Postavljanje doktora Macuta na premijersku funkciju primer je teške političke zloupotrebe očito ambicioznog čoveka, vrlo skromnog upravljačkog iskustva i, moguće, uverenog da će ga makar konsultovati tu i tamo. No, ništa ne zavisi od njega, ali baš ništa
Srbija je u tridesetoj i osmoj minuti obraćanja predsjednika države saznala ime mandatara. Velika većina građana ujedno je i prvi put čula za dr Đuru Macuta. Ali nije ni važno – do tada je Vučić već iznio sažetak ekspozea budućeg premijera. Iz riječi šefa države lako se zaključuje i da doktor Macut neće biti opterećen sastavljanjem svog kabineta. On mu je i to već završio. Uostalom, niko i ne zna mandatarove političke stavove.
Na prvi pogled, Vučić je u obraćanju najavio naprednjačku kontrarevoluciju. A i što bi drugo mogao reći? Inadžijskom i konfliktnom politikom zafarbao se u ćošak. Racionalno ponašanje mnogi bi mu tumačili kao znak slabosti.
Ali ako Vučić nije sposoban i voljan za direktne pregovore, može li iskoristiti doktora Macuta za posrednika i javnog kurira? Eventualne ustupke pobunjenom dijelu društva, eto, nudi novi premijer. Bude li tako, Vučić će steći priliku da u adekvatnim prilikama podiže naočale, teško uzdiše, stenje i ispušta ostale zvukove dobro poznate svakom građaninu Srbije. Tobože, ljut je na vladu iako radi ono što joj je naredio, “ali dobro”, neće da se miješa…
No, zašto bi Vučiću trebali posredni pregovori? Pogotovo što svakog dana slavi sviranje kraja “obojenoj revoluciji”?
Pod jedan: sve da je istina što Vučić zbori – a nije – jedinu pobjedu na koju može računati jeste ona Pirova. Od početka novembra, sastav Narodne skupštine ne oslikava raspoloženja Srbije. Ana Brnabić je zato morala ukinuti parlamentarizam i zamijeniti ga glasačkim radom na pokretnoj traci niskokvalificirane naprednjačke radne snage. Bahatost i prostaštvo vladajuće većine više prolaze, treba joj predah da povrati dah.
Dva: Srpska napredna stranka postala je očerupani pijetao. Perje mu neće narasti. To što i dalje kukuriče po dvorištu nije pokazatelj snage, već izostanaka pravog političkog rivala. Ali, tako neće ostati zauvijek bez obzira na sva razočaranja i zaricanja mnogih da nikad više neće glasati za opozicione kandidate. Kad dođe stan-pani, isti ti će se predomisliti makar iz čistog revolta. Jednostavno – iako ne djeluje, alternativa postoji. A gdje bi tek opoziciji bio kraj da zapne i dozove se pameti…
Tri: ako je išta uspio u džihadu protiv prosvjete i visokog školstva, Vučić je učinio protuzakonito i protuustavno. Ovo gašenje požara benzinom neće ga učiniti omiljenim među nastavnicima i profesorima. Način i metode tog obračuna izazivao je gađenje i u ostalim institucijama – zdravstvu, pravosuđu, državnim službama… I njima zakidaju pošteno zarađeni novac, tjeraju ih da nepravdu zovu pravdom, donose odluke suprotne ličnoj i svakoj drugoj etici. Ovako režim može donekle gurati, ali samo poput disfunkcionalne porodice i sa istim posljedicama.
Četiri: monološko vođenje zemlje preko televizije doseglo je zenit. Samo onaj kojeg su raspametile ružičaste televizije i tabloidi smatra da ima išta iskreno u Vučićevom naricanju za Dodikom, plašenju tenzijama u regionu i drugim apokaliptičnim najavama. Ovaj propagandni folklor postoji isključivo zbog odvraćanja pažnje Srbije od njenih stvarnih problema. A što su oni i kako ih treba riješiti, davno su definirali studenti. Uostalom, njihova vožnja bajsova do Strazbura već je više učinila za Srbiju na vanjskopolitičkom planu nego sva Vučićeva sjedenja na hoklicama u Vašingtonu, Parizu, Berlinu i Moskvi.
Konačno, pet: izvlačenje doktora Macuta ipak pokazuje Vučićevu svijest o širokoj nepopularnosti naprednjačkih kadrova, ali i njegovo duboko zaziranje od tih ljudi. On sam najbolje zna kako je razvlastio Tomu Nikolića čim mu se ukazala prilika. A pošto niko među naprednjacima nema pravo na političku viziju i pokušaj da je ostvari, svi moraju biti vazali bez stava i kičme jednog jedinog čovjeka. Zauzvrat, dat im je zabran gdje mogu raditi sve što im padne na pamet. To nije stabilnost, već feudalno ustrojstvo na pragu anarhije.
Da – ova situacija je zaista ozbiljna. Postavljanje doktora Macuta na premijersku funkciju primjer je teške političke zloupotrebe očito ambicioznog čovjeka, vrlo skromnog upravljačkog iskustva i, moguće, uvjerenog da će ga tu i tamo makar konzultirati. U tom pravcu, možda mu čak i dopuste da uzme par drugara za ministre.
Sastav nove vlade ni za koga nije od značaja. Ljudi uspješni u svojim strukama ili naprednjačke vedeta znaju ili će vrlo brzo saznati da moć i stvarna vlast ne stanuju u Nemanjinoj 11.
Uskoro će se doktor Macut susresti sa stvarnošću. Pred sobom ima izbor – ili skrivanje po kancelarijama poput dr Zorana Radojičića na mjestu gradonačelnika Beograda ili transformacija u Anu Brnabić. Izvjesno međurješenje je da mu dopuste da igra ulogu kurira između Vučića i pobunjenog društva. No, ništa ne zavisi od budućeg premijera, baš ništa.
Veterani su svesni toga da je sistem pogrešan i nepravedan. Zato se poturaju gde god studentima i građanima preti opasnost od fizičkog nasilja. Kao neka vrsta obezbeđenja, kad policija koju narod plaća nema hrabrosti za to. Zarad budućnosti ove zemlje
Neposredno posle završetka protesta u Novom Sadu, grupa maskiranih muškaraca razbila je palicama i letvama više automobila parkiranih kod vrtića „Palčica“ u Ulici Branimira Ćosića. Na meti su bila vozila bez registarskih tablica
U nedostatku drugih rijaliti sadržaja, zbog letnjeg raspusta i kolektivnog godišnjeg odmora na “Pinku”, vlast je odlučila da zadovolji potrebe hardkor gledalaca&simpatizera i preuzela je taj žanr. Tako je eksploatisala zdravstveni problem ministra Glišića, napravila slučaj čak i od otkopčanog šlica ministra Dejana Vuka Stankovića, ali se najintenzivniji rijaliti ove nedelje ipak odigrava na Limanu
Važno je da studentski pokret pronađe način da sarađuje sa postojećim demokratskim resursima, bez gubljenja sopstvenog identiteta. Nepristrasnost ne znači neutralnost prema nepravdi. Neopredeljenost ne znači relativizaciju političkih razlika. Autonomija pokreta ne mora da isključi uvažavanje tuđeg rada i iskustva. I najzad – politička borba nije kompromitovana stvar, već neophodan instrument za društvene promene
Deluje neverovatno da je Šostakovič slomljen i emotivno i zdravstveno, ali da njegovi kreativni kapaciteti i smelost nikada nisu izneverili inicijalni dar. Na prvu Staljinovu zabranu odgovor je Peta simfonija, katarza za bol svih koji su je tada mogli čuti; na prisilno učlanjenje u Partiju Osmi kvartet, koji je nazivao “Rekvijem samome sebi”; na sovjetski antisemitizam simfonija “Babi Jar”; na mesece provedene u bolnicama kvarteti u kojima se oprašta od sveta i pušta da tonovi na kraju stavova “zamru”...
Mnoge od onih koje su do juče hapsili, policajci danas štite. Tako su postali privatno batinaško obezbeđenje MUP Srbije d.o.o. Zato je za novinare mnogo važnije da znaju ko je ko u podzemlju, nego u policiji ili strankama na vlasti
Aleksandar Vučić je konačno prestao da se skriva iza funkcije predsednika Republike i govori kao onaj koji zapravo jeste: predvodnik udružene kriminalne grupe koja je okupirala ovu zemlju
MUP je raspušten. Na delu je Vučićev pokušaj da se Srbijom upravlja po pravilima huligansko-kriminalnog navijačkog kopa sa tribine. Hoće li mu uspeti? Neće. Niko više nije uplašen, ali stvarno – niko
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
