Šta je u igri

Pecanje na Vučićevo najavljivanje najava izbora ćorav je i dosadan posao. Ipak, narod će kad-tad izići na biračka mjesta. Što je u igri? Odnosno – što čeka Srbiju ako Vučić na ovaj ili onaj način dobije izbore?

Predsjednik Srbije u najavljenoj ostavci uvjeren je da se u posljednjih godinu i devet-deset mjeseci na vlasti održao zahvaljujući Ćacilendu, crnokapuljašima i drugim batinaškim odredima, ali i kriminalnim strukturama. Dakle, nasiljem. Ukoliko postane premijer, tek će porasti fizička i svaka druga ugroženost građana.

Teško da Vučić batinašima daje svakodnevne zadatke, nema on tog vremena. Zauzvrat troši svaku sekundu i atom energije na stvaranje atmosfere straha i normaliziranje naprednjačkog nasilja. Konkretno: stavlja van zakona studente i pobunjeno društvo, te osigurava nekažnjivost batinaškim eskadronima političkom zloupotrebom policije, pravosuđa i tajnih službi.

Zahvaljujući ovoj situaciji u zemlji, prebijanja i zastrašivanja političkih neistomišljenika sastavni su dio naprednjačkog umijeća “borbe za Srbiju” i vođenja politike (vidi tekst na strani 24).

ARMATURA MAFIJAŠKOG PORETKA

Vlast u Srbiji drži se epskog licemjerja karakterističnog za diktature i tvrde autoritarne sisteme. To je nešto nalik na mafiju. Dok pod reflektorima govore o časti i poštenju, u mraku đubre i uzgajaju sistemsku korupcija i kriminal.

Time mijenjaju i DNK društva. Borba za istinu, stvarni dijalog, suočavanje sa ratovima devedesetih kako se ne bi ponovili, unaprjeđenje regionalnih odnosa i mnogo toga drugog što spada u civilizacijska dostignuća, režim je proglasio za antidržavnu rabotu. Vrijednosti koje propagira su poslušnički i kmetski mentalitet, poltronstvo, život u trajnoj laži, šovinizam, bahatost, nasilje i zadrtost.

Pošto Srbija nije nepoznati otok u nepoznatom oceanu, nešto mora pokazati svijetu. To nisu naučna ili kulturna dostignuća, nego Nacionalni stadion i Expo, poduhvati mili svakom autokrati.

Uz njih ide i naprednjačka “elita”. To su oni koje pas nije imao za što da ujede prije dolaska na vlast, a sada su milionerska kasta zahvaljujući visokoj korupciji i poslovima sa režimom, to jest sa samima sobom. Oni stvarno žive u “zlatnom dobu” – svaki javni interes podređen je njihovom ličnom, svaka kapitalna investicija za njih je kapitalno ugrađivanje.

Pored toga, naprednjački režim duboko prezire vlastiti narod. Koliko, pokazao je šef države i cijelog Ćacilenda obznanjivanjem da će pred izbore potplatiti svakog punoljetnog građanina sa po 100 evra. Toliko on u pravom uličarskom maniru cijeni čast ljudi u Srbiji, demokraciju, vladavinu prava i samu Srbiju. A, vala, biće na sam dan izbora još po tridesetak ili pedesetak evra, zavisno kako kome. U svemu ovome, nezamislivom u iole uređenoj zemlji, najžalosnije je što će taj novac mnogima zaista pomoći da izguraju od početka do kraja mjeseca.

Srbija je daleko od ekonomskog tigra. U bivšoj Jugoslaviji je negdje oko prosjeka. Međutim, daleko je ispred svih po režimskoj rigidnosti, izgradnji karikaturalnog kulta ličnosti, disfunkcionalnom političkom i javnom životu.

Režim koji vandalizira zgrade prostačkim grafitima protiv rektora Beogradskog univerziteta i na isti način veliča Ratka Mladića ne donosi ništa dobro u budućnosti građanima Srbije. Pitanje je samo koliko još može biti gore.

VELIKA ČISTKA

Bude li Vučić pisao premijerski ekspoze, ništa od navedenog neće biti u njemu, ali će činiti veliki dio duha tog dokumenta. Ostatak je – odmazda.

Ostanu li naprednjaci na vlasti, prvi će se na udaru naći visoko školstvo i studenti. Univerzitetima – posljednjoj nezavisnoj instituciji – i njihovim polaznicima priprema se katil ferman.

Buđenje i otvaranje očiju koje Srbija duguje studentima, Vučić više nikad neće dopustiti. Mada Beogradski univerzitet spada u manje od dva posto najboljih ustanova ovog tipa u svijetu, plan je da od njega ne ostane ni kamen na kamenu.

U tom pravcu, režim je spreman na svaki oblik represije, ali i dovođenje i financiranje iz budžeta privatnih univerziteta iz inostranstva za koje je veliko pitanje da li imaju akreditacije i u svojim zemljama.

Istovremeno, vlast će pokrenuti veliku protupravnu i neustavnu čistku protiv studenata, aktivista, zborova, svakog onog tko je makar jednom bio na protestu ili blokadi. Isto čeka glumce, pisce, režisere, profesore, dekane, javne ličnosti i prije svega – profesionalne medije. Jer da bi mogao lansirati veliku čistku, Vučić prethodno mora zadaviti u kolijevci svaku poštenu informaciju. Sve što potom medijski preostane, biće svedeno na režimsku propagandu.

Još četiri godine vlasti Vučića i naprednjaka Srbiju će pretvoriti u izoliranu feud zonu koja iz dana u dan gubi vezu sa Evropom, a njene građane u tužne i uplašene podanike u svojevrsnoj unutrašnjoj emigraciji. Zemlja će pripasti korumpiranom režimu i svim njegovim crnokapuljašima i mafijašima.

ČISTUNCI U SVOJIM FOTELJAMA

Poštovani čitaoče, ovo je u igri. Što će na kraju ispasti, isključivo zavisi od većine građana Srbije. I to onakvih kakvi su, sa svim manama, vrlinama, predrasudama, tradicijama, osjećajima… Glasaju živi ljudi od krvi i mesa, nipošto oni priželjkivani, imaginarni i zamišljeni po partijskim potrebama.

Studenti su ovog i te kako svjesni. Zato se predano bore za svaki glas, ali bukvalno za baš svaki. Zna to i Vučić, čija je jedina nada da podijeli i zavadi antirežimsko biračko tijelo kao toliko puta do sada i skrene fokus sa smjene svog dotrajalog i pogubnog režima. Izgleda i da se jedino dio parlamentarne opozicije i javnih narcisa pod moralnom temperaturom pravi da ne razumije ništa od ovog. Oni su i dalje u pozicioniranju i kombiniranju u politici zbog politike.

To se vidi kod pojedinih vedeta ovog dijela društva kada glumataju ideološko čistunstvo (ispadoše rigidniji od Lenjinovih boljševika u najboljim danima) i vjernost vlastitim stranačkim programima (kao da oni ikom išta znače, uključujući i njih same). Naglašavaju pritom svoje iskustvo i znanja, zanemarujući da su građani glasali za njih uglavnom zato što nisu imali za koga drugog na antirežimskom polu.

Svakako, veoma je važno kako će Srbija izgledati poslije izbora. Ali da bi se moglo doći do razrješenja gotovo svih tih pitanja, prethodno se mora osvojiti vlast. Bez nje, sve će ostati isto – na jednoj strani režimska mašinerija, a na drugoj puke riječi i nemoć. Nije važan opstanak u Narodnoj skupštini, nego većina u njenim klupama. Bez nje Srbiji ne može krenuti nabolje. Danas građani imaju jedinstvenu šansu da promjene nabolje i zemlju i svoje živote. Ukoliko Srbija propusti ova priliku koju su izvojevali studenti, u dogledno vrijeme neće biti druge.

Valja se nadati da će nešto od ovog shvatiti onaj dio opozicije koji u ovoj situaciji inzistira na političkim i ideološkim razlikama. Bez ikakve ironije – smjena režima im je najbolja satisfakcija za godine demoniziranja i brojne druge probleme u doba naprednjaka.

Možda još nije kasno da ujedinjeni iziđu na izbore. Prođu li cenzus, ojačaće antirežimski blok. Zar je to malo u ovoj situaciji? Nastave li kao i ranije, niko ne treba postavljati pitanje zbog čega se danas bore za cenzus. Naprosto, većina naroda zna što je u igri.