

Društvene mreže
Istorijski presedan: Meta i Gugl osuđeni zbog namernog izazivanja zavisnosti
Meta i Gugl izgubili su dve parnice zbog uticaja njihovih platformi na mentalno zdravlje. Da li će prve presude započeti lavinu sličnih tužbi


Od specijalnog izveštača iz Trblja pored Crikvenice
Postoji škola mišljenja prema kojoj u svakoj utakmici između neke eksjugoslovenske i neke ne-eksjugoslovenske reprezentacije valja navijati za onu prvu. Nije mi mrska takva škola mišljenja, naročito kad je takvo navijanje rezultat čiste i skoro nereflektovane emocije, a ne neke kalkulantske političke korektnosti. Ipak, u utakmici Slovenija–Alžir navijao sam za Alžir.
Gledao sam je, kao i ostalih sedam iz prva tri dana Svjetskog prvenstva, u Triblju, prelijepom i pitoresknom mjestašcu iznad Crikvenice, u muško-ženskom internacionalnom književničkom društvu. Beogradski zet, kolumnista ljubljanskog