img
Loader
Beograd, 1°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Osamsto godina od rođenja Tome Akvinskog (1225–1274)

Filozof koji je oblikovao našu stvarnost

22. oktobar 2025, 23:10 Jaroslav Pecnik
Copied

Novina etičke koncepcije Tome Akvinskog sadržana je i u činjenici kako u njoj ima mjesta i za “nekršćansku”, laičku etiku koja čovjeka (pri)vodi dobru, ali sama po sebi nije dovoljna za ostvarenja vječnog spasenja. Za to je potrebna Božja milost, kojom se usavršavaju “teologijske” vrline: vjera kao natprirodni dar, nada koja nas nosi optimizmom i energijom i ljubav, najveći i najljepši dar kojim je Bog podario čovjeka

Iako je Toma Akvinski rođen prije osamsto godina (1225) u dvorcu Roccasecca (u blizini gradića Frosinone) u Italiji, kao posljednje, dvanaesto dijete velikaša Landulfa Akvinskog (u bliskoj rodbinskoj vezi s njemačkim carem Friedrichom Barbarossom) i Teodore Chieti, njegovo monumentalno djelo – napisao je više od pedeset knjiga, ali i niz himni koje se i danas pjevaju u rimokatoličkim crkvama – i dalje je živo, bez obzira na to da li se prihvata ili osporava, te nadahnjuje generacije mislilaca diljem svijeta. Dubinom, oštrinom, širinom i originalnošću misli, ogromnim, enciklopedijskim znanjem i neobuzdanom strašću za otkrivanjem istine, smisla ljudskog života i poslanja, oblikovao je duhovne kanone novodobne filozofije, teologije i znanosti uopće, ili kako je to u svojoj Povijesti filozofije Zapada zapisao nemilosrdni kritičar Bertrand Russell: “Sve nas je inspirirao krajnje poštenim izlaganjem svoga nauka, ali i argumenata koji bi ga mogli pobiti, jasno razlikujući argumente razuma od argumenata objave.” U tom duhu ga je komentirao i Yves Congar, jedan od vodećih teologa naše epohe, ustvrdivši kako je bio i ostao “naš učitelj mišljenja” kojeg su krasile otvorenost, tolerancija i spremnost na dijalog sa brojnim i krajnje raznorodnim oponentima. Bio je uvjeren kako se samo tako može tražiti i naći istina. Tijekom relativno kratkog ali istraživačkim duhom radoznalog i ispunjenog života (preminuo je 7. ožujka 1274, na putu za crkveni sabor u Lyonu, na poziv pape Grgura X, tako da su ga sahranili u francuskom Toulouseu), Toma Akvinski je živio skromno i povučeno, posvema posvećen radu. Iz niza kapitalnih djela koja je napisao svakako bi trebalo izdvojiti dvije nesumnjivo kongenijalne, višetomne knjige: Summa theologiae i Summa contra Gentiles, ali za nas bi danas, u ova vremena velikih ideologijskih kriza, apokaliptičkog (s)loma starog i rađanja jednog novog, krajnje neizvjesnog i opasnog svijeta, možda najinteresantnije bilo delo Questiones disputate, briljantni traktati o istini (De Veritate), moći (De potentia), zlu (De malo), duši (De anima), vrlini (De virtutibus) i duhovnim stvorenjima (De spirittualibus creaturis), traktati koji kritički artikuliraju navedene teme i probleme i postavljaju pitanja koji i nas muče. A, od Akvinca se može i ima što naučiti.

