
Blokade ulica
Mlaćenje i hapšenja: Šta se događalo u noći na četvrtak
Batinanja, masovna hapšenja, akcija policijskih specijalnih jedinica: šta se događalo u noći između srede i četvrtka na ulicama širom Srbije
Ovogodišnji izbor je pokazao da je Evropa sve manje jedinstvena i ujedinjena u muzici ili zajedničkoj politici i da se, izgleda, globalne melodije komponuju u Americi, Rusiji i Kini
Priču o ovogodišnjem izboru za pesmu Evrovizije možemo početi i našim nacionalnim izborom, koji je bio u senci političkih događaja u Srbiji. Kada smo konačno izabrali Princa od Vranja, kao da smo zaboravili na finale u Bazelu sve dok se na RTS-u nisu pojavile reklame za prenose polufinalnih i finalnih večeri. Princ je u međuvremenu uradio produkciju pesme u režiji Željka Joksimovića, obukao crveni kombinezon i uvežbao koreografiju uz četiri plesača, koji ga vuku po podu bine dok peva. Gotovo preko noći smo dobili gomilu smešnih spotova, gde se njegov lik poredio sa mopom Vileda, ali su kladionice širom sveta dale šansu našem predstavniku da se plasira među prvih 10.
Tokom polufinala sve je izgledalo kao obično. Duška Vučinić je bila uobičajeno sarkastična, Princ je šarmirao publiku i zemljake iz dijaspore širom sveta, a mere bezbednosti u Bazelu nadmašile su prošlogodišnji Malme. Po gradu su postavljene betonske žardinjere, prostor oko hale i stadiona je potpuno blokiran, a izvođače i publiku su štitile ogromne policijske snage.
Posle polufinala postalo je jasno da će naš deo Evrope predstavljati samo izvođači iz Albanije. Voditeljski trio činile su dame koje su pokušale da na originalan način predstave zemlju domaćina, koja je osim čokolade, čovečanstvu donela Teoriju relativnosti, švajcarski nožić, LSD, najskuplje satove, presu za beli luk, ali i demokratiju u neposrednom obliku.
Moram priznati da smo u Srbiji ove prenose doživeli kao benigni oblik eskapizma od intenzivnih političkih previranja. U večeri finala u Bazelu, recimo, imali smo dva velika okupljanja – studentsko u Subotici i Nišu, te državno, Vučićevo u Nišu. Evroviziju smo zato shvatili kao veče lake zabave i odmak od sveprisutne dnevnopolitičke podeljenosti Srbije između Vučića, studenata i opozicije.
Činjenica radi, odmah ću podsetiti da je pobednik ovogodišnjeg izbora dečko filipinskog porekla JJ (Johanes Pič), čija dva roditelja su IT stručnjak iz Austrije i kuvar sa Filipina. Dobra vest je da je pesmu napisala njegova prijateljica Teodora Špirić, rodom iz Loznice, koja se takmičila i na našem izboru 2020, ali bez značajnog rezultata. Zahvaljujući njoj, pobednik zna za Srbiju i voli naše sarme koje jede sa kajmakom.
Nažalost, pokazalo se da je tokom nekoliko sati prenosa u Bazelu bilo neuporedivo više političkih poruka od pevanja i igranja. Nije najveći problem ovogodišnjeg izbora nedostatak zapamtljivih pesama, niti nameštenog deljenja glasova, niti neobičnih odluka žirija. Problem Evrosonga je zapravo problem velike krize unutar EU, kao i konfuznih stavova EU prema ratovima u Ukrajini i Gazi. Rusi su, kao što znate, već godinama diskvalifikovani, a ove godine vidljiv je pad podrške Ukrajini, ne samo kroz glasanje, već i poruke izvođača. Posle nastupa Princa u polufinalu, u publici je snimljena grupa naših navijača sa transparentom “Ruke su vam krvave”, ali bez komentara iz studija.
Najveću kontroverzu, ali mogu slobodno reći i zloupotrebu Evrovizije, izveo je ove godine Izrael. Prošle godine je, recimo, predstavnik Holandije diskreditovan i izbačen sa takmičenja jer je dobacio nešto delegaciji Izraela. Ove godine, nedeljama je na Internetu svakom od nas iskakala reklama u kojoj nas predstavnica Izraela poziva da glasamo za nju. Sponzor takmičenja je kompanija iz Izraela, pa je kampanja o popravljanju imidža ove države u svetu bila izuzetno intenzivna. Pokazalo se da zezanje sa italijanskim stereotipima u pesmi estonskog izvođača nema nikavu lošu nameru, nego naprotiv, veliča duh Italije širom sveta. Ruku na srce, on se već zezao i sa Švabama u pesmi Unca, unca pre par godina.
Pravi problem je zapravo nastao nakon nastupa Izraela. Posle intenzivne kampanje na Internetu, usledile su ozbiljne batine u Bazelu za demonstrante koji su protestovali zbog učešća Izraela. Nakon toga se desio prvi skandal tokom predstavljanja učesnika u kratkim video-klipovima. Neverovatno je kako je organizatorima promakla direktna provokacija u spotu koja se u komunikologiji zove “pseća pištaljka”. Ovo je naime, sinonim za poruku koja se upućuje određenoj društvenoj grupi, dok je za širu publiku nerazumljiva i neprimetna. Na primer – da je albanska predstavnica rukama napravila albanskog orla, tu poruku bi razumeli Srbi, baš kao da je Princ pozdravljao sa tri prsta.
Izraelka je u spotu za najavu zemlje od nekog baštovana dobila makaze kojima je šišala živu ogradu. Pojam “šišanje trave” u Izraelu je opštepoznat izraz za ograničene vojne i policijske operacije protiv Hamasa u Gazi. Čak postoji poslovica “Ako ne šišaš korov” on će te “ošišati”. Pripadnici Hamasa, ali u širem smislu Palestinci, percipirani su kao “korov” koji treba istrebiti. Ovaj spot je, nažalost, emitovan i u finalu. Prednost ovog oblika političkog marketinga je njegova preciznost, pa će mnogi od vas pomisliti kako ja u ovom tekstu učitavam značenje ili jednostavno preterujem. Nažalost, tokom finala voditeljke su potvrdile sumnje u relativiziranje odgovornosti Izraela dok su izvodile onu numeru tokom koje se kupuje vreme u prenosu za glasanje gledalaca.
Tu se u tekstu može primetiti stih da su svi dobrodošli i prihvaćeni, bilo da su “dobri ili brutalni”. Upravo ova rečenica je izazvala mnoštvo negativnih komentara, jer je shvaćena kao relativizovanje u najbanalnijem smislu. Rezultat je protestna nota premijera Španije Pedra Sančeza, koji je postavio pitanje opravdanosti učešća Izraela ukoliko je sa takmičenja isključena Rusija iz političkih razloga. Nažalost, ovogodišnji izbor je pokazao kako je Evropa sve manje jedinstvena i ujedinjena u muzici ili zajedničkoj politici i da se, izgleda, globalne melodije komponuju u Americi, Rusiji i Kini.
Batinanja, masovna hapšenja, akcija policijskih specijalnih jedinica: šta se događalo u noći između srede i četvrtka na ulicama širom Srbije
Zašto Vučić samo još u Ćacilendu može biti svoj sa svojima? Zbog čega ne može više vladati bez pendreka, marice i vašljive zatvorske ćelije? Ko u Srbiji ruši pravni poredak, a ko ga uspostavlja? Kuda vodi hapšenje studenata? I šta su dokazale blokade i građanska neposlušnost
Simbol protesta građana prethodnih dana postao je ovaj deo urbanog mobilijara. U drami Duška Kovačevića on ima pet zvezdica, služi kao menza, prinudni smeštaj i peć na čvrsto gorivo, tako reći ložište. Kontejner je pored toga, simbol odbacivanja nepotrebnih stvari, društvene nejednakosti, a odnedavno je glavno sredstvo privremene regulacije saobraćaja tokom blokada. Tokom studentskih protesta veoma se vodi računa o opštoj higijeni, pa je završetak svakog okupljanja bilo simbolično i bukvalno čišćenje javnih površina. Nasuprot tome, pristalice vlasti su komunalnim službama ostavljale brda đubreta.
Autentično i delatno socijalno nezadovoljstvo ne nose u svom životnom prtljagu penzioneri nego mladi, jer im preti duga budućnost socijalnog beznađa. Ne preti profesorima nego studentima. Svest o oporoj socijalnoj budućnosti istinski je detonator progresivnih promena, a ne nostalgična prošlost. Njeni akteri jesu studenti neopterećeni iskustvom i starom praksom. Nemaju u sećanju ni građanski rat ni međunarodnu izolaciju Srbije, nego samo dugu koruptivnu noć SNS vlasti
Centar za odnose sa javnošću Elektrodistribucije Srbije demantuje pisanje “Vremena” o očitavanju brojila. Demanti prenosimo u celosti i bez izmena
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve