„Volterova kopilad“ i Katarinina krzna

Ljeta Gospodnjeg 1768. (već tada!), kad je Katarina Velika poslala vojsku u Poljsku u znak podrške izboru njena „favorita“ Stanislasa Ponjatovskog za kralja Rzeczpospolite, Volter je čestitao slavodobitniku, Stanislasu-Augustu, sljedećim riječima:

„Ruska carica nije samo uspostavila sveopću toleranciju na golemom prostranstvu svoje države, već i poslala vojsku u Poljsku, prvu armiju mira u povijesti čovječanstva, koja druge zadaće nema osim da brani prava građana i da pred njom drhte svi njihovi neprijatelji“.

Volterovo oduševljenje za „prvu armiju mira u povijesti čovječanstva“ i ostale kurzivom istaknute carstvujušće vrijednosti objašnjava se – vid. Chamfortove Maksime – isporukama „sjajnoga krzna“, koje su „stigle u pravi čas“, jer je Volteru „bilo hladno“.

„Volterova kopilad“ – da se uteknemo izrazu američkoga esejista i književnika Johna Saula – muškog ili ženskog spola, svejedno, ostaje brojna te i dalje zimogrozna.