multinacionalne korporacije, koji funkcioniše po principu bicikliste, one ispod sebe – gazi, stalnim pretnjama i kritikama "zbog neproduktivnosti i nepostizanja ciljeva" a glava mu je povijena u odbrani od pedaliranja "na spratu iznad", tamo gde su MMF, Svetska banka, briselska i vašingtonska administracija zadužene za region. Moć pedaliranja sokoli u neskrivenom preziranju onih od čijeg mu glasa zavisi novo, četvorogodišnje pedaliranje Srbije
Ako neko traži diplomiranog ekonomistu, privatne kompanije vole da uzmu kandidata sa Ekonomskog fakulteta iz Beograda, a državna uprava, razna ministarstva, preko svojih partijsko-rođačkih i ostalih veza, zapošljavaju one sa diplomom privatnih fakulteta. Apsurdna situacija je u tome da se kadar privatnih fakulteta zapošljava u državnoj upravi, a pošto to nije nikakav kadar, onda će i državna uprava da bude takva kakva će da bude
"Srbija nije uvela nijedan novi lek na tržište u odnosu na EU koja primenjuje mnogo novih lekova. Na primer, postoje lekovi za hepatitis C i HIV koji pokazuju odlične kliničke rezultate i štede novac, budući da pacijente drže podalje od bolnice i bolničkih troškova"
U Srbiji je reč o težnji da se antifašizam isticanjem doprinosa četničkog pokreta učini nacionalnijim, srpskim. Uz to se neretko, putem anti-antifašizma, javljaju pokušaji rehabilitacije čak i otvorenih fašista. Na nekadašnjim i sadašnjim praznicima stare i novih država prelama se isti problem kao i u slučaju udžbenika istorije, ali i dnevno-političkih događaja i, uopšte, svega što ima veze sa prošlošću prema kojoj se proizvoljno određujemo, uzimajući od nje šta nam u kom trenutku odgovara
Premijer kao i uvek deluje zabrinuto. Ovo sa "Šešelj-gromom iz vedra neba" odlično mu ide naruku u pričama kako su izbori "biti ili ne biti" za Srbiju. Kao što je presuda Karadžiću bila važna da Vučić izađe pred narod i kaže da ne dâ Republiku Srpsku, Vučićevi tabloidi oslobađanje Šešelja od svih tačaka optužnice zvanično predstavljaju kao "nož u srce" premijeru Srbije. Vučić pak sa svojim trabantima uverava birače da "nikad nismo bili bliži gubitku izbora", jer "svi mogu da se ujedine protiv nas", pa zato "svi na izbore", pozornost i budnost treba da budu apsolutne i besprekorne "jer đavo ne spava". I zato je i podigao izbore na referendumski nivo "za i protiv Vučića – za i protiv Srbije". I baš svakog će upregnuti u tu zapregu. I Vojislava Šešelja, naravno, njega pre svih. Ono jeste da je prošlo osam godina otkako su Nikolić i Vučić razbili SRS, odneli mandate i birače, napravili svoju stranku a 2012. godine i došli na vlast, ali ovo će biti prvi put da Vučić izlazi na izbore na kojima će biti i fizički prisutan i izborno aktivan Šešelj
Srbija definitivno nije šaka pirinča da je vrane pozobaju. No, zna li vrana, uopšte, šta je pirinač...
Olivera Milosavljević, doktor istorijskih nauka i docent Filozofskog fakulteta u Beogradu, objavila je u specijalnom tematskom broju lista "Republika" rad "Javna politička delatnost Srpske akademije nauka i umetnosti 1986-1992." čiji su delovi u širokim izvodima objavljeni Dosijeu Vremena broj 247. od 17. jula 1995. U martu 2016, mesecu nekoliko "haških ishoda" i mnogih tragičnih godišnjica, u kojima se pomovo raspravlja o kontroverzama bliske prošlosti, ponovo objavljujemo dajdžest tog teksta
Neuspeh opozicije se ne može opravdati malom izlaznošću, niti Vučiću legitimitet mogu umanjiti računice kako je svu vlast jednom čoveku u ruke dala "tek četvrtina biračkog tela Srbije". Ako je Vučić uspeo da izvede svakog svog potencijalnog birača na biralište, zašto to nisu mogli da učine Dragan Đilas, Vojislav Koštunica, Čedomir Jovanović? Međutim, sasvim je drugo pitanje s kakvim ćemo se Aleksandrom Vučićem nadalje susretati u njegovoj apsolutnoj vladavini Srbijom
O investiciji nemačkog proizvođača mesa "Tenis" javnost u Srbiji i dalje saznaje na kašičicu. Dok premijer Vučić obećava radna mesta i preporod srpskog svinjogojstva, stručnjaci i poljoprivrednici ukazuju na opasnosti od dolaska potencijalnog monopoliste na srpsko tržište. Ko je Klemens Tenis, kako posluju njegove firme, kakvi su uslovi rada u njima i šta sa svim ovim imaju Vladimir Putin i usoljene svinjske kolenice
U svom poslednjem, tj prethodnom tekstu ("Šta nam se to dogodilo i dokle će da traje") ostao sam čitaocima "Vremena" dužan odgovor na drugi deo pitanja iz naslova. Naravno da ni sada na to pitanje nema kategoričkog odgovora, niti ga može biti. Ali mislim da će pogled na rezultate našeg januarsko-februarskog istraživanja ipak pomoći da se nasluti neki odgovor. Ili barem da se razume zašto je taj odgovor težak i neizvestan
Prethodnici se optužuju da su se besprizorno zaduživali, da su tako uništili srpske javne finansije, a uz pomoć tih kredita Vučić završava neke poslove koji mu dobro dođu u kampanji koju neprestano sprovodi. To liči na priču o Evropskoj uniji i želji da se samo sebi pripiše dobijanje statusa zemlje kandidata, kao da niko pre njegove vlade nije ništa uradio u toj oblasti
Dok javnost čeka formalno zakazivanje redovnih lokalnih i izbora za Pokrajinu i najavljenih vanrednih izbora za Skupštinu Srbije, daleko od javnosti se sprovode pripreme koje bi trebalo da osiguraju pobedu Srpske napredne stranke možda i po svaku cenu. Ko su ljudi sa kojima Aleksandar Vučić trči novu izbornu trku
Ovo prvenstvo u vaterpolu najbolja je potvrda da se politika mora držati što dalje od sporta, odnosno da politika treba samo da olakša sportistima da budu i dalje najbolji
Imamo najboljeg i genijalnog premijera, koji niti pije, niti puši, niti kocka, a vredan je ko košnica pčela. Ali, ima jedna od Vuka Karadžića, koji je zabeležio narodnu pamet, koja kaže: Dobar konj ima sto mana, a loš samo jednu, ne valja ničemu!
Izbeglice sa Bliskog istoka ne žele da ostanu u Srbiju, a u tom smislu može se reći da izbeglički ili migrantski sistem u Srbiji, u načelu, funkcioniše dobro. Na terenu se mogu primetiti manjkavosti u organizaciji i kontroli procesa od čega ponešto jeste dlaka u jajetu, ali ima i trnja u oku
Cela je Srbija pretvorena u danonoćni trandebal u stilu "Vesela braća, žalosna im majka"
"Ne ćute svi umetnici. Ali interesantno je šta kažu oni koji odluče da govore. Meni je zamorno, dosadno da čitam to o čemu oni baljezgaju, to je jedna jalova babažvaka. Njihov je diskurs postao deo folklora. Godinama unazad odbijam da razglabam o procesima u društvu ne zato što me je strah, već stoga što i kada pričate protiv nekog, nesvesno ga promovišete, pomažete posredno učvršćivanju njegove pozicije. Tako ste se upecali na udicu koju su bacili on i njegovi, da bi se samo pričalo o njemu i o njima. Ja ne želim da pričam o njemu i njima. Njih zaista treba ignorisati"
Za nešto više od nedelju dana, 30. novembra, u Parizu počinje Konferencija UN o klimatskim promenama (COP 21), po nekima odlučujući sastanak za budućnost naše planete. Drugi su pak, nešto oprezniji u procenama, a poučeni lekcijama slične konferencije koja je 2009. godine održana u Kopenhagenu. Ipak, današnja geopolitička konfiguracija je nešto drugačija
Aleksandar Rodić, Dragan J. Vučićević i Željko Mitrović u svojim karijerama nisu uradili ama baš ništa što nije bilo povezano s politikom i političarima. Opredeljenja su menjali u odnosu na izborne rezultate, a o posledicama svega toga, kao i mehanizmima koje su primenjivali, najdetaljnije i najverodostojnije mogu da "svedoče" blateći se među sobom. Nijedan istraživački novinar na planeti ne bi mogao da razmrsi to klupko nemorala, bezobzirnosti i beščašća tako delotvorno kao sami akteri
Kroz Srbiju je u oktobru ove godine prošlo 180.307 izbeglica iz Sirije, Avganistana, Iraka, Somalije, Eritreje, Pakistana... Zvaničnici EU sve češće pominju Zapadni Balkan kao predvorje Unije na kome će se otvarati kampovi za prihvat i registraciju izbeglica pre nastavka njihovog egzodusa ka Zapadu. Domaći zvaničnici kategorički odbijaju tu mogućnost govoreći da Srbija neće postati logor za izbeglice. Ipak, iz obaveštenih izvora "Vreme" saznaje da je novac za otvaranje novih kampova obezbeđen iz EU i da se na njima radi
O partiji koja je izašla iz mene. O komunistima koji su postali nacionalisti. O tome kako sam 9. marta mrzeo i tenkove i demonstrante. O iskonskim strahovima, gađenju, odlasku u Beč, ćupriji u Mostaru i tome da je dom, uprkos svemu, samo jedan, da će ova zemlja postati onakva kakva bi trebalo da bude, kada jednog dana bude podigla spomenik nepoznatom dezerteru iz jugoslovenskih ratova devedesetih godina prošlog veka
Afera Prisluškivanje izbacila je u medijsku orbitu čoveka čije ime pre toga nije smelo ni da se pomene. On se odlično snašao u toj ulozi i zatražio da televizije javno prenose poligrafska ispitivanja, a iza javnog nastupa ostalo je more nejasnoća i nepoznanica
"Mi smo jedna od retkih zemalja koja je u isto vreme smanjila i stopu nezaposlenosti i broj zaposlenih. Jedno od objašnjenja za ovaj paradoks jeste da je povećan broj zaposlenih u sivoj zoni, uprkos novom zakonu o radu, a drugo da je Srbiju, u međuvremenu, napustio veliki broj mladih, visokoobrazovanih stručnjaka"
Građani u podsvesti ne mogu da zaborave da iza evro-osmeha sadašnjih naprednjaka stoje krvavi očnjaci nekadašnjih radikala. I to je ono što ih plaši, jer svi znaju kakvi su nekada radikali bili, šta su radili i kakve su užase pravili ovoj zemlji. Ne verujem u tu vrstu naprednjačke metamorfoze i mislim da, ako svi budu ćutali, sutra više neće imati ko ni da ćuti