

Lični stav
Kome treba genocidni narod
Ispraćaj osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića uz vojne počasti logičan je epilog decenijske medijske i političke rehabilitacije


Služba odavno više ne radi državne nego partijske poslove pa i prisluškuje studente. Istovremeno, ne smeta joj što je Srbije premrežena ruskim agenturama, piše „Vreme“ u novom broju
Bezbednosno-informativna agencija ne radi svoj posao. Ili, možda ipak radi? Jer u eri Aleksandra Vučića, posao BIA postalo je špijuniranje opozicije i kritičara, rad za partiju i sopstveni džep.
O tome „Vreme“ piše u novom broju koji na kioske stiže u četvrtak (10. septembar).
Jovana Gligorijević piše o prisluškivanju istaknutijih studenata dok se pripremaju za izlazak na izbore. Zloćudni izraelski softver Pegasus instaliran im je na telefone.
„Nisam ravnodušna prema tome što neko može da me vidi, čuje ili fotografiše, ali prva reakcija mi je bila bes“, kaže za „Vreme“ studentkinja Milica čiji je telefon napadnut špijunskim softverom.
„Mislim da je takvom sloju ljudi čak neshvatljivo da nešto može da funkcioniše bez ucene, bez potplaćivanja, nego samo uz čistu volju, želju i entuzijazam da uspemo u našoj borbi“, kaže ona.
Vojkan Kostić piše veliku analizu o upotrebi BIA. Kada se zainteresuje za nekoga, tvrde izvori „Vremena“, preko svojih „spavača u medijima ili političkim strankama pusti neku optužbu, najčešće da taj i taj sarađuje sa tajnim službama druge zemlje, da je izdajnik, strani plaćenik i slično“.
„Na osnovu toga, od tužioca se pribavi potrebna dozvola za nadzor komunikacija, što onda predstavlja pravno pokriće za špijuniranje svake vrste“, piše on.
Nemanja Rujević piše o tome kako tragovi ruskih hibridnih udara u Evropi sve češće vode u Srbiju. Već se o Srbiji javno piše kao čvorištu za vrbovanje i obuku „jednokratnih agenata“, sitnih kriminalaca ili besposličara koji izvode diverzije za sitne pare, a Ruse baš briga ako padnu u šake policiji.
„U Srbiji je jeftina i laka regrutacija siromašnih ljudi“, kaže za „Vreme“ Predrag Petrović iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku. No, uveren je da sve akcije imaju makar prećutnu saglasnost vlasti Aleksandra Vučića.
Sve članke na ovu temu čitajte u novom „Vremenu“ od četvrtka (10. septembar) ili se pretplatite na štampano ili digitalno izdanje.


Ispraćaj osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića uz vojne počasti logičan je epilog decenijske medijske i političke rehabilitacije


U reviziji istorije i gradnji mita o bezgrešnim Srbima nema mesta za zločine učinjene u ime Srbije i Srba, samo za žrtve i heroje. Pitam se čemu onda onaj odlazak u Srebrenicu, kada je isti ovaj Vučić želeo da se pokloni žrtvama koje su ubijene kada je srpskim jedinicama komandovao Ratko Mladić


Dok god ne uspemo da otkrijemo čemu ćemo posvetiti svoje talente i snage, nema nikakvog načina da dostignemo unutrašnji mir i doživljaj zrelosti. Ovo može biti potpuno drugačije kod različitih ljudi – zaštita ugroženih, pomoć obolelima, kreativne aktivnosti, obrazovanje mladih, istaživački napori i mnogo toga drugog – ali ima neuporedivo jači efekat na naš osećaj blagostanja i zadovoljstva životom nego bilo koji “spoljni” faktor, poput položaja u društvu, obrazovanja ili bogatstva
U sistemu podele vlasti sudovi treba da se ponašaju kao sudovi i ne treba da odlučuju o svakom političkom neslaganju niti da budu mesto za rešavanje opštih društvenih i ideoloških rasprava. Njihova uloga je da zaštite konkretna prava i interese kada postoji stvarna povreda ili opasnost da će do nje doći. Zato pravo na pristup sudu nije potpuno neograničeno. Ovo pravilo postaje posebno važno kada šteta pogađa životnu sredinu, javni prostor ili kulturno dobro, kao vrednosti koje pripadaju svima, ali ne mogu same da se obrate sudu


Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve