img
Loader
Beograd, 36°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Diplomatska neodmerenost

15. новембар 2001, 00:17 Svetlana Vasović-Mekina, Ljubljana
Copied

"Negativne posledice", "Vreme" br. 566

Ambasador SRJ u Sloveniji Ivo Visković u reagovanju na tekst „Merkantilni odnosi“ („Vreme“ br. 565) iznosi niz neosnovanih optužbi. Izgleda da je g. Visković smetnuo s uma da sam magnetofonski snimala razgovor što je uobičajen novinarski postupak na koji nije imao primedbi. Dakle, sve što je rekao ambasador Visković snimljeno je, a njegovi odgovori navedeni dosledno. Nije dodavano ništa za šta Visković u pismu tvrdi da je kazao „off record“ (valjda misli na „off the record“?). Da bude jasno – nijednog trenutka ambasador Visković nije tražio da isključim vokmen, niti pomenuo da neke izjave daje „nezvanično“ ili „u poverenju“. Zato sam iznenađena kako pismom, tako i dikcijom gospodina ambasadora, koji neubedljivu argumentaciju sakriva iza fraze da on, Visković, „stoji iza interesa i ugleda svoje zemlje“, kao da mu to daje pravo da diktira jedinu, njemu dragu istinu.

Ne znam šta je razlog za golemu ambasadorsku ljutnju, posebno što sam u rečenom tekstu jedva dotakla neke devijacije koje su pratile uspostavljanje jugo-ambasade u Ljubljani. Na primer, da su na neka važna mesta postavljeni ljudi koji koriste mandat (i diplomatsku platu) da nauče posao koji im je dat (što mi je rečeno u ambasadi, uz hvalisanje da za isti nemaju ni dan radnog iskustva), kao i da se stranke žale na oskudno ili nikakvo znanje slovenačkog jezika zaposlenih u ambasadi. Ili, možda banalno, da je na jednom od spiskova zvanica (pokazala mi ga je odgovorna službenica, kojoj je posao poveren – uz priznanje da ga je sastavio slovenački državljanin koji nije zaposlen u ambasadi) bilo i po nekoliko novinara iz iste redakcije, ali je izostao potpun spisak akreditovanih jugoslovenskih dopisnika, kao i imena nekih istaknutih pojedinaca iz civilne sfere. Ali, valjda je proširenje voznog parka belim mercedesom (za ambasadora, umesto neprimerenog crnog Pežoa 406) bilo preče od upoznavanja sa sredinom u kojoj su se novopečene diplomate obrele.

Najzad, Visković se ogradio i od „pristrasno usmerenih teza autorke“ o odnosima sa Uredom Crne Gore u Sloveniji. Otkud takva potreba ambasadora Viskovića da se odnosi između crnogorskog Ureda i jugoslovenske ambasade u Ljubljani predstave lepše nego što jesu? Dovoljno je sporadično otvoriti beogradsku ili podgoričku štampu i pročitati izjave predstavnika zvanične Crne Gore, npr. da jugoslovenska diplomatija predstavlja „samo Srbiju“. Ukratko, iako se u tekstu uz Viskovićeve izjave našlo tek malo dobronamerne kritike, Visković to doživljava kao atak na lik i delo, pa reaguje neodmereno, nameran da jakim rečima zataška ono što mu je u tekstu zasmetalo. Ambasadorova reč, nažalost, ne može da promeni stanje stvari – ono što sam napisala u povodu otvaranja ambasade u Ljubljani stoji na faktima, bez obzira šta o tome misli ambasador Visković.

