Dragan J. Vučićević je za Vučića ono što trenutno Kim Džong Un uvodi kao posebnu instituciju, koja ima za cilj da decu uzrasta od sedam do 16 godina instruiše kako se pravilno voli Vođa. “Informer” se očigledno ne bi usrećio sa mladima, pa je njegov zadatak da neprekidno širi mržnju i strah u Vučićevom izbornom telu
Studenti Fakulteta političkih nauka prošle subote pozvali su na protestni skup pod nazivom “DEZInformer” ispred zgrade ove medijske kuće. Pridružio im se veliki broj građana i građanki, pa su punih šest časova uz pištaljke i vuvuzele pokazali šta misle o izveštavanju ovog propagandnog entiteta. “Informer”, naime, uporno i sve grublje širi atmosferu mržnje prema svima koji poslednjih meseci kritikuju Aleksandra Vučića. Oni su zapravo najvulgarnija forma tabloida, ona koja putem medijskog linča targetira i vređa studente, prosvetne radnike, pravosuđe, ali i građane koji protestuju posle pada nadstrešnice u Novom Sadu i pogibije 16 osoba, a uz to im i preti.
Pošto su studenti apelovali da se izbegne svaki vid nasilja, nezadovoljstvo se osim buke iskazivalo transparentima i simboličnom dezinfekcijom medijskog prostora, tačnije metalne ograde, koja je naprasno postavljena oko objekta nekoliko dana ranije. “Informer” je tako simbolično postao nalik rezervatu Vučićeve podrške, poput Ćacilenda u Pionirskom parku. Svaki simulakrum Vučićevih sledbenika opstaje jedino u strogom rezervatu, jer bi praktično bio apsurdan ukoliko bi došao u dodir sa stvarnošću. Kao što “studenti koji žele da uče” nikada nisu ni pokušali da prisustvuju plenumima i izlože svoje stavove u demokratskoj atmosferi, tako ni Vučićevi mediji ne bi izdržali susret sa običnim građanima ili sa studentima, koji su tema u neprekidnom “Kolegijumu” na ovoj televiziji.
“Informer” je, naravno, od celog ovog događaja pokušao da napravi nekakav programski vašar, pokušavajući da od dželata prigrabi ulogu žrtve. Ta neprekidna zamena teza postoji kao matrica izveštavanja u kojoj su studenti u blokadi oni koji krše zakon, dok oni koji se kolima zaleću u njih ili ih prebijaju postaju branioci Srbije, patriote koje su u najgorem slučaju malo preterale u svom pravednom i opravdanom besu. Batine su tako kod “Informera” i kod Vučića “par šamara”, naletanje kolima “mala vožnja 20 na sat”, a nož kojim je napadnuta dekanka Filozofskog fakulteta u Nišu zapravo je nožić od escajga za krastavac upotrebljen u samoodbrani.
Kad zagusti, podršku “Informeru” daju Ana Brnabić, Vučević u odlasku, Šešelj u prolazu, Đuka u transu i uvek Vučić, koji zna da je “Informer” službeni glasnik njegovog režima. On gotovo ravnopravno služi za blaćenje protivnika i disciplinovanje sledbenika i koalicionih partnera.
Dragan J. Vučićević je za Vučića ono što trenutno Kim Džong Un uvodi kao posebnu instituciju, koja ima za cilj da decu uzrasta od sedam do 16 godina instruiše kako se pravilno voli Vođa. “Informer” se očigledno ne bi usrećio sa mladima, pa je njegov zadatak da neprekidno širi mržnju i strah u Vučićevom izbornom telu. Zato ćemo se pozabaviti pitanjem da li je protest ispred “Informera” opravdan i da li predstavlja kršenje postulata o slobodi medija.
Prva zabluda koja se ponavlja kao aksiom jeste mantra o privatnim medijima koji mogu da rade šta god hoće. Ne mogu! Vlasništvo nikome ne daje pravo da krši zakon. Simbolično, upitajte se da li bi, recimo, pekar imao pravo da prodaje pitu od govana umesto bureka, kifli ili pogačica. Da li bi tu prodavnicu mogli zvati pekarom? Ova država je uskratila licencu i vlasništvo nad BK televizijom jer je Bogoljub pomislio da je jači od države i nije objektivno izveštavao o izborima.
Druga zabluda je vezana za rad regulatornih zakonskih tela o medijima u Srbiji. Ministarstvo informisanja je prekinulo hibernaciju i tokom vikenda “izrazilo zabrinutost” zbog sprečavanja rada medijske kuće “Informer”. Začudo, nisu primetili kako oni mesecima najvulgarnije vređaju, recimo, rektora BU, prosvetne radnike, studente ili sve one koji daju podršku studentima.
Za divno čudo, REM je odlučio da na svom sajtu objavljuje prijave koje građani i organizacije podnose protiv medija. Poslednjih meseci na desetine prijava stiže na račun “Informera”, televizija Happy i Pink. “Informerov” program posmatrala je Služba za nadzor i analizu i slobodno mogu da kažem da se apsolutno slažem sa njihovim izveštajima. Naime, oni u programu “Informera” ne nalaze elemente novinarstva ni u tragovima, pa je zaključak da se tu zapravo radi o svojevrsnom političkom rijaliti programu. Kao u “Eliti” ili “Zadruzi”, isti učesnici godinama vređaju, samo ovde nema bipovanja i tema je vređanje političkih neistomišljenika. Ako “Informer” nije ono za šta se predstavlja, a po mišljenju nadležnih stručnjaka nije, onda se na njega primenjuju sva pravila vezana za rijaliti – nema psovki, političke pornografije i fizičkog kontakta. Zato mi se čini da nema vajde pokušavati da “Informer” postidite brojem okupljenih građana i studenata, adresa je nadležno Ministarstvo i REM, sadašnji i svaki budući.
Vulgarne ispade Jelene Karleuše prekinula je administracija Instagrama kada joj je ukinut profil, a pitanje glasi kako je “Informer” dobio regionalnu licencu od raspuštenog saziva REM ili kako će se uskoro naći na listi kanala SBB, posle prodaje ovog distributera. Ma kako nemoguće delovalo, ova zemlja mora da dobije medijsko tržište koje je regulisano zakonima i pod nadzorom odgovarajućih tela. Prijavljujte neregularnosti, tražite reakciju nadležnih, baš kao što su studenti do sada zapravo samo insistirali da institucije rade svoj posao.
Treći dokaz da “Informer” nije žrtva već dželat pokazao se na kraju protesta, kada je počela frenetična narodnjačka žurka uz stihove “Nema kralja, nema Tita, sad se opet Vučić pita!” Vlasnik i zaposleni su bez skrivanja i mimikrije, koju još uvek licemerno zadržavaju ostali Vučićevi medijski vazali, govore o pobedi nad opozicijom. “Informer” je, po sopstvenom priznanju, ne simpatizer već najvažniji integralni deo Vučićevog režima. Njegov zvučni medijski top kojim svakodnevno i nemilice bombarduje građane kršeći sve zakone.
Građani zapravo od institucija moraju tražiti i dobiti zaštitu od posledica koje ima ovaj politički rijaliti.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbija je na samom dnu liste zemalja po procentu zemljišta koje se koristi za organsku proizvodnju. Proizvođači organske hrane u Srbiji kažu za „Vreme“ da je gajenje organske hrane pre svega stvar entuzijazma
U reviziji istorije i gradnji mita o bezgrešnim Srbima nema mesta za zločine učinjene u ime Srbije i Srba, samo za žrtve i heroje. Pitam se čemu onda onaj odlazak u Srebrenicu, kada je isti ovaj Vučić želeo da se pokloni žrtvama koje su ubijene kada je srpskim jedinicama komandovao Ratko Mladić
Dok god ne uspemo da otkrijemo čemu ćemo posvetiti svoje talente i snage, nema nikakvog načina da dostignemo unutrašnji mir i doživljaj zrelosti. Ovo može biti potpuno drugačije kod različitih ljudi – zaštita ugroženih, pomoć obolelima, kreativne aktivnosti, obrazovanje mladih, istaživački napori i mnogo toga drugog – ali ima neuporedivo jači efekat na naš osećaj blagostanja i zadovoljstva životom nego bilo koji “spoljni” faktor, poput položaja u društvu, obrazovanja ili bogatstva
U sistemu podele vlasti sudovi treba da se ponašaju kao sudovi i ne treba da odlučuju o svakom političkom neslaganju niti da budu mesto za rešavanje opštih društvenih i ideoloških rasprava. Njihova uloga je da zaštite konkretna prava i interese kada postoji stvarna povreda ili opasnost da će do nje doći. Zato pravo na pristup sudu nije potpuno neograničeno. Ovo pravilo postaje posebno važno kada šteta pogađa životnu sredinu, javni prostor ili kulturno dobro, kao vrednosti koje pripadaju svima, ali ne mogu same da se obrate sudu
Prvi na Studentskoj listi Ilija Srdanović bi oberučke trebalo da prihvati poziv na TV duel Aleksandra Vučića, prvog na listi Ujedinjena Srbija. Naravno, pod određenim uslovima
Naprednjaci su ugrabili sve notare da bi prvi predali listu. Bio je to mali autogol – jer studenti su od prikupljanja potpisa napravili feštu i odličnu reklamu. Tako nekako će izgledati cela kampanja
Zašto režimu trebaju mržnja i podele? Kako su na njih odgovorili studenti? Kome i zbog čega smeta Kesić i društvo iz emisije „24 minuta“? I kako su opozicione stranke završile u izbornoj fusnoti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.