...
…

ŽIVOT POSVEĆEN ZNANJU

Praktički već od djetinjstva Toma je bio fasciniran znanjem koje se u njegovo vrijeme moglo steći samo unutar crkvenih institucija, pa se tako jako zbližio s “prosjačkim” redom dominikanaca i želio im se pridružiti, što su mu roditelji odlučno (za)branili, ali upornošću ih je uspio “slomiti”, počeo se školovati u Napulju, a zatim je otišao na studij teologije u Pariz, gdje je slušao predavanja Alberta Velikog, koji ga je i uputio na sustavno proučavanje Aristotela, a ovaj mu je postao cjeloživotnom inspiracijom i temeljem na kojem je (iz)gradio vlastiti, originalni nauk. Istina, na planu etike nije “zaobišao” ni Platona, od kojeg je preuzeo učenje o četiri glavne vrline: o razboritosti, koja je naša najveća potreba, te pravednosti, umjerenosti i hrabrosti, i na tomu se temelji “kompleks autentičnog ljudskog života (bonus totius vitae humane). Nije zgoreg podsjetiti kako je, bez ogleda na gotovo besprijekornu sistematičnost, znao i pogriješiti: primjerice, neoplatonista i mistika iz petog stoljeća Dionizija Aeropagita zamijenio je s Dionizijem koji se spominje u Svetom pismu, ali bez nekog većeg značaja za cjelinu njegova nauka. Još za studija postao je poznat po “netipičnim” komentarima Aristotelove filozofije, da bi se na koncu, usprkos razmimoilaženju s tada prevladavajućim stavovima među teolozima, našao u Rimu kao “papinski teolog”, i tu je živio do 1269. godine, kada se vratio na sveučilište u Parizu, gdje počinju njegove žestoke konfrontacije sa dogmaticima (latinski averroisti, heterodoksni aristotelovci njima slični), koji su u Aristotelu videli opasnost po kršćansko učenje. Bolestan, iscrpljen radom, stalnim optužbama za heretičko učenje i jalovim polemikama, Toma se povukao u Napulj, gdje je proveo posljednje dvije godine života, kako bi se u miru posvetio “apologiji Aristotela” (smatrao ga je vrhuncem znanja u svim pitanjima) i dokazao da njegova filozofija nije suprotstavljena kršćanskoj misli, niti je štetna po nju, već je “široko manevrsko polje na kojem kršćanska misao obogaćena aristotelizmom daje svoje najplodnije rezultate” (Jan Patočka). U sličnom duhu danas razmišlja i veliki francuski povjesničar Alain Corbin, po kojem je Toma kroz Aristotela (čiju je misao genijalno inkorporirao u kršćanstvo), suočen sa ništavilom, razotkrio tišinu Božje milosti koja nas i užasava i uzdiže i u “naše brbljivo doba”, te mimo jezika otkriva prostore “nepatvorene metafizike”. Nakon što je Toma preminuo, njegova je misao pedesetak godina ostala skrajnuta, pribijena na stup srama, da bi tek 1325. godine sve optužbe za krivovjerje bile povučene, on rehabilitiran, a dominikanci ga prihvatili za učitelja svoga reda; vremenom autoritet mu raste, da bi 1576. bio proglašen za učitelja Katoličke crkve, a 1879. tomizam bio priznat za službeno učenje Crkve.

UČENJE

Toma je samome sebi postavio zadaću: Aristotelovu filozofiju prilagoditi “duhu vremena” kako bi što primjerenije obrazložila istine objave i dogme crkve i tako “učvrstila istinu vjere”. Dakako, kao mislilac od formata znao je da um neke temeljne dogme kršćanstva (trojstvo, inkarnacija, posljednji sud itd.) ne može dokazati, niti može pokriti ili zamijeniti cijelo područje vjere, ali može vjeri pomoći objašnjavajući njezine dogme. Pretpostavka za to bila je jasno razlikovanje filozofije od teologije, odnosno razlikovanje njihova predmeta: bitka stvorenja i bitka Boga. U Aristotela potencija je uvijek i materija, a akt ujedno i forma i obratno. Bitak je, međutim, jedan, te se ne razlikuje bitak Boga od bitka stvari. Toma, međutim, pravi razliku između esencije i egzistencije koje su u odnosu potencije i, s druge strane, akta i materije i forme. Tako esencija čovjeka obuhvaća formu “umnosti”, ali i materiju “bićevitosti”. Bog je, utoliko, jedini nužni bitak koji jest po esenciji, a njegova esencija ujedno jest i egzistencija. Kod svih drugih bića bitak je različit od esencije. I na tomu Akvinski izvodi razliku između filozofije kao znanosti o konačnom bitku stvorenja i teologije kao znanosti o nužnom bitku Boga. Materija sada više nije vječna kao u Aristotela, već je stvorena; Bog je svijetu transcendentan, izvan je svijeta, čime je opasnost od panteizma izbegnuta, a Bog jedini o(p)staje savršen i svemoguć, spoznaje samog sebe, “proizvodi” svijet i, kako kaže Patočka “djelatan je uzrok svega i cilj/telos svih stvari”. Time je Akvinski ujedno i “otklonio” mogućnost ontološkog dokazivanja Božje egzistencije i stoga su mogući samo “aposteriori” dokazi kojih je nabrojao pet (prvi pokretač, kauzalnost, lanac nužnosti, potpuno, najviše savršenstvo i svrhovitost/teleologija).

ČOVEK

Kako bi u cijelosti mogli shvatiti ljudsko ponašanje i djelovanje, moramo detaljno istražiti ono što Akvinski definira kao synderesis (latinska izvedenica grčkog pojma “pozornost”), čime je označio temeljne principe moralnog zakona koji “opominje” našu savjest da izbjegavamo zlo i podstičemo dobro ponašanje; dakle, odnosi se na prirodni zakon koji participira s Božjim zakonom. Dakle, vrline su (i) operativne dispozicije koje čovjek, sopstvenom energijom, stječe pomoću intelekta i volje i kojima modificira svoj karakter suprotstavljajući se zlu. Nitko ne može biti moralan ako nije i human, ali novina Tomine etičke koncepcije sadržana je i u činjenici kako u njoj ima mjesta i za “nekršćansku”, laičku etiku koja čovjeka (pri)vodi dobru, ali sama po sebi nije dovoljna za (p)ostvarenja vječnog spasenja. Za to je potrebna Božja milost kojom se usavršavaju “teologijske” vrline: vjera kao natprirodni dar, nada koja nas nosi optimizmom i energijom i ljubav, najveći i najljepši dar kojim je Bog podario čovjeka. Vjera i nada mogu egzistirati i bez ljubavi, ali niti jedna vrlina, punog sadržaja, opsega i dosega, ne može postojati bez vjere. Intelektualne i moralne vrline imaju zajednički cilj: ljudski život učiniti humanim, ispunjenim dobrotom (bonus totius vitae humanae). Za takvo što neophodna je uspostava osobne i društvene harmonije; dakle vlastito i opće usavršavanje koje uvijek kreće od razuma i razvija se prema ljubavi. Harmonija je bitna kako bismo Boga pojmili kao Mudrost i Dobro; to je simetrija na kojoj se temelji Tomina kršćanska (ali i opće ljudska) intelektualno-realistička, moralna i aksiološka etika, koja svoj puni smisao ne nalazi u maksimalnoj realizaciji spoznajnih procesa već primarno (p)ostvarenjem i realizacijom istine, dobra i pravednosti. Konačni telos čovjeka je Bog (Summum bonum). Cjelina Tomina učenja mogla bi se “sabiti” u dvije maksime koje je često ponavljao: “Istina ne može proturječiti istini”, odnosno “Smisao proučavanja filozofije nije saznati čime su se to bavili drugi mislioci, već spoznati istinu”.

VRHUNAC SHOLASTIKE

Svojim je učenjem Toma Akvinski kao neprijeporni vrhunac sholastičke filozofije izgradio strogo logički, gotovo savršen sustav kršćanskog, dogmatskog tumačenja svijeta, ali je ujedno svojim “prikrivenim” antidogmatizmom (koji i danas Rimokatolička crkva otvoreno ignorira) otvorio put svojim najžešćim oponentima, poput Dunsa Scota i Williama Occama, da svojim učenjem bitno pridonesu “arhiviranju” srednjovjekovne epohe i postave temelje novovjekovne misli, pa i civilizacije kao takve. U svakom slučaju, od tada do danas Tomina je filozofija (p)ostala nezaobilaznom u promišljanju čovjeka i svijeta; tako je u 16. stoljeću doživjela prvu, veliku renesansu kod filozofa (Francisco de Vitoria, Domenico Soto itd.), dominikanaca sa sveučilišta u Salamanki, potom drugu u 19. stoljeću, kada se zaslugom talijanskih, belgijskih i njemačkih mislilaca formira takozvana treća sholastika ili novosholastika, da bi u prvoj polovici 20. stoljeća sholastičko-tomistička ideja ponovo “eksplodirala” u vidu novotomizma, u čijem su okrilju djelovali veliki mislioci poput Mauricea Blondela, Jacquesa Maritaina, Etiennea Gilsona, Johannesa B. Lotza, Jozefa Bochenskog, a ne treba zaboraviti ni papu Pavla VI, koji je Tomu nazvao “apostolom istine”, dok ga je papa Ivan Pavao II proglasio (1980) “naučiteljem čovječnosti” (Doctor Humanitatis), a u encilkici Fides et ratio (iz 1998.) naveo ga je kao paradigmu “ispravnog teološkog razmišljanja” i, što je možda još važnije, učiteljem međureligijskog dijaloga i interkulturacije. Toma Akvinski, ili kako su ga još častili “anđeoski i zajednički” (na)učitelj (Doctor Angelicus et Communis) imao je ogromno povjerenje u ljudski razum koji, tvrdio je, nikada neće doći do pune istine o Neshvatljivom, ali je dinamičnom sintezom filozofije i teologije kao malo tko prije ili poslije njega oblikovao moderan pristup iskonu, posvema primjeren suvremenom čovjeku. I u tomu su njegov neprolazni značaj i istinska veličina.


Toma kod nas

Gotovo je nemoguće ozbiljno se baviti filozofijom a ne poznavati, makar na elementarnoj ravni, učenje Tome Akvinskog. Utoliko je Akvinski mislilac koji se nalazi u istoj ravni s Platonom, Aristotelom, svetim Avgustinom, Dekartom, Spinozom, Hegelom, Delezom… Na domaćoj sceni, na sreću, postoji filozof koji se godinama već bavi delom Anđeoskog učitelja. Predrag Milidrag je, pored dve knjige o Akvinskom, priredio i važan Tomin spis O biću i suštini (Akademska knjiga, Novi Sad, 2025) – dvojezičko izdanje i redakcija prevoda Toma Vereša – što je za jednu poljuljanu i malu filozofsku scenu poduhvat od neprocenjivog značaja.

I.M.

Tagovi:

filozofija Rimokatolička crkva Toma Akvinski
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Intervju

15.decembar 2025. Sonja Ćirić

Branimir Karanović: Moje fotografije su dokument o meni, o mom svetu

Naslov izložbe „Mehur u vremenu“ odnosi se pre svega na digitalnu fotografiju i ogromnu produkciju zapisa u virtuelnom obliku koji u jednom trenutku mogu nestati kao mehur od sapunice, kaže profesor Karanović

Slučaj Narodno pozorište

14.decembar 2025. S. Ć.

Uprava Narodnog pozorišta naložila obezbeđenju da pozove policiju protiv glumaca

Ako nećete sami, zovite policiju - poručila je Uprava Narodnog pozorišta obezbeđenju koje se usprotivilo naredbi da spreči glumce da pred publiku iznesu transparent „Narodno je narodno“

Država i kultura

14.decembar 2025. Sonja Ćirić

Dokaz da aktuelna vlast uništava kulturu svoje države

Rezultati analize Centra za empirijske studije kulture jugoistočne Evrope i Asocijacije nezavisne kulturne scene Srbije dokazuju da aktuelna vlast uništava kulturu svoje države

Premijere

12.decembar 2025. S. Ć.

Filmski maraton za najdužu noć u godini

„Najduža noć filma“ za najdužu noć u godini, maraton tri filma od kojih je "Izlet" svetska a "Karmadona" domaća premijera

Slučaj Narodno pozorište

12.decembar 2025. Sonja Ćirić

Zaposleni Narodnog pozorišta: Upravo, džaba ste krečili

Za samo pet dana od kad je otvoreno posle dvomesečne pauze, Uprava Narodnog pozorišta u Beogradu izdala je već dve Odluke kojima bi da sputa slobodu zaposlenih. Oni se, međutim ne obaziru

Komentar
Predsenik Srbije Aleksandar Vučić u Briselu u sedištu Evropske unije pred zastavama EU

Komentar

Ili Vučić ili EU

Građani Srbije nalaze se pred izborom: ili Vučić, ili Evropska unija. Sve ostalo je prazna priča

Andrej Ivanji
Niko od nas nema prava na odustajanje od slobode. Neprihvatljivo je klonuti duhom. Neprihvatljivo je napuštanje poslednje linije odbrane.

Komentar

Poslednja linija odbrane: Gotov je!

Niko od nas nema prava na odustajanje od slobode. Neprihvatljivo je klonuti duhom. Neprihvatljivo je napuštanje poslednje linije odbrane. Jer juriš varvara na tužioce i sudije njihov je poslednji atak. Iza toga je ambis

Ivan Milenković
Ćacičend sa ukrašenim jelkama i letećim Deda Mrazom

Komentar

Praznični Ćacilend: Dovedite i Božić Batu

Ne treba dirati Ćacilend pred praznike. Kad već u Beogradu neće na ulici biti novodišnjih proslava, valja ga ostaviti kao atrakciju za strane turiste

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1823
Poslednje izdanje

Intervju: Branko Stamenković, predsednik Visokog saveta tužilaštva

Zbog pretnji tužiocima ide se u zatvor Pretplati se
Politički život i smrt u Srbiji

Kada će izbori, ali stvarno

BIA: Izbor za superlojalistu

Ljudi sa crvenim đonovima

Sjedinjene Američke Države

Tramp u potrazi za Nobelom

Intervju: Aleksandar Radivojević, reditelj

Između izolacije i sučeljavanja sa stvarnošću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1823 11.12 2025.
Vreme 1822 03.12 2025.
Vreme 1821 26.11 2025.
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.
Vreme 1818 05.11 2025.
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure