img
Beograd, 10°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Diplomatska neodmerenost

15. novembar 2001, 00:17 Svetlana Vasović-Mekina, Ljubljana
Copied

"Negativne posledice", "Vreme" br. 566

Ambasador SRJ u Sloveniji Ivo Visković u reagovanju na tekst „Merkantilni odnosi“ („Vreme“ br. 565) iznosi niz neosnovanih optužbi. Izgleda da je g. Visković smetnuo s uma da sam magnetofonski snimala razgovor što je uobičajen novinarski postupak na koji nije imao primedbi. Dakle, sve što je rekao ambasador Visković snimljeno je, a njegovi odgovori navedeni dosledno. Nije dodavano ništa za šta Visković u pismu tvrdi da je kazao „off record“ (valjda misli na „off the record“?). Da bude jasno – nijednog trenutka ambasador Visković nije tražio da isključim vokmen, niti pomenuo da neke izjave daje „nezvanično“ ili „u poverenju“. Zato sam iznenađena kako pismom, tako i dikcijom gospodina ambasadora, koji neubedljivu argumentaciju sakriva iza fraze da on, Visković, „stoji iza interesa i ugleda svoje zemlje“, kao da mu to daje pravo da diktira jedinu, njemu dragu istinu.

Ne znam šta je razlog za golemu ambasadorsku ljutnju, posebno što sam u rečenom tekstu jedva dotakla neke devijacije koje su pratile uspostavljanje jugo-ambasade u Ljubljani. Na primer, da su na neka važna mesta postavljeni ljudi koji koriste mandat (i diplomatsku platu) da nauče posao koji im je dat (što mi je rečeno u ambasadi, uz hvalisanje da za isti nemaju ni dan radnog iskustva), kao i da se stranke žale na oskudno ili nikakvo znanje slovenačkog jezika zaposlenih u ambasadi. Ili, možda banalno, da je na jednom od spiskova zvanica (pokazala mi ga je odgovorna službenica, kojoj je posao poveren – uz priznanje da ga je sastavio slovenački državljanin koji nije zaposlen u ambasadi) bilo i po nekoliko novinara iz iste redakcije, ali je izostao potpun spisak akreditovanih jugoslovenskih dopisnika, kao i imena nekih istaknutih pojedinaca iz civilne sfere. Ali, valjda je proširenje voznog parka belim mercedesom (za ambasadora, umesto neprimerenog crnog Pežoa 406) bilo preče od upoznavanja sa sredinom u kojoj su se novopečene diplomate obrele.

Najzad, Visković se ogradio i od „pristrasno usmerenih teza autorke“ o odnosima sa Uredom Crne Gore u Sloveniji. Otkud takva potreba ambasadora Viskovića da se odnosi između crnogorskog Ureda i jugoslovenske ambasade u Ljubljani predstave lepše nego što jesu? Dovoljno je sporadično otvoriti beogradsku ili podgoričku štampu i pročitati izjave predstavnika zvanične Crne Gore, npr. da jugoslovenska diplomatija predstavlja „samo Srbiju“. Ukratko, iako se u tekstu uz Viskovićeve izjave našlo tek malo dobronamerne kritike, Visković to doživljava kao atak na lik i delo, pa reaguje neodmereno, nameran da jakim rečima zataška ono što mu je u tekstu zasmetalo. Ambasadorova reč, nažalost, ne može da promeni stanje stvari – ono što sam napisala u povodu otvaranja ambasade u Ljubljani stoji na faktima, bez obzira šta o tome misli ambasador Visković.

Naivna je i Viskovićeva opaska da me je primio (i pozirao fotografu te pričao u mikrofon) sve kako bi mi se „pomoglo da sazna(m) stvarno stanje i izbegne(m) neka netačna predubeđenja“ s kojima sam, po njemu, „došla na razgovor za članak“. Na stranu tvrdnje koje su u suprotnosti s logikom (sva predubeđenja su već po definiciji netačna), dirljiva je Viskovićeva ideja da bih posle petnaestak godina boravka u Sloveniji trebalo da se srozam na to da (kao dopisnik) po dozvolu za mišljenje dolazim u ambasadu. I to zato da bi mi ovdašnje prilike tumačio neko, ko je protekle mesece diplomatske službe dobrim delom protraćio na traženje rezidencije (veće kvadrature) u Ljubljani, nezadovoljan svim stanovima i kućama koji su mu nuđeni, pošto npr. kuhinja nije odeljena od salona, što je „nesretno rešenje prilikom banketa, kad kelner treba da posluži hranu“… U tom kontekstu je Viskovićev patos o „negativnim političkim posledicama“, koje je moj članak izazvao, samo još jedan primer jeftinog politikantstva, zaostalog iz olovnih vremena.

Sve to me dovodi do zaključka da je ambasador Visković daleko precenio moju, a potcenio svoju ulogu. Ne verujem da novinar svojim izveštavanjem može da pokvari nešto što političari i diplomate nisu bili u stanju da poprave. A kako ovde stvari sada stoje, teško da će biti većeg boljitka, ako će pisanje diplomatskih izveštaja i sprovođenje spoljne politike biti povereno kadrovima koji nisu u stanju da se verodostojno izjasne ni o sopstvenim izjavama.

P.S. Iskreno žalim što je ambasador Visković odustao od opširnijeg reagovanja na moj članak.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike POŠTA

Reagovanje

13.jun 2018. Dragan Todorović, novinar

Haiku za Vesnu Dedić

Seksizam i cena knjige, "Vreme" br. 1431

Reagovanje

06.jun 2018. Vesna Dedić, vlasnik IK "Dedić"

Seksizam i cena knjige

Lajkovac – Festival ženskih tajni poznatih autorki, "Vreme" br. 1430

09.maj 2018.  

Ispravka

Reagovanje

21.februar 2018. Milan Žunić

Podržavamo Vučića i vladajuću koaliciju

Oj, Krajino, noćas si daleko, "Vreme" br. 1415

Ispravka

13.januar 2016. Zoran Devrnja

Netačno navedeni iskazi

"Između Boga i društva", "Vreme" br. 1303

Komentar
Lidija Vukićević polivena jogurtom ispred Skupštine Srbije

Komentar

Uloga jogurta u konstituisanju Skupštine Srbije

Zbog čega je neobična skupina ljudi predvođena Vučićem Aleksandrom, na konstitutivnoj sednici Skupštine Srbije, upala u amok zbog jogurta prosutog po glavi narodne poslanice, „ugledne umetnice“ i, dabome, žene?

Ivan Milenković
Vučić, Jovanov

Pregled nedelje

Skupštinski krindž Aleksandra Vučića

Kako je Aleksandar Vučić uverio javnost da naprednjaci nisu dostojni potpredsedničkog mesta Narodne skupštine i kako mu je njen predsednik – Aleksandar Čupić – pred svima teoretski i praktično objasnio šta je parlamentarizam

Filip Švarm
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure