Kad bi ekonomisti i statističari uspeli da skupe podatke o tome šta je sve dijaspora dala matičnoj domovini u toku pet poslednjih decenija, uveren sam da bi to bile zapanjujuće cifre. Još zanimljiviji bi bio pregled na šta su trošena sredstva koja su stizala iz dijaspore, posebno ona koja su data u poslednjih desetak godina, i ko se od njih najviše ovajdio
Najgledanija, najbolja, najkvalitetnija, najprofesionalnija – samo su neki od epiteta kojima se domaće televizijske stanice okite nakon obavljenih istraživanja gledanosti, dok najreprezentativnije rezultate istraživanja objave kao reklamu štampanu u novinama ili polepljenu na bilbordima. Ali...
"Zatekao sam oko šezdeset savetnika – toliko nemaju ni predsednici nekih država. Oni često nisu imali ni odgovarajuću stručnu spremu, pa se tako desilo da savetnik za odnose s inostranstvom ne govori nijedan strani jezik"
Džefri Najs se odlucio da pred kamerama globalnih TV stanica, koje su citav dan pratile sulcenje Miloševicu kao ubedljivo najveci svetski dogacaj, razmatra noviju politicku istoriju ovih prostora. U tom nedovršenom pokušaju, Slobodan Milošević je prečesto ostajao da visi u nekom bezvazdušnom prostoru van stvarnog istorijskog i političkog konteksta u kome su ratovi u bivšoj SFRJ zaista počinjali. Ispalo je nekako da je raspad bivše Jugoslavije gotovo isključivo "srpska stvar", posledica njegovog lošeg karaktera, neutoljive želje za vlašću i genocidne prirode. U slici koju je ponudio tužilac Najs gotovo da i ne postoji druga strana u tim ratovima, činjenica da su nacionalne vođe sasvim lepo sarađivale među sobom, još manje se prepoznaje i nazire ono što je međunarodna zajednica takođe učinila na ovim prostorima
Ako uzmemo u obzir da je prosečnu gradsku ulicu moguće preći u petnaestak koraka, onda prelazak na pogrešnom mestu čini da vas jedan korak od 1. februara košta otprilike sto dinara, pod uslovom da vas u prekršaju zatekne saobraćajac. Korak je još skuplji ako trčite (pravite manje koraka), ali je ipak najskuplje ako vas, umesto policajca, "uhvati" automobil. Za tri četvrtine saobraćajnih nesreća u kojima stradaju, pešaci takoče snose krivicu
"U Beogradu se dosta toga promenilo za godinu dana, bilo bi teško nešto ovako zamisliti u prethodnom režimu. Ne samo zbog materijalnih nego i zbog, otvoreno govoreći, moralnih problema koji su bitni"
Zoran Đinđić, premijer Srbije, posle susreta s Karlom del Ponte u Njujorku (TANJUG)
Od priče koja je danima privlačila pažnju medija s prostora bivše SFRJ, ostalo je još pokoje retko prisećanje na nekadašnje i trenutne Delimustafićeve poslove, a isplivala su i javnosti do sada ne toliko poznata imena. Najinteresantniji su izgleda bili Zoran Janjušević, Momčilo Mandić i Zoran Drakulić
"Niko neće doći da gradi novu elektranu ako postoji opasnost da se vlasti domogne neka nova populistička vlada koja će građanima kilovat struje ponovo prodavati za 0,9 centi"
U vreme trajanja skupa Džordž Buš je izbacio svoju zlokobnu parolu o "osovini zla", a američki mediji stalno podsećaju da je zemlja u ratu; neko reče da su strane trupe izvele invaziju na istočnu obalu Amerike
Da li je u današnjoj političkoj realnosti moguća brza i stvarna ustavna rekonstrukcija države?
"Thessaloniki"; "Vreme" br. 576
"Moloh tranzicije"; "Vreme" br. 577
Nije viđeno ništa od one arhetipsko-holivudske slike nadahnutog advokata u trenucima kada "daje" završnu reč pred porotom, a bolji poznavaoci besedničke veštine primetili su da je akcenat bio na temi, dok je forma zanemarena
Kad je izgledalo da je "oktanski rat" za tržište nafte u Bosni bio na vrhuncu i kad se krenulo u pregovore, Hrvatskoj s jedne i Bosni i Sloveniji s druge strane – uspelo je da doliju još ulja na žeravicu
"Naša okolina se pretvorila u jedan veliki poluproizvod i zato smo hteli da na albumu ne bude pesama koje su tek onako odrađene, već da sve budu urađene do kraja"
Kvalitet ovogodišnje produkcije književnosti za decu može se meriti sa visokim dometima koje je sedamdesetih godina uspostavio Duško Radović
Dejan Mihajlov, šef poslaničke grupe DSS, na konferenciji za novinare (BETA)
Zadužbinarstvo je u srpskom narodu ona tradicija koja, uz slavljenje porodičnog svetitelja, ima najduži kontinuitet. Još u srednjem veku su srpski vladari, vlastela i verski velikodostojnici, ugledavši se delom na vizantijske običaje, podizali zadužbine, manastirima poklanjali velike posede za njihovo održavanje, osnivali bolnice, novčano pomagali prepisivanje i ukrašavanje rukopisa. Tekst koji sledi napisan je povodom prošlogodišnjeg osnivanja Fonda kraljevskog doma Karađorđevića, odlukom prestolonaslednika Aleksandra. Autor teksta dr. Dušan T. Bataković, član je upravnog odbora Fonda
Kad slušam Velju Ilića kako začikava Svilanovića da se pojavi na skupovima Naših u Americi, ja u tome naravno ne prepoznajem nikakvu inteligenciju koja je spremna da slobodno raspravlja o svemu i svačemu. Vidim samo jednu ostrašćenu, izbezumljenu i naravno neobrazovanu gomilu koja ni sama ne zna gde je i šta hoće. Američki zakoni i pravila igre toliko su im uterali strah u kosti da im, izgleda, sad jedino ostaje da svoje opsesije i traume isteruju preko svojih poslanika
Teritorija bivše Jugoslavije spada među značajnije koridore za ilegalno useljavanje u Evropu. MUP Srbije u istom periodu prepolovio je broj ilegalnih prelazaka (sa 3788 u 2000. godini, na 1278 u 2001). Da bi se razumela dinamika i logika kretanja ilegalnih useljenika potrebni su detaljniji podaci: koliko ilegalaca se uhvati na granici pri ulasku; koliko u dubini teritorije i u kolikoj dubini; koliko pri pokušaju izlaska, a koliko u drugim zemljama kad jednom nesmetano prođu kroz neku državu. Takvi podaci ukazali bi – između ostalog – na dva fenomena: na organizovane lance (za koje se zna da postoje) i na policijsku korupciju (za koju se osnovano sumnja da postoji)
Ovo svadljivo dvovlašće, ove svakodnevne podvale, skandali, uzajamna podmetanja, podmukle spletke i intrige daleko su od plemenitih ideala demokratije, ali je svejedno u pitanju veliki napredak u odnosu na isto takvo jednovlašće
Prošlo je svečano potpisivanje ugovora, popijen je i šampanjac, a Darko Ribnikar je simbolično dobio na poklon jedan metalni euro novčić: u Politiku su ušle strane pare, "staru damu" kupila je velika nemačka izdavačka kuća WAZ iz Esena
Prvi sam put za "Miloševićeve transkripte", zapravo prijepise telefonskih razgovora srpskog predsjednika njegove najbliže obitelji, supruge Mire Marković, sina Marka i kćeri Marije, čuo u proljeće prošle godine od visoko rangiranog dužnosnika hrvatske obavještajne zajednice. Nakon intervjua za "Globus", koji nikad nije objavljen, taj mi je čovjek, inače bivši policajac koji se u struku vratio dolaskom koalicije na vlast, usput kazao da su hrvatske obavještajne službe Miloševića redovito prisluškivale od siječnja (januara) 1996. do svibnja (maja) 1998. Na moj začuđen pogled ovaj je kazao "...je, je hrvatska vojska ga je slušala svaki put kad je boravio u predsjedničkoj rezidenciji u Karađorđevu. Postoje negdje zapisi. Ja ih nisam vidio ali su im kazali da su to stotine stranica službenih i privatnih razgovora cijele obitelji..." Prošle subote, 26. siječnja (januara), otvorio sam prvu stranicu jedne od sedam bijelim kartonom ukoričenih knjiga Miloševićevih zapisa. Naslov je kratak: "Karađorđevo" piše crnim verzalom na sredini korica a ispod toga "boravak srpskog predsjednika" i "podaci prikupljeni elektroničkim izviđanjem", eufemizam za presretanje telefonskog signala. U mnoštvu prijepisa razgovora najzanimljivije i svakako su najbizarnije privatne konverzacije obitelji Milošević. Po prvi put se može steći autentičan dojam kakvi su bili stvarni odnosi u obitelji bivšeg srpskoga predsjednika i kakav je zapravo bio "life-style" obitelji što je cijelo jedno desetljeće vladala susjednom državom i bila na čelu političkog sustava koji je pokrenuo sve ratove na području bivše Jugoslavije. Jedan dio Miloševićevih telefonskih razgovora, onih "političkih", ugrađen je kao dokazni materijal u tužbu Republike Hrvatske protiv SRJ zbog genocida i agresije pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu. Tih dijelova nema u dokumentima što su dostupni "Globusu". Očito da su transkripti "očišćeni" jer na otprilike 1000 stranica materijala Hrvatska i hrvatski političari spominju se tek na nekoliko mjesta. Svejedno, "Globusov" digest telefonskih razgovora Slobodana Miloševića i njegove obitelji predstavlja jedinstveni te ekskluzivni prikaz jednog vremena i ljudi koji su, nasreću, sada tek dio političke povijesti ali još uvijek, dok se glavi kuće Milošević sudi u Haagu, neizmjerno intrigiraju svjetsku javnost.
