Preporuka
Uništiti ili podržati slobodu – pitanje je sad
Izložba „Jigsaw Puzzles“ Dragoslava Krnajskog u galeriji B2 počinje ispred izložbenog prostora instalacijom “Mobi Dik”, kao simbolu slobode. Na posmatračima je da odluče šta će s njom
Izložba radova koje su naši umetnici prošlog veka naslikali zbog Pariza i o Parizu, istovremeno govoreći i o njihovim danima provedenim u gradu za koji Cuca Sokić kaže da mu je „svaka fleka, nekako na svom mestu“
Inspirisani Francuskom, aktuelna izložba Galerije Matice srpske u Novom Sadu, je priča o našim umetnicima prošlog veka koji su boravili, školovali se pa čak i izlagali u Parizu tadašnjem centru najnaprednijih umetničkih pokreta, ili samo sanjali o njemu.
Pariz ih je oblikovao svojim ulicama, parkovima i muzejima i načinom života. Istovremeno, formativno je uticao na njihove likovne poetike kroz brojne umetničke pokrete i ideje koji su se tada smenjivali na pariskoj sceni.
Na izložbi je više od 60 radova umetnika poput Save Šumanovića, Bogdana Šuputa, Petra Dobrovića, Milana Konjovića, Peđe Milosavljevića, Ljubice Cuce Sokić, Lazara Vozarevića, Miće Popovića i skulptorskih dela Đorđa Jovanovića.
Najbrojniju celinu na izložbi čine dela srpskih modernista nastala u međuratnom periodu, a izložbom su obuhvaćena i dela iz prvih posleratnih godina.
Inspiraciju su pronalazili na svakom koraku – u ljudima, načinu života, monumentalnim zdanjima, širokim bulevarima, kafeima, ali i bogatom likovnom svetu.
U predgrađu Malakof ateljee su imali Kosta Hakman, Stojan Aralica, Jefto Perić, Petar Lubarda, Milo Milunović i Stojan Aralica, dok su na Monparnasu ateljee imali Sava Šumanović, Bogdan Šuput, Ljubica Cuca Sokić.
„U Parizu je čovek okružen mnoštvom dobrih slika, bogatim muzejima i izložbama, i sam Pariz je veoma pikturalan. U Parizu je svaka fleka, nekako na svom mestu“, napisala je Ljubica Cuca Sokić.
U pismu svom bratu Bogdan Šuput doživljaj Pariza opisuje sledećim rečima:“ Vratio sam se iz Raja. Ah, Pariz. Vratio sam se, jer znam da ću opet u njega doći“.
Dive se zdanjima Pariza. Hakman na primer slika Novi most, a Cuca Sokić Notr Dam, onako kako ga je videla kroz prozor iz stana prijateljice Olge Kešeljević, Peđa Milosavljević fasade i krovove, Sava Šumanović je izabrao prirodu i trenutak dokolice građanske klase (Engleskinje u Parizu)…
U srpsko-francuskom katalogu koji prati izložbu, Ivana Rastović opisuje da je Bogdan Šuput zadivljen džezom i atmosferom noćnog kluba, slika Kafanu u Parizu. Činjenica da na slici predstavlja sebe sa Peđom Milosavljevićem, Cucom Sokić i Olgom Kešeljević, pokazuje da srpski slikari u Parizu nisu bili samo posmatrači već i aktivni učesnici dešavanja.
Noćni svet Pariza beležili su Peđa Milosavljević i Ivan Tabaković, umetnici koji su, prema Milosavljevićevom sećanju, tokom noćnih sedeljki nosili blokove sa olovkom i beležili prizore i ljude, umakajući prste u belu kafu.
Ukratko, svaka izložena slika na izložbi Inspirisani Francuskom je priča o njenom autoru i o Parizu kakvog su ga doživeli naši umetnici prošlog veka.
Izložba je deo manifestacije Mesec frankofonije, realizovana je sa Francuskim institutom u Srbiji, a otvorena je do 26. maja.
Izložba „Jigsaw Puzzles“ Dragoslava Krnajskog u galeriji B2 počinje ispred izložbenog prostora instalacijom “Mobi Dik”, kao simbolu slobode. Na posmatračima je da odluče šta će s njom
Besmislenim nagrđivanjem Skoplja VMRO kao da je “zapišao teritoriju”; nepomeranjem njihove varvarske zaostavštine, Zaev i ekipa su je legitimizovali i kanonizovali (svaka nakarada koja negde stoji dovoljno dugo samim radom vremena će postati “kulturna baština”
Mediji su objavili informaciju da su imali uvid u “prva veštačenja bioloških tragova” i da se u njima navodi da nije pronađen nijedan trag Danke Ilić. Da li postupajuće tužilaštvo od dokaza jedino poseduje priznanje osumnjičenih čija saradnja sa policijom nije uspela da dovede ni do kakvog traga
Ma kako se švedski supervizori trudili, Evrosong se jednostavno urušio pod pritiskom sumorne geopolitičke situacije jer, jednostavno rečeno, nije projektovan za ovu vrstu spoljnog pritiska
Sve dok se kadrovi u javnom tužilaštvu planiraju na osnovu broja i složenosti slučajeva koja su tužilaštva imala u radu u nekom prethodnom periodu, neće biti suštinskog pomaka u borbi protiv korupcije. Njihove kapacitete treba planirati sa svešću da treba da se bave ispitivanjem znatno većeg broja slučajeva korupcije nego što su to činili. Ma koliko za ocenu učinka bilo bitno koliko predmeta je obrađeno i okončano tokom godine, za uspostavljanje vere u to da je korupcija kažnjiva daleko je bitnije da ni jedan obelodanjeni slučaj sumnji ne ostane bez odgovora
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve