Prljavo kazalište na Ušću: Priča Davorina Bogovića o životu, muzici i rokenrolu

Nastup Prljavog kazališta održaće se 30. decembra uveče, ispred Muzeja savremene umetnosti na Ušću, u organizaciji Grada Beograda i Doma omladine Beograda, a u okviru manifestacije „Beogradska zima” – gde nastupaju i YU grupa, Kerber, Ničim izazvan i drugi.

Uoči nastupa, priču svog života je za „Vreme“ ispričao pevač Prljavog kazališta Davorin Bogović – toplu, plemenitu i dobrodušnu, kakav je on i sam, oduvek i zauvek.

„Previše sam imao tih gena rokerskih da bih o ičem drugom uopšte ozbiljno razmišljao, nego samo o tome – kako postati rok zvijezda“.

Sve polazi iz kuće

Pevač Prljavog kazališta je za „Vreme“ ispričao je kako je bend zadržao popularnost među i mlađim generacijama.

„Na svakoj probi mi sad izvedemo kompletan koncert, i ja cijelo vrijeme ludujem. Dobro se osjećam i uvijek me ponese. Današnji klinci shvaćaju te vrijednosti. Jer mi smo onda totalno promjenili način kako se pišu stihovi – dotad se pričalo o nekim silnim vječnim ljubavima, a mi se sjetimo kanalizacije u kvartu i onoga: “Što je to u ljudskom biću što ga vodi prema piću”, ha-ha. Ali to su još uvijek aktualne stvari!“, objasnio je Bogović.

On je naglasio da privrženost rok muzici često dolazi iz porodice.

„Sad nam dolaze djeca bivših fanova i sad oni postaju fanovi. Vidi se da su baš klinci koji su dobro odgojeni – a to su oni kojima roditelji ni slučajno ne daju da slušaju cajke. Bilo mi je fenomenalno kad je jednom moja žena – koja nije tako žestoka rokerica kao ja, voli južnoameričku mjuzu – rekla našim sinovima čim su pustili na mobitelu neku pjesmu koja je bila glupa do bola: ‘Dok sam ja živa, u ovoj kući nećemo slušat nikakve cajke, ne postoji šansa.‘“, rekao je pevač.

„Moje ime je Davorin Bogović…“

Bogović je u intervjuu za „Vreme“ otkrio i kako je nastala čuvena rečenica “Moje ime je Davorin Bogović, a ovo sve oko mene, to je crno–bijeli svijet”.

„To je stvar mojih stalnih kašnjenja na probu. U stvari, nedolaska – a ako bih i došao, onda bih zakasnio. I uvijek kad bih zakasnio, otvorio bih vrata i izvinio se na neki način. Ali način na koji bih se izvinio, bio je – niđe veze, što kažu. I sad momci prvo gledaju i uvijek očekuju neko objašnjenje moga kašnjenja, a ono je uvijek bilo nešto glupo. Isto tako, u ovom slučaju ja dolazim i kažem: “E-hej, moje ime je Davorin Bogović, a ovo sve oko mene, to je crno-bijeli svijet”, ha-ha. I onda se to jako dopalo ljudima, a ja sam malo razradio i napravio od toga haiku“, zaključio je pevač Prljavog kazališta.

Ceo intervju sa Davorinom Bogovićem čitajte u prazničnom dvobroju „Vremena“ od srede (25. decembar). Ili se pretplatite na štampano ili digitalno izdanje.