Kao da im zdravstveno stanje njihove dece nije dovolja briga, roditelji nepokretne dece se konstantno bore na više „frontova". Ovo su najveći problemi sa kojima se susreću
Dok Grad Beograd, u čijoj nadležnosti je bio Muzej automobila, nije pokazao interesovanje za rešenje problema, Vlada Srbija imala je više sluha, te je prihvatila stare i retke automobile pod svoje okrilje
Ana Brnabić je nakon današnje sednice predsedništva SNS objavila da je lista za Beograd gotova, da se sutra potpisuje sporazum sa SPS, da posle 10. maja kreću u pravu kampanju a dotle će samo terensku, kao i da očekuje da će Đilasova opcija učestvovati na izborima
Zbog bivšeg rukovodioca Šeste gimazije Radisava Milića, ova škola je skoro godinu dana bila u žiži javnosti. Nakon sumnji u zakonitost rada, neosnovanih otpuštanja radnika, pokretanja disciplinskih postupaka protiv zaposlenih, pretnji i upornog tihog štrajka dela kolektiva, institucije ipak nisu mogle ostati neme
Dobri stari rukopis lagano iščezava iz upotrebe usled razvoja tehnologije, ali stručnjaci upozoravaju da je značaj pisanja rukom od izuzetnog značaja za bolje učenje, pamćenje, ali i očuvanje pravopisa
"Mi nemamo nikakve dileme. Ovde se neće gledati po pravdi i po pravu. Ovde će se gledati po sili - odnosno, da li neko hoće da to silom nametne ili ne", rekao je Dačić
Kada se na stranu stave načini plaćanja ekskurzije, i dalje ostaje pitanje zašto jedno noćenje srednjoškolca u istočnoj Srbiji košta 18.000 dinara, kao i da li je ikako moguće da se ti računi ublaže
Aleksandar Janić iz rehabilitacionog centra „Duga” Novi Sad i neko ko se izborio sa zavisnošću od alkohola za „Vreme” kaže da je ovaj problem ogroman jer se ne prepoznaje kao takav i jer je alkohol široko dostupan
U Boru su uhapšena dvojica radnika lokalnog „Vodovoda“ jer se sumnja da su službenim „fiatom“ usmrtili dvogodišnju Danku Ilić, samo sedam minuta od prijavljenog vremena nestanka. Telo su potom bacili na deponiju. Terete se za teško ubistvo
Nije posao šefa države da bolni i mučnu događaj koristi za samopromociju... Njegovo je da izrazi saučešće i pošalje adekvatnu poruku društvu. Međutim, Aleksandar Vučić nikad nije propustio priliku da propusti priliku
Gde je telo? Zbog čega tužilaštvo tereti dvojicu radnika Vodovoda za „teško ubistvo“? Hoće li iko kazniti medije zbog sramotnog izveštavanja? „Vreme“ donosi pet pitanja na koja još nemamo odgovor
U diplomatskim krugovima iza zatvorenih vrata u Prištini koriste se teške reči, piše švajcarski list i ocenjuje da je uzrok svega toga jednostrana odluka Prištine da zabrani upotrebu dinara
Predsednica Skupštine Ana Brnabić raspisala je ponovljene beogradske izbore za 2. jun u “pet do dvanaest”. Opozicija ovaj potez vlasti ne tumači kao dobru volju, a predsednik Ekološkog ustanka Aleksandar Jovanović Čuta kaže za “Vreme” da čak ako bi Vućić izveo “pravne kerefeke” za ispunjenje drugog zahteva, nema vremena
U trenutku kada se vlada premijera Benjamina Netanjahua suočava sa pritiskom u zemlji i inostranstvu član izraelskog ratnog kabineta Beni Ganc pozvao je da se raspišu izbori za septembar i rekao da bi oni ojačali međunarodni kredibilitet zemlje i smanjili tenzije unutar duboko polarizovanog izraelskog društva
Stvara se nova, nategnuta, ali ipak većina koja može da kontroliše problematične univerzitete, fakultete, nastavnike i studente. Ako ne uspe tako, tu su druge oprobane metode. Lepo je imati za studenta prorektora Damjana Vakanjca da mimo svih zakona, procedura, ovlašćenja i na osnovu očigledno izmontiranog snimka starog godinu dana, traži otpuštanje profesora čiji mu se stavovi ne sviđaju, koji može da skupi momke spremne da stave lance na vrata Filozofskog fakulteta, organizuje ketering, logističku i političku podršku i u izobilju čeka dalja uputstva. Zgodno je pri ruci imati momke spremne da usred dana stave maske, sednu u auto i bezbrižno bacaju izmontirane i uvredljive flajere ispred Fakulteta političkih nauka tokom Nastavno-naučnog veća. Nije to neki rizik. Znaju oni da nadležne institucije neće reagovati, a da će ih veliki broj medija i odabrani predstavnici vlasti podržati i zaštititi
MUP-u je trebalo nedelju dana od nestanka devojčice da se oglasi na javnom servisu. U međuvremenu, niko nije propustio priliku da nestalo dete ne zloupotrebi za samopromociju. A Danke i dalje nema…
“Postupanje prema Ruskoj Federaciji se toleriše, ali smo u međuvremenu stekli brojne negativne poene kod drugih zemalja što će biti prepreka daljim integracijama. Ljute su baltičke države, Poljska, one koje osećaju opasnost od Rusije. Postoji razumevanje u vezi sa energetskom zavisnošću. Ali prenaglašene izjave protiv Zapada, direktna podrška Rusiji i forsiranje antizapadnog narativa, kao i gestovi poput fudbalskih utakmica, čestitki posle izbora – sve su to stvari koje se beleže i pogoršavaju sprsku poziciju”
Od prvih rezultata izbora održanih 17. decembra prošle godine mediji su se bavili otkrivanjem tajne uspeha Branimira Nestorovića koji je osvojio pet odsto glasova i na republičkom i na gradskom nivou. Danas se čini da je njegov pokret, iako pod sasvim drugim imenom i strukturom, još popularniji nego što je bio pre samo tri meseca. Šta je tome doprinelo
Valjevo: Prva poseta premijerke u svojstvu predsednice Skupštine
Reporter se predstavi, reče da iz tajkunskog medija, nasta tajac, ministarka Kisić se našminskano razrogači, Brnabić sa odobravanjem klimnu i odgovori da pitanje nije tačno
Miloš Vučević je prvi među nebitnima, a vlast i opozicija u pregovorima. Koliko predstojeći beogradski i lokalni izbori ove druge stavljaju pred dve opcije, obe loše? I zašto je bojkot najgore rešenje
Šta se dešava kada ljude egzistencijalno ucenite, kada im egzemplarno pokažete da nemaju nikakvu efikasnu zaštitu pred tiranskom samovoljom? Većina zaćuti, neki se otvoreno priklone, samo manjina ostane na drugoj strani, prihvatajući sve rizike. Sve se to videlo na egzemplarnom valjanju u katran Dinka Gruhonjića
Srbija se strmeknula u ponore autoritarizma. Zbog toga što je razobručena i neograničena, autoritarna vlast je prirodni protivnik socijalnog morala. Moralni prolom izazvan je činjenicom da se takva vlast oblači u demokratske košuljice. Zarad privida demokratije organizuju se izbori, iako strogo funkcionalno oni ovoj vlasti nisu potrebni. Za opstanak autoritarne vlasti neophodan je onda doziran i vrlo razrađen izborni inženjering. I tu na scenu stupa krah morala, jer inženjering podrazumeva glasanje i druge političke aktivnosti, ne u skladu sa moralnim instinktom glasača nego, uz moralne prekršaje, po nalogu držalaca moći. Zdravo i propulzivno društvo nezamislivo je bez čvrstog moralnog oslonca, pa oni koji po(t)kopavaju moral pripremaju zemlji budućnost od čije anticipacije čoveka podilazi hladna jeza
Đurin je za „Vreme" izdvojila deset najvećih problema sa kojima se suočavaju roditelji teško bolesne dece u Srbiji.
1.Nedostatak državnih ustanova sa obučenim dečjim fizioterapeutima.
„Nama su vežbe neophodne doživotno kako bismo normalno funkcionisali. Takođe, postoji nedostatak ustanova i sa kvalifikovanim logopedima i defektolozima", kaže ona.
2.Loš pravilnik o medicinsko-tehničkim pomagalima.
„Treba da se više pomagala dobija od države i moraju da budu kvalitetnija. Loše pomagalo za nepokretnu decu je kao neki vid smrtne presude", objašnjava.
3.Pod hitno izglasati „Zakon roditelj negovatelj", koji je po skupštinama više od deset godina.
„Taj zakon bi obezbedio bar minimalac i penziju roditeljima koji ceo svoj radni vek provode negujući decu", ukazuje Jelena.
„To je zakon koji imaju sve zemlje u okruženju, osim nas. On sadrži tri kucane strane, od kojih zavise životi porodica, porodica koje žive pakao. Radi se o izmeni i dopuni Zakona o socijalnoj zaštiti koja sadrži nekoliko novih stavki. Poslednji predlog zakona je teško naći, na internetu postoje prve varijante koje su kasnije menjane", ističe Jelena Đurin.
On bi doneo zvaničan status jednom od roditelja da bude „Roditelj Negovatelj", odnosno, priznalo bi se pravo jednom od roditelja deteta/osobe sa smetnjama u razvoju ili poteškoćama da ima uvećani dodatak za pomoć i negu drugog lica prema važećem zakonu PIO.
4.Fizičke barijere zbog kojih bolesna deca nemaju ni primarnu zdravstvenu zaštitu
„Mi dete ne možemo ni kod pedijatra za vakcinu da dovedemo, jer je na drugom spratu. Tako je i kod odlaska u opštinu, kod raznih komisija i ostalih državnih institucija. Svuda su nam stepenice problem", naglašava sagovornica „Vremena".
5.Mnogo birokratije apsolutno za sve
"Kada nam treba pomagalo, bolovanje, produžetak bolovanja, pelene ili bilo kakav pregled, sve zahteva bar tri ili četiri odlaska u neku instituciju. Ako ti treba neki dokument koji može da da samo tercijarna ustanova, kao što smo mi baš skoro išli, onda prelazimo stotine kilometara da bismo ga dobili", pojašnjava Jelena Đurin.
6.Manjak svih lekara specijalista u opštim bolnicama, pa čak u velikim ustanovama
„Na primer, Institut za zdravstvenu zaštitu dece i omladine Vojvodine, jedina dečja tercijarna ustanova u öitavoj Vojvodini, nema niti dečjeg neurohihurga", precizira.
[caption id="attachment_4710946" align="aligncenter" width="901"] Problemi roditelja na svakom koraku[/caption]
7.Pomoć u kući
„Većina vremena su majke same sa decom, a ta deca imaju i po 20, 30 godina i neka i više. A majke 50, 60. One ne mogu same ni da ih nahrane, podignu. Ne mogu ni ja što moj sin ima 20 kilograma, a kamoli one. Veoma bi pomogla pomoće neke službe, kao na primer geronto domaćice, da dođu par sati dnevno, možda da očiste", kaže.
Predočava i na tužnu činjenicu da se većina brakova gde su deca sa posebnim potrebama ne održe.
„Razvedu se, majke ostanu same, primaju tuđu negu za dete i od toga žive, same vuku, nose, hrane. Bez ikakve podrške i empatije društva", dodaje Jelena.
8. Kada dete napuni 18. godina, roditelji moraju da idu na sud
I da tuže sopstveno dete, angažuju advokate, veštake i plaćaju sudske troškove da bi i dalje mogli da ostanu staratelji, jer dete nije u mogućnosti da samo vodi računa o sebi.
„Možete da zamislite koje je to maltretiranje i koji su to troškovi jednoj porodici koja je 18 godina psihički, fizički i finansijski maksimalno uništena, unakažena i raspadnuta, od strane društva, države i sistema", pita majka nepokretnog deteta.
[caption id="attachment_4710947" align="aligncenter" width="720"] Neophodan svakodnevni rad[/caption]
9. Stalno produžavanje bolovanja
Ukoliko je majka zaposlena, a dete ima više od pet godina, bolovanje se produžava na 6 meseci.
„Spisak potrebnih dokumenata je podugačak, sve mora da izda tercijarna ustanova, koja u našem slučaju nema ni dečjeg neurologa. Mi imamo u bolnici koja je sekundarnog karaktera, pa idemo tamo kod neurologa, ali mora tercijarna da da mišljenje i da potpiše sam direktor. To se radi na svakih šest meseci, s tim što prvi mesec plaća poslodavac. Poslodavci ili uplate platu, pa čekaju refundaciju, što je retko, ili najčešće, čekaju da uplati Fond, pa onda prosleđuju. Poslodavac je posrednik u uplati plate, što je katastrofalno rešenje", konstatuje.