Naivna je i Viskovićeva opaska da me je primio (i pozirao fotografu te pričao u mikrofon) sve kako bi mi se „pomoglo da sazna(m) stvarno stanje i izbegne(m) neka netačna predubeđenja“ s kojima sam, po njemu, „došla na razgovor za članak“. Na stranu tvrdnje koje su u suprotnosti s logikom (sva predubeđenja su već po definiciji netačna), dirljiva je Viskovićeva ideja da bih posle petnaestak godina boravka u Sloveniji trebalo da se srozam na to da (kao dopisnik) po dozvolu za mišljenje dolazim u ambasadu. I to zato da bi mi ovdašnje prilike tumačio neko, ko je protekle mesece diplomatske službe dobrim delom protraćio na traženje rezidencije (veće kvadrature) u Ljubljani, nezadovoljan svim stanovima i kućama koji su mu nuđeni, pošto npr. kuhinja nije odeljena od salona, što je „nesretno rešenje prilikom banketa, kad kelner treba da posluži hranu“… U tom kontekstu je Viskovićev patos o „negativnim političkim posledicama“, koje je moj članak izazvao, samo još jedan primer jeftinog politikantstva, zaostalog iz olovnih vremena.

Sve to me dovodi do zaključka da je ambasador Visković daleko precenio moju, a potcenio svoju ulogu. Ne verujem da novinar svojim izveštavanjem može da pokvari nešto što političari i diplomate nisu bili u stanju da poprave. A kako ovde stvari sada stoje, teško da će biti većeg boljitka, ako će pisanje diplomatskih izveštaja i sprovođenje spoljne politike biti povereno kadrovima koji nisu u stanju da se verodostojno izjasne ni o sopstvenim izjavama.

P.S. Iskreno žalim što je ambasador Visković odustao od opširnijeg reagovanja na moj članak.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike POŠTA

Reagovanje

13.јун 2018. Dragan Todorović, novinar

Haiku za Vesnu Dedić

Seksizam i cena knjige, "Vreme" br. 1431

Reagovanje

06.јун 2018. Vesna Dedić, vlasnik IK "Dedić"

Seksizam i cena knjige

Lajkovac – Festival ženskih tajni poznatih autorki, "Vreme" br. 1430

09.мај 2018.  

Ispravka

Reagovanje

21.фебруар 2018. Milan Žunić

Podržavamo Vučića i vladajuću koaliciju

Oj, Krajino, noćas si daleko, "Vreme" br. 1415

Ispravka

13.јануар 2016. Zoran Devrnja

Netačno navedeni iskazi

"Između Boga i društva", "Vreme" br. 1303

Komentar
Radić

Pregled nedelje

Smrt fašizmu i sloboda narodu, druže Radiću

Zašto je Aleksandra Radića, najistaknutijeg vojno-političkog komentatora u Srbiji, režim pretvorio u pokretnu metu

Filip Švarm
Zvučni top kod Narodne skupštine 15. marta

Komentar

Sve po spisku za zvučni top: Teror u punom sjaju

Manje je važno šta će pisati u službenim beleškama sa saslušanja Aleksandra Radića. Mnogo je važnije šta će večeras prolaziti kroz glave hiljada ljudi koji su o „zvučnom topu" govorili, pisali, svedočili ili tražili pomoć. Ako je odgovor: „Bože, samo da ne dođu i po mene", onda je cilj postignut

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević
Bivši šef beogradske policije Veselin Milić u policijskoj uniformi sa šapkom

Pregled nedelje

Tako je govorio Boske

Kako je priznavši ubistvo Aleksandra Nešovića, Saša Vuković Boske vratio pažnju javnosti na Veselina Milića? Šta još upada u oči u njegovom iskazu

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1851
Poslednje izdanje

Napadi na novinare

Ne zovite 192 Pretplati se
Miting SNS-a u Beogradu

Varijacije na istu temu

Iran–SAD–Izrael

Persijsko umeće pregovaranja

Deset godina od Bregzita

Kratka istorija prevare

Feljton duh vremena: Pola veka suđenja Patriši Herst (3)

Saga o otmici, ispiranju mozga, zločinima, osudi i amnestiji unuke tvorca žutog novinarstva Vilijama Randolfa Hersta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure