Bezbednosno-informativna agencija ne radi svoj posao. Ili, možda ipak radi? Jer u eri Aleksandra Vučića, posao BIA postalo je špijuniranje opozicije i kritičara, rad za partiju i sopstveni džep.
O tome „Vreme“ piše u novom broju koji na kioske stiže u četvrtak (10. septembar).
„Prva reakcija – bes“
Jovana Gligorijević piše o prisluškivanju istaknutijih studenata dok se pripremaju za izlazak na izbore. Zloćudni izraelski softver Pegasus instaliran im je na telefone.
„Nisam ravnodušna prema tome što neko može da me vidi, čuje ili fotografiše, ali prva reakcija mi je bila bes“, kaže za „Vreme“ studentkinja Milica čiji je telefon napadnut špijunskim softverom.
„Mislim da je takvom sloju ljudi čak neshvatljivo da nešto može da funkcioniše bez ucene, bez potplaćivanja, nego samo uz čistu volju, želju i entuzijazam da uspemo u našoj borbi“, kaže ona.
I pravosuđe u igri
Vojkan Kostić piše veliku analizu o upotrebi BIA. Kada se zainteresuje za nekoga, tvrde izvori „Vremena“, preko svojih „spavača u medijima ili političkim strankama pusti neku optužbu, najčešće da taj i taj sarađuje sa tajnim službama druge zemlje, da je izdajnik, strani plaćenik i slično“.
„Na osnovu toga, od tužioca se pribavi potrebna dozvola za nadzor komunikacija, što onda predstavlja pravno pokriće za špijuniranje svake vrste“, piše on.
Ruska maskirovka
Nemanja Rujević piše o tome kako tragovi ruskih hibridnih udara u Evropi sve češće vode u Srbiju. Već se o Srbiji javno piše kao čvorištu za vrbovanje i obuku „jednokratnih agenata“, sitnih kriminalaca ili besposličara koji izvode diverzije za sitne pare, a Ruse baš briga ako padnu u šake policiji.
„U Srbiji je jeftina i laka regrutacija siromašnih ljudi“, kaže za „Vreme“ Predrag Petrović iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku. No, uveren je da sve akcije imaju makar prećutnu saglasnost vlasti Aleksandra Vučića.
Sve članke na ovu temu čitajte u novom „Vremenu“ od četvrtka (10. septembar) ili se pretplatite na štampano ili digitalno izdanje.