img
Beograd, 18°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Posledice jedne sintagme

13. jul 2011, 14:01 Georgije Marić, elektronskom poštom
Copied

"Zašto Srbija nema antifašistički praznik"; VREME 1070

Nije tačno da se u Srbiji ne obeležava antifašistička borba. Ona se obeležava na odgovarajući način 9. maja pod nazivom Dan pobede! Obeležava se dan kada je država čija je Republika Srbija sledbenica, kao deo antihitlerovske koalicije, pobedila u Drugom svetskom ratu. Ovim je država napustila partijsko svojatanje društvene borbe, odnosno načinila iskorak od shvatanja koje je vladalo u vreme jednopartijskog političkog totalitarizma da Komunistička partija kao avangarda radničke klase i svih progresivnih društvenih snaga propisuje sve pa i relevantne istorijske događaje i važeće interpretacije istih. Većina današnjih stanovnika Srbije rodila se i odrasla i vaspitala u zemlji u kojoj je važeću istoriju pisala određena grupa pojedinaca unutar struktura Saveza komunista Jugoslavije i političko-policijskih organa zaduženih za odbranu monopola vlasti Komunističke partije. Tek poslednjih desetak godina monopola vlasti SKJ u javni diskurs polagano su pripuštane teme i sadržaji vezani za vreme „narodnooslobodilačkog rata i socijalističke revolucije“ koje sadašnji kriptoljševici staljinističke provinijencije vole da denominuju kao „antifašističku borbu“. Zanimljiv je transfer značenja u vremenu: u vreme jednopartijskog jednoumlja upotreba termina „antifašistička borba“ bila je ređe u upotrebi jer je njena upotreba ukazivala na činjenicu da su u vojnim formacijama NOP-a i u njegovim organizacijama u pojedinim delovima Jugoslavije masovno učestvovali nepartijci, a u Sloveniji su u Oslobodilnoj fronti participirali čak i nekolike nekomunističke političke stranke. Pravoverni boljševici i zadrti titoisti nisu voleli ovaj termin jer je njihov izbor bio „narodnooslobodilačka borba i socijalistička revolucija“. Verovatno je i ovaj neki Miodrag Zečević bio na strani potonje sintagme. U drugoj polovini osamdesetih, posebno posle javnog objavljivanja istoriografskih dela koja su obrađivala kontroverzne ili prećutkivane teme perioda rata i uspostavljanja komunističke diktature proletarijata i njene avangarde KPJ na čelu sa drugom Titom… termin „antifašistička borba“ dobio je značenje borbe svih pojedinaca i društvenih snaga koji su bili protiv nemačkog nacionalsocijalizma, italijanskog fašizma i njihovih pomagača u rasparčavanju i okupaciji Jugoslavije. Sintagma „narodnooslobodilačka borba i socijalistička revolucija“ je prepuštena odumiranju kao što su to ranije bile odumiranju prepuštene država, privatna svojina, kapitalistička klasa i slični istorijski prevaziđeni fenomeni. Sada smo svedoci da su termin „antifašistička borba“ prisvojili upravo oni – ako su još živi – koji su u vreme partijskog monopola vlasti preferisali „narodnooslobodilački rat sa akcentom na socijalističku revoluciju“. Po starom udbaško/NKVD-ovsko/gestapovskom obrascu ovi sadašnji Zečevići/Mirkovići u poslednjim bitkama stvari koju su sami uništili svojom nesposobnošću i sebičnošću, uskogrudošću i gonjeni nečistom savešću preuzeli su zastave i parole svojih negdašnjih protivnika i pokušavaju da im oduzmu pravo govora i da ih ako treba umlate, pošto su uspeli da se provuku kada je bilo vreme bespoštednih borbi. I sada, kao i tokom čitave vladavine oni se nikada nisu dičili time da ih je, takve kakvi su i sa idejama koje su u krvi i pendrecima uvodili, na izborima izabrao narod – nekada u Jugoslaviji a sada u Srbiji. Oni na izbore i izbornu demokratiju i ne računaju. Oni računaju da im se dekretom vrati ono što su revolverima i pendrecima, a i dugim cevima ako je trebalo, izborili oni i njihovi komandanti. Oni da opet vladaju Srbijom, onako kako su vladali kada su – u velikoj većini slučajeva – nahrupili u Srbiju 1944. godine i zagospodarili njenim bogatstvima i ljudima. Ona manjina koja im je pristupila kada su na talasu bespoštedne pesnice Crvene armije ovladali srpskim gradovima, varošicama i selima, kao i ona većina koja je tokom poratnih decenija pristala na novu vlast i dalje ne veruje u izbornu demokratiju jer instiktivno oseća da je upravo vlast zasnovana na slobodnim izborima negacija čitavog njihovog poduhvata, pa može se reći i smisla života velikog broja njih.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike POŠTA

Reagovanje

13.jun 2018. Dragan Todorović, novinar

Haiku za Vesnu Dedić

Seksizam i cena knjige, "Vreme" br. 1431

Reagovanje

06.jun 2018. Vesna Dedić, vlasnik IK "Dedić"

Seksizam i cena knjige

Lajkovac – Festival ženskih tajni poznatih autorki, "Vreme" br. 1430

09.maj 2018.  

Ispravka

Reagovanje

21.februar 2018. Milan Žunić

Podržavamo Vučića i vladajuću koaliciju

Oj, Krajino, noćas si daleko, "Vreme" br. 1415

Ispravka

13.januar 2016. Zoran Devrnja

Netačno navedeni iskazi

"Između Boga i društva", "Vreme" br. 1303

Komentar
Milenko Jovanov ispred

Pregled nedelje

Crni Milenko u crnoj kutiji

Zbog čega bi za Milenka Jovanova ispalo bolje da je u Kragujevcu klečao i tihovao kao onomad direktor Jovine gimnazije u Novom Sadu nego što je  govorio o dijalogu i programima? I zašto mu ne veruje ni poslednji crnokapuljaš

Filip Švarm  
Hašim Tači dok mu se u Hagi izriče presuda za ratne zločine

Komentar

„Osuđeni ratni zločinac“

Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić i Ilija Srdanović

Komentar

TV duel Srdanović – Vučić: Studentska lista ne bi trebalo da ga odbije

Prvi na Studentskoj listi Ilija Srdanović bi oberučke trebalo da prihvati poziv na TV duel Aleksandra Vučića, prvog na listi Ujedinjena Srbija. Naravno, pod određenim uslovima

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1863
Poslednje izdanje

Studentska lista i kampanja

Srbija nikada nije bila lepša Pretplati se
Katarina Popović, profesorka Filozofskog fakulteta u Beogradu

Kako sprečiti krađu i pobediti na izborima

Mauricijus

Majmuni sa smrtnom presudom

DUH VREMENA: Sedamdeset pet godina Selindžerovog Holdena Kolfilda

Lovac u raži između kvarnih bumera i čednih zumera

Izložba

Umetnost koja leči

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure