Knjige
Blagi dani zatim prođu, Vule Žurić
Vule Žurić: Blagi dani zatim prođu (Samizdat B92, Beograd 2001)
Vule Žurić: Blagi dani zatim prođu (Samizdat B92, Beograd 2001)
Leila Ruždić, potpredsednica Demokratskog centra, u anketi "Politike" "Da li su Srbiji potrebni izbori".
Ministar Vlahović nije javnosti uspeo da objasni zašto je u tenderske uslove bilo upisano da se za kupovinu Beočinske cementare mogu prijaviti samo velike firme. Ponuđeno obrazloženje je u suprotnosti sa elementarnom ekonomskom logikom
Nemac Mihael Štajner na mestu specijalnog predstavnika UN-a za Kosovo i Metohiju ima izvesnu prednost: posle kosovskog fijaska Francuza Bernara Kušnera i Danca Hansa Hekerupa i mali pomak napred biće slavljen kao uspeh
Kako god da se završe pregovori o budućnosti savezne države, sa dogovorom, referendumom, zajedničkom ili posebnom stolicom u UN ili bez toga, Srbija i Crna Gora moraju do kraja tek započete godine da odluče ko će na Dedinje, a ko na Cetinje, odnosno da izaberu nove predsednike
Tumaranja kako se čini, pripada čitavom jednom žanru savremenih grehova u koje spadaju i bazanje, dokoličarenje i lutanje bez cilja, kojima očito nije svrha da se nekud stigne ili da se nešto obavi. Oni koji praktikuju ovakav život bez jasnog cilja često se nazivaju gubitnicima. Zanimljivo je, međutim, da ako to čine neskriveno i puna srca, pomoću neke male jahte, postaju predmet zavisti ili interesovanja a ne prezira
"Samo se nadam da nikada nećemo izgubiti iz vida jednu stvar... sve je počelo od miša", Volt Dizni, 1954. godine
"Moram odmah da kažem da sam do 13. godine bio gotovo "indoktriniran" komunističkim idejama i njihovom interpretacijom preko mog dede, koji se ni posle Golog otoka nije odrekao ideologije svoje mladosti. Na primer, ja sam negde ‘73. čak pobedio na nekom konkursu pismenih sastava na temu: Zašto volim Tita"
Nema ništa bolje za razbijanje žurske uštogljenosti od upuštanja u neku od žurskih igara. Za njih je uglavnom potrebno malo rekvizita, ako se izuzme alkohol koji je obavezan začin
Bitef teatar osnovanje s ciljem da se u našoj sredini stvore uslovi za razvoj drugačijeg pozorišta – tragalačkog, alternativnog, savremenog, nezavisnog i neverbalnog
Dvanaest priča iz Razgovora s anđelom je dvanaest savršenih novogodišnjih poklona
Sa određene udaljenosti, higijeničari će prvo morati da posmatraju životinje i njihovo ponašanje, a zatim će im prilaziti blago i s boka i isto tako polako, uz priču će im stavljati omču
"Ovde su ideja i priča nacionalizma preletale iz jednog režima u drugi i sad se prave lude, to jest demokratske"
Koji su sve propusti nadležnih organa i ministarstava, zašto se tolerisao neograničen safari i nezakonit lov kada je ove jeseni bilo dovoljno prošetati po vojvođanskim poljima koja su treštala od zvuka vabilica pa zaključiti da nešto nije u redu
Približavanje početka suđenja bivšem predsedniku SRJ Slobodanu Miloševiću u Hagu i sastavljanje liste svedoka koji bi mogli da se pojave u ovom procesu aktuelizuje donekle podsećanje na sve one koji su godinama u ime međunarodne zajednice defilovali ratom zahvaćenim prostorima nekadašnje Jugoslavije. Na njihovom pojavljivanju u sudnici svakako neće previše insistirati glavna haška tužiteljica Karla del Ponte. To bi, međutim, mogao da učini sam Slobodan Milošević, pokušavajući da dokaže kako u onom što je činio tokom ratova u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu nije baš uvek bio potpuno sam i kako je za mnoge poteze koje je povlačio imao, u manjoj ili većoj meri, podršku bar dela međunarodne zajednice
Imenovanje javnosti malo poznatog Nenada Milića dosadašnjeg šefa kabineta premijera Zorana Đinđića, a kako se u policiji nezvanično priča, sa velikim izgledima da se u najskorijoj budućnosti ustoliči za ministra čime bi Demokratska stranka očevidno ojačala uticaj na bez sumnje najvažnije ministarstvo u Srbiji
2001. godine DOS-ova vlast je bila hit u svetu i učinila je značajne pomake – trasirala pravac reformi, donela set novih zakona i sklopila niz povoljnih međunarodnih ugovora, uz posrtanja počela da izgrađuje pravnu državu. Ta vlast prošla je kroz teške odluke i kroz događaje (mi biramo deset karakterističnih, sa veoma dugim repovima) koji su rendgenski osvetljavali i javne vrline i tajne poroke vlasti i, na svoj način, "duh vremena". Pedsednik Koštunica govori o postupanju po božjim i ljudskim zakonima i (22. decembra) o tome da "nijedna vlast nije večita ni od Boga"; a premijer Đinđić i Boga uvršćuje u reformiste pa u Privrednoj komori (22) govori o "fenomenalnom rastu poljoprivrede". Bog se, zaista, malo nasmešio na ojađenu Srbiju, 2000. je bila velika suša, a 2001. je pala "đurđevska kiša koja vredi pola Beča", što je omogućilo rast poljoprivrede za čak 25 odsto što je, opet, doprinelo da, uprkos padu industrijske proizvodnje, privredna aktivnost ipak "pređe nulu". Javnost može da gleda šta rade, a da ne sluša šta pričaju, ili, još bolje, može da pođe od pretpostavke da je sve što političari na vlasti jedni o drugima pričaju – u osnovi tačno.
Približili smo se dnu "čarobne kutije za cipele" u kojoj su pisma srpskih književnika Slobodanu Jovanoviću godinama čuvana. Većina tih pisama je ovom prilikom objavljena, osim nekoliko pisama lične prirode. Priređivač je svestan činjenice da bi feljton bio potpuniji da je posedovao i odgovore Slobodana Jovanovića ličnostima koje su mu pisale, ali se ipak nada da je prijateljima pisane reči omogućeno da osete atmosferu jednog vremena i da sagledaju ličnost velikana srpske kulture iz jednog, za njih do sad nepoznatog ugla...
Mamipara je pre svega produkt masovne proizvodnje koji tržište a time i dušu potrošača osvaja na bljesak, brzinom inficiranja kompjuterske mreže novom generacijom virusa. Dovoljno je da se pojavi, i opšta zaraza sa svim negativnim posledicama je na pomolu
Slovenačke novine izveštavaju kako je Jugoslavija opet "in"
Iz trezora Muzeja istorije Jugoslavije nestalo je više od stotinu izuzetno vrednih slika, pa su kustosi muzeja došli na originalnu ideju: organizovali su izložbu da bi podsetili javnost da nedostaju neka od najznačajnijih dela, pre svega srpskih umetnika XX veka, ali i stranog starog slikarstva
Muzikant bi dakle bio muzički demagog, onaj koji biračima (biračima muzičkih numera) daje ono što oni žele da čuju, makar to bio najgrđi falš, bofl, kič i švindleraj, samo da bi se domogao njihovog novca, dok bi muzičar bio neko ko se drži nivoa i estetike po cenu da krepa od gladi