10.Manjak parking mesta obeležena za invalidska vozila i nereagovanje parking-servisa i komunalne policije
„U našoj državi ne postoji volja da se taj deo uredi, da se svaki nepropisno parkirani auto podigne", zaključuje Jelena Đurin.',
title: 'Pakao sa preponama: Deset najvećih problema roditelja sa nepokretnom decom',
pubdate: '2024-04-06 07:49:48',
authors: authors,
sections: "Društvo",
tags: "Cerebralna paraliza,Nepokretna deca",
access_level: access_level,
article_type: "news",
reader_type: reader_type
};
(function (d, s) {
var sf = d.createElement(s);
sf.type = 'text/javascript';
sf.async = true;
sf.src = (('https:' == d.location.protocol)
? 'https://d7d3cf2e81d293050033-3dfc0615b0fd7b49143049256703bfce.ssl.cf1.rackcdn.com'
: 'http://t.contentinsights.com') + '/stf.js';
var t = d.getElementsByTagName(s)[0];
t.parentNode.insertBefore(sf, t);
})(document, 'script');
dataLayer.push({
'event': 'Pageview',
'pagePath': url,
'pageTitle': 'Pakao sa preponama: Deset najvećih problema roditelja sa nepokretnom decom',
'pageContent': 'Jelena Đurin iz Zrenjanina je majka malog Vukašina koji boluje od najtežeg oblika cerebralne paralize .
Ona je nedavno skrenule pažnju javnosti kada je u dogovoru sa još nekoliko majki crnim humorom i ironijom na Istagramu skrenula pažnju na težak položaj roditelja sa nepokretnom decom u Srbiji.
„Nama je život dodelio posebne zadatke, stavio nas je pred različite izazove. Ali mi smo naučile da uživamo u zivotu, da se radujemo i smejemo, iako naš dan nekada može biti težak. Izgubile smo mnogo toga, pre svega mogućnost da naša deca imaju obično detinjstvo, a mi normalan život", ocenila je ona.
„Ja sam majka nepokretnog dečaka, i stalno me pitaju kako sam stalno nasmejana“, kaže jedna od njih na početku klipa, a nakon toga, umesto odgovora, uzima bensedin i pije ga sa sokom u objavi koja nosi naziv „Humorom kroz život“.
Na njen odgovor nadovezale su se i ostale majke sa sledećim porukama: „Ja sam majka nepokretnog deteta, i ruke su mi kao u Tajsona“, „Ja sam majka nepokretnog deteta i naravno da volim to što dete lečim u četiri države i živim u koferima“, „Ja sam majka nepokretnog deteta i obožavam da ga čekam satima dok je on na vežbama“…
Đurin je za „Vreme" izdvojila deset najvećih problema sa kojima se suočavaju roditelji teško bolesne dece u Srbiji.
1.Nedostatak državnih ustanova sa obučenim dečjim fizioterapeutima.
„Nama su vežbe neophodne doživotno kako bismo normalno funkcionisali. Takođe, postoji nedostatak ustanova i sa kvalifikovanim logopedima i defektolozima", kaže ona.
2.Loš pravilnik o medicinsko-tehničkim pomagalima.
„Treba da se više pomagala dobija od države i moraju da budu kvalitetnija. Loše pomagalo za nepokretnu decu je kao neki vid smrtne presude", objašnjava.
3.Pod hitno izglasati „Zakon roditelj negovatelj", koji je po skupštinama više od deset godina.
„Taj zakon bi obezbedio bar minimalac i penziju roditeljima koji ceo svoj radni vek provode negujući decu", ukazuje Jelena.
„To je zakon koji imaju sve zemlje u okruženju, osim nas. On sadrži tri kucane strane, od kojih zavise životi porodica, porodica koje žive pakao. Radi se o izmeni i dopuni Zakona o socijalnoj zaštiti koja sadrži nekoliko novih stavki. Poslednji predlog zakona je teško naći, na internetu postoje prve varijante koje su kasnije menjane", ističe Jelena Đurin.
On bi doneo zvaničan status jednom od roditelja da bude „Roditelj Negovatelj", odnosno, priznalo bi se pravo jednom od roditelja deteta/osobe sa smetnjama u razvoju ili poteškoćama da ima uvećani dodatak za pomoć i negu drugog lica prema važećem zakonu PIO.
4.Fizičke barijere zbog kojih bolesna deca nemaju ni primarnu zdravstvenu zaštitu
„Mi dete ne možemo ni kod pedijatra za vakcinu da dovedemo, jer je na drugom spratu. Tako je i kod odlaska u opštinu, kod raznih komisija i ostalih državnih institucija. Svuda su nam stepenice problem", naglašava sagovornica „Vremena".
5.Mnogo birokratije apsolutno za sve
"Kada nam treba pomagalo, bolovanje, produžetak bolovanja, pelene ili bilo kakav pregled, sve zahteva bar tri ili četiri odlaska u neku instituciju. Ako ti treba neki dokument koji može da da samo tercijarna ustanova, kao što smo mi baš skoro išli, onda prelazimo stotine kilometara da bismo ga dobili", pojašnjava Jelena Đurin.
6.Manjak svih lekara specijalista u opštim bolnicama, pa čak u velikim ustanovama
„Na primer, Institut za zdravstvenu zaštitu dece i omladine Vojvodine, jedina dečja tercijarna ustanova u öitavoj Vojvodini, nema niti dečjeg neurohihurga", precizira.
[caption id="attachment_4710946" align="aligncenter" width="901"] Problemi roditelja na svakom koraku[/caption]
7.Pomoć u kući
„Većina vremena su majke same sa decom, a ta deca imaju i po 20, 30 godina i neka i više. A majke 50, 60. One ne mogu same ni da ih nahrane, podignu. Ne mogu ni ja što moj sin ima 20 kilograma, a kamoli one. Veoma bi pomogla pomoće neke službe, kao na primer geronto domaćice, da dođu par sati dnevno, možda da očiste", kaže.
Predočava i na tužnu činjenicu da se većina brakova gde su deca sa posebnim potrebama ne održe.
„Razvedu se, majke ostanu same, primaju tuđu negu za dete i od toga žive, same vuku, nose, hrane. Bez ikakve podrške i empatije društva", dodaje Jelena.
8. Kada dete napuni 18. godina, roditelji moraju da idu na sud
I da tuže sopstveno dete, angažuju advokate, veštake i plaćaju sudske troškove da bi i dalje mogli da ostanu staratelji, jer dete nije u mogućnosti da samo vodi računa o sebi.
„Možete da zamislite koje je to maltretiranje i koji su to troškovi jednoj porodici koja je 18 godina psihički, fizički i finansijski maksimalno uništena, unakažena i raspadnuta, od strane društva, države i sistema", pita majka nepokretnog deteta.
[caption id="attachment_4710947" align="aligncenter" width="720"] Neophodan svakodnevni rad[/caption]
9. Stalno produžavanje bolovanja
Ukoliko je majka zaposlena, a dete ima više od pet godina, bolovanje se produžava na 6 meseci.
„Spisak potrebnih dokumenata je podugačak, sve mora da izda tercijarna ustanova, koja u našem slučaju nema ni dečjeg neurologa. Mi imamo u bolnici koja je sekundarnog karaktera, pa idemo tamo kod neurologa, ali mora tercijarna da da mišljenje i da potpiše sam direktor. To se radi na svakih šest meseci, s tim što prvi mesec plaća poslodavac. Poslodavci ili uplate platu, pa čekaju refundaciju, što je retko, ili najčešće, čekaju da uplati Fond, pa onda prosleđuju. Poslodavac je posrednik u uplati plate, što je katastrofalno rešenje", konstatuje.
10.Manjak parking mesta obeležena za invalidska vozila i nereagovanje parking-servisa i komunalne policije
„U našoj državi ne postoji volja da se taj deo uredi, da se svaki nepropisno parkirani auto podigne", zaključuje Jelena Đurin.',
'pageDate': '2024-04-06 07:49:48',
'pageAuthor': authors,
'visitorType': visitor_type,
});
console.log(post_id);
console.log('Pushed');
});