img
Beograd, 12°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Na čijoj ste strani

13. april 2011, 17:09 Jovana Gligorijević
Copied

"Poruke i tumačenja"; VREME 1057

U reakciji na pisanje „Vremena“ o izložbi „Kragujevačka tragedija 1941“ u Buhenvaldu, autor izložbe, muzejski savetnik Staniša Brkić kaže da će svako ko pogleda ovu izložbu videti „samo bolnu istinu, ogoljenu do suštine i rasterećenu svih ideologija, zabluda i mitova“. Uzeću sebi slobodu da se složim sa ovim i da zaključim da će svako ko makar malo promisli nad tragedijom u Šumaricama zaista videti golu suštinu. A suština, jedna jedina, jeste da kragujevačka tragedija nije nikakva prirodna katastrofa, zemljotres ili poplava, nije nešto nad čim ljudi nemaju kontrolu, već upravo nešto što su ljudi uradili ljudima. Gola suština je da ovde imamo dve strane: žrtve i zločince. To je ono što ostane kad se oslobodimo svih ideologija, zabluda i mitova. Na jednoj strani stoje apsolutno nedužne žrtve, a na drugoj njihove ubice.

Kao ljudi i kao oni kojima šumarička tragedija spada u korpus društvene i lične istorije, ne možemo sebi da dozvolimo da ovu činjenicu naprosto konstatujemo i nastavimo dalje. Prema njoj moramo da se odredimo. Naročito kada se oslobodimo svih ideologija, zabluda i mitova, imamo obavezu da se prema tome nekako odredimo i to u najjednostavnijem, najbanalnijem smislu. Moramo da se odredimo u odnosu na to na čijoj smo strani – na strani žrtava ili na strani zločinaca. Reklo bi se da je ovo „topla voda“ i da se podrazumeva da će svako ko je iole pri zdravoj pameti biti na strani nedužnih. Stvarnost nas, međutim, demantuje, a jedan od takvih demantija stigao je od gospodina Staniše Brkića.

Da nije tako, kada govori o Milanu Nediću, srpskoj vladi, policiji i Žandarmeriji u vreme okupacije, gospodin Brkić se ne bi pitao: „Da li bi se nešto promenilo ili bilo drukčije da tada njih nije bilo u Srbiji?“ A zatim i sam odgovarao: „Mislim da ne bi, Nemci su ugušivali ustanak u Srbiji sopstvenim snagama i drastičnim merama.“

Iskoristiću priliku da podsetim gospodina Brkića da je Nemačka Drugi svetski rat izgubila svuda, pa i u Srbiji, uprkos „sopstvenim snagama i drastičnim merama“. Takođe bih ga podsetila da su izdajničke strukture bile na nesumnjivo pogrešnoj strani, na strani ubica. Zbog toga, njegovo prividno retoričko pitanje: da li bi se nešto promenilo, nema nikakvog smisla. „Šta bi bilo kad bi bilo“ princip je koji ni u književnosti ne funkcioniše baš uvek, a kamoli u istoriji, koja je ipak daleko od fikcije, bez obzira na mogućnosti različitog tumačenja činjenica. A kod tumačenja činjenica, naročito onog oslobođenog ideologija, zabluda i mitova, neophodan je kontekst. U tome leži odgovor na pitanje gospodina Brkića kakve veze imaju Nedić, srpska vlada, policija i Žandarmerija sa streljanjem u Kragujevcu i kako su te činjenice neraskidivo povezane sa podacima o kojima govori izložba. Kontekst je ono što ih povezuje. Tu ne pomaže ni njegova tvrdnja da su četnici i partizani u momentu streljanja bili na istoj strani, jer iz konteksta znamo da su samo nekoliko dana kasnije strane promenjene. O tome je možda moglo da se polemiše u danima nakon streljanja. Sedamdeset godina kasnije, istrzati činjenice iz konteksta kako bi se uklopile u slagalicu koja bi nam se svidela, u najmanju ruku je, da se poslužim rečima gospodina Brkića – neprecizno.

Dakle, kontekst je, kad se oslobodi ideologija, zabluda i mitova, sledeći: imamo žrtve, imamo ubice i imamo one koji su na strani jednih ili drugih. Treća strana ne postoji, odnos je toliko polarizovan i nesrazmeran da je svaki pokušaj nalaženja srednjeg puta nužno ćorsokak i nužno preteže na jednu ili drugu stranu. U tom i takvom kontekstu, zaista je nejasno kojim to stvarima koje je Ivan Ivanji pomenuo u govoru na otvaranju izložbe nije bilo vreme i mesto da se izgovore? Jedino što mi pada na pamet (ako grešim, unapred se izvinjavam), nakon pažljivog čitanja Ivanjijevog govora i Brkićeve reakcije, jeste pominjanje Srebrenice. Međutim, i Srebrenica je, kad se oslobodimo ideologija, mitova i zabluda, opet priča o nedužnim žrtvama i njihovim ubicama. I opet se moramo odrediti na čijoj smo tu strani. Samo onaj ko se u toj priči opredeli za pogrešnu stranu može da kaže da nekim stvarima nije vreme i mesto da budu izgovorene. Jer, sa njegove strane i iz njegovog ugla, za takve stvari nikad nije vreme i mesto.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike POŠTA

Reagovanje

13.jun 2018. Dragan Todorović, novinar

Haiku za Vesnu Dedić

Seksizam i cena knjige, "Vreme" br. 1431

Reagovanje

06.jun 2018. Vesna Dedić, vlasnik IK "Dedić"

Seksizam i cena knjige

Lajkovac – Festival ženskih tajni poznatih autorki, "Vreme" br. 1430

09.maj 2018.  

Ispravka

Reagovanje

21.februar 2018. Milan Žunić

Podržavamo Vučića i vladajuću koaliciju

Oj, Krajino, noćas si daleko, "Vreme" br. 1415

Ispravka

13.januar 2016. Zoran Devrnja

Netačno navedeni iskazi

"Između Boga i društva", "Vreme" br. 1303

Komentar
Lidija Vukićević polivena jogurtom ispred Skupštine Srbije

Komentar

Uloga jogurta u konstituisanju Skupštine Srbije

Zbog čega je neobična skupina ljudi predvođena Vučićem Aleksandrom, na konstitutivnoj sednici Skupštine Srbije, upala u amok zbog jogurta prosutog po glavi narodne poslanice, „ugledne umetnice“ i, dabome, žene?

Ivan Milenković
Vučić, Jovanov

Pregled nedelje

Skupštinski krindž Aleksandra Vučića

Kako je Aleksandar Vučić uverio javnost da naprednjaci nisu dostojni potpredsedničkog mesta Narodne skupštine i kako mu je njen predsednik – Aleksandar Čupić – pred svima teoretski i praktično objasnio šta je parlamentarizam

Filip Švarm
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure