Izjava nedelje
»Da je Hitler bio Srbin, i njega bi rehabilitovali.«
Ivica Dačić, predsednik SPS-a ("Blic")
Ivica Dačić, predsednik SPS-a ("Blic")
U Beogradu se ne oseća, ili bar ne primećuje u tolikoj meri, problem starih koliko u gradovima u južnoj i istočnoj Srbiji
Oni koji se danas čude vesti da se u Ministarstvu finansija razmišlja da se zakonom ograniči broj činovnika na pojedinim nivoima vlasti, verovatno i ne znaju da je patent "brojnog ograničenja činovničke klase" ovde odavno primenjivan. Možda bi mu se doista trebalo vratiti da Srbija ne bi danas imala 30 ministara, 67 državnih sekretara, 112 pomoćnika ministara i 52 savetnika ministara – a da o pomoćnicima i savetnicima u agencijama, carini, poreskoj službi, sudstvu, zdravstvu, prosveti, vojsci, policiji i drugim delatnostima i ne govorimo
Da li je 20. oktobra 1944. Beograd bio oslobođen – ili je pao pod "komunističku okupaciju" – ostaje otvoreno pitanje za neke. Reč je, kao i u ovih šezdesetak godina, o klatnu političkih odnosa sa SSSR, pa sada sa Rusijom. Paradoksalno možda, ali Sovjeti, pa za njima Rusi, tu su bili dosledni i predvidivi, kako već priliči jednoj odgovornoj i planetarnoj imperijalnoj sili. Ovim našim nesrećnicima u Srbiji, međutim, teško pada da istovremeno vole Ruse i mrze komunizam, jer Rusi to nekako ne shvataju
Dragoljub Mićunović, predsednik Političkog saveta Demokratske stranke, Žarko Korać, predsednik Socijaldemokratske unije, Nenad Čanak, predsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine, i Nebojša Čović, predsednik Socijaldemokratske partije, bili su gosti tribine koju su organizovali Fondacija "Fridrih Ebert" i nedeljnik "Vreme" u Centru za kulturnu dekontaminaciju 24. septembra 2009. Učesnici treće u seriji od pet tribina koje "Vreme" i "Fridrih Ebert" organizuju ove, osme godine projekta "Vreme izazova", govorili su, između ostalog, o tome kako srpske socijaldemokrate vide odgovor na globalnu ekonomsku krizu, da li u Srbiji postoji razlika između partija levice i partija desnice, osim u imenu, i da li su devedesete godine prošlog veka i vladavina Slobodana Miloševića i Mire Marković kompromitovale ideju levice. Tribinu je vodila Vera Didanović, novinarka "Vremena".
Zašto su ovde grlati patriotizam i lepljivi prsti uvek u nekom čudno prisnom odnosu
"Problem je i u tome što se romski roditelji boje za svoju decu. Problem je u ranim brakovima i to što se devojčice od 12-13 godina povlače iz sistema obrazovanja zbog udaje, i o tome se nerado govori"
"Ukoliko želite da se nadmećete sa domaćim kompanijama – morate da investirate i postanete jedna od njih"
Za razliku od Željka Keruma i beogradskih uličnih baraba, intelektualnu logistiku ultradesnice ne mori "muka sa rečima" – samo muka sa smislom
Uz sva svoja ograničenja, ovaj je roman pošteno i zrelo razmatranje ne samo jednog vremena nego i (barem) jednog naraštaja
"Ja volim da budem muškarac, mačo. Nisam manje muškarac, nisam slabić zato što sam gej"
Svaki deseti maturant zainteresovan je za oficirsku profesiju. Istraživanje je pokazalo i da kandidati češće dolaze iz seoskih sredina, iz porodica sa prosečnim finansijskim primanjima, čiji roditelji imaju srednju ili višu stručnu spremu, a rezultati nisu potvrdili uvreženo mišljenje da potencijalni pitomci dolaze iz nerazvijenih okruga
Novinar "Vremena" došao je u Crnu Reku u grupi bajkera. Njegov razgovor sa jednim od štićenika Duhovno-rehabilitacionog centra prekinuo je protojerej Peranović praćen nekolicinom momaka. "Dođi da malo porazgovaramo", rekao je novinaru i poveo ga u jednu od kuća. "Zar misliš da mi ne znamo ko si ti i zašto si došao ovde", povišenim glasom pitao je novinara kad su u kuću ušli. "Primili smo te ovde raširenih ruku, nahranili, napojili, zasebnu sobu ti obezbedili, a ti tako. Hajde, priznaj zašto si došao." A onda je usledilo raskrinkavanje
Jedino što ultradesničara razlikuje od tipičnog ekstremno agresivnog navijača je to što nikada neće priznati da je ono što zagovara nasilje. On će zahvaljujući svom obrazovanju i elokvenciji naći bezbroj eufemizama i drugih oblandi u koje će pažljivo zamotati svoja uverenja, ne bi li pokušao da sakrije njihovu suštinu, bez obzira na to da li je ona homofobna, rasistička, klero-fašistička ili, prosto – nasilnička
Šta je sve najavljivano, rečeno i učinjeno
Niko ne koči da Muzej počne da koristi dobijenu zgradu – reč je o tome da niko ne gura. Jednostavno, nije to ničiji radni zadatak
Još dok je gospodin Manter bio ambasador SAD u Beogradu, postojala je ideja da se organizuje moja poseta SAD. A pre desetak dana primio sam predstavnika Srba iz Amerike. Zamolio je ako mogu da odvojim vremena da mi i Srbi koji žive u Americi organizuju posetu. Oni bi sve to pripremili i mogao bih da obiđem i Stejt department. Nije mi to prevashodna želja, neću to da odbijem, ali ne gradim svoju politiku na tome da moram da odem u Vašington i da tamo neko veoma visok mora da me primi. Poštujem odnose među državama kad se sreću ljudi na funkcijama
U diktatorima ima nečega živopisnog i zanimljivog. Samo, tu živopisnost je mnogo lakše i lepše posmatrati ako ste negde daleko od njih
Zakon polazi od nenaučne pretpostavke da novinari samo merkaju koga bi oklevetali, drugo, nema nijednu kaznu za poslenike sedme sile koji političare besramno veličaju, što je prestuplenije pogubnije nego klevetluk