Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada

Pošto sam iz Tuzle, a kao takav Vučiću i njemu sličnim nisam poželjan ni u optičkom kablu koji prolazi kroz njegovu zemlju, biću što kraći. Naime, prateći srbijanske medije primjetio sam da Vučić i njemu slični imaju nagon (rudimentarni doduše) da uzimaju sebi za pravo da određuju ko je u Srbiji „in“, a ko „out“, ko je gornji, a ko donji. Vučić je godinama bio jedan od maskota te i takve Srbije koje se ja grozim i moram priznati plašim. I sada nakon deset godina gadosti i uvreda, sa par mlakih izjava Vučić pokušava da prevari sve oko sebe i predstavi se igračem za raju – jok, ja mu ne vjerujem. Vaš i moj narod, to je doduše ne tako davno u neka bolja vremena bio naš narod, ima jednu divnu nisku sentencija za takve kao sto je Vučić: Vuk dlaku mijenjam ali ćud nikada, Prodaje muda pod bubrege, ili meni lično najdraža – nije mi krivo što lažeš, neg što misliš da sam hajvan do te mjere pa da ti vjerujem.