Desetog dana puta, oko 80 biciklista, uglavnom studenata, krenuli iz Minhena ka Ulmu, ispratio ih vladika Grigorije
Uz stihove pesme „Tamo daleko” osamdesetak biciklista, uglavnom studenata, nastavilo je put ka Strazburu, gde bi trebalo da stignu kroz nekoliko dana.
Na put duži od 1.300 kilometara, studenti su krenuli 3. aprila, a pred njima su još Ulm, Štutgart, Karlsrue i cilj – Strazbur.
Oni su noć proveli u prostorijama Srpske pravoslavne crkve u Minhenu, a iz tog nemačkog grada u subotu (12. april) ujutru ispratio ih je vladika Grigorije.
Od Minhena do Ulma oni će voziti 145 kilometara.
Zatim će nastaviti dalje do Strazbura.
U Strazbur bi trebalo da stignu 15. aprila, a tamo će Savetu Evrope predati zvanični dopis studenata iz Srbije i tražiće od njih da reaguju na ono što se događa, objasnili su studenti ranije za „Vreme“.
Doček u Minhenu
Studente je u petak uveče u Minhenu dočekao veliki broj građana, među kojima su i državljani Srbije koji žive u Nemačkoj sa transparentima „Računajte za nas”.
Na Odeonsplacu održano je 16 minuta tišine u znak sećanja na 16 žrtava pada betonske nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom sadu 1. novembra prošle godine.
Studentima se obratio predstavnik gradonačelnika Minhena koji je rekao da njihovi glasovi ne smeju ostati ignorisani.
„Cela Nemačka i ceo Minhen podržavaju njihovu borbu za demokratiju“, dodao je.
Studente je u Minhenu dočekao i vladika Srpske pravoslavne crkve Grigorije koji je za N1 rekao da su studenti iz Srbije „najjednostavnije rečeno avangarda ne samo za Srbiju, nego za celu Evropu”.
„Srećan sam što mi možemo da ugostimo studente ovde u Minhenu, sutra u Augsburgu, Štutgartu u i gradu Karlsrue. Ako bismo mogli da budemo sa njima svaki sekund, to bi za nas bila velika čast. Ali i ovo, što imamo priliku da ih ugostimo, velika je čast i velika radost“, rekao je on.
Student Uroš rekao je za N1 da je doček bio fenomenalan, kao i govor vladike Grigorija, koji je poručio da ko udari na studente – ne udara samo na najbolje u srpskom narodu, već na samog Hrista.
Nazivajući studente „savremenim vitezovima” i „junacima našeg doba”, vladika Grigorije rekao je da oni podsećaju da vrlina još uvek postoji i da dobrota nije zauvek utihnula.
„Danas su s vama i kroz vas lepota, dobrota i pamet zakoračile preko našeg praga. Vaš dolazak je ovaj grad i ovaj dom učinio mestom sabornosti, požrtvovanosti, plemenitosti i istrajnosti. Stojeći ovde pred vama, ispovedam da osećam kao retko kad u životu tremu, jer je vaš podvig i borba obavezujući i podstiču svakog od nas da iz svog bića izvuče ono najbolje, ono što smo već odavno zaboravili ili potisnuli, a to je pre svega da budemo bolji i plemenitiji ljudi“, rekao je vladika Grigorije, koji je i sam bio jedan od organizatora studentskih protesta 1992. godine, dok je studirao teologiju.
Foto: FoNet/Student Matija ObrenovićStudenti u crkvi u Minhenu
On je zamolio studente da nikada ne zaborave da su im vrata SPC uvek otvorena.
„Vi ste naša deca i mi ćemo uvek kad to zatreba braniti vas i vaše ideale i ciljeve. Da to svima koji treba to da čuju kažem: ko udari na vas, ne udara samo na ono najbolje u našem narodu, nego udara na samog Hrista, koji se uvek poistovećivao sa onima koje zovemo malima, prema kojima je učinjena nepravda i zlo, a vama kažem, dobrodošli nade naše i bolje našli nas kojima vraćate život i ljudskost, neprestano nas opominjući šta znači časnost, plemenitost i dostojanstvo”, poručio je vladika.
Vladika Grigorije pozvao je studente da ostanu autentični i verni sebi, i da nikada i ni za šta, ni za kakva prolazna blaga ovoga sveta, to ne menjaju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto naprednjački kadrovi deluju poput sovjetskih birokrata u pozno doba Leonida Brežnjeva? Zbog čega je u toj partiji čovek čoveku vuk? Koga ona još zastupa izuzev stranačkih tajkuna, korupcionaša, intriganata, lokalnih kabadahija i njihove klijentele uhleba? I šta tu može reći Đuro Macut
Ministru Siniši Malom je samoposluga došla glave ili se razbila ko dva jajca Tomi Momiroviću. Da parafraziram Mimi Mercedes: kad obuje patike za trčanje, za njega u kraju kažu – prs’o je
Da li bi crkve uopšte trebalo da budu lepe? Odnosno, ako je crkva onako lepa kao što je to Gaudijeva Sagrada Familija, da li to ometa njenu osnovnu funkciju, da li vernicima otežava povezivanje sa onostranim? Da li neko uđe unutra da se pomoli i zaboravi na molitvu jer počne da crta stubove i vitraže
Nezamislivo je da građani i studenti priznaju pobedu izvojevanu krađom. A sasvim je izvesno da će da krade. S druge strane da li iko veruje da bi Vučić, ukoliko izgubi izbore, priznao izbore? Naravno da ne bi, ali ovoga puta ne pita se on
Jednog dana, koji nije daleko, Vučić je moći još samo da piše odjeke i reagovanja, u nadi da će ih neko objaviti. Jedino bitno pitanje za društvo u Srbiji jeste: odakle će ih pisati
Vučićev predizborni plan: uterati strahu u kosti policijskim brutalnošću, rasturiti N1 i Novu S, odglumiti za strance spremnost za dijalog, demagoški stvoriti privid bogatijeg života... No, izuzev stvaranja afera, ništa mu ne ide od ruke
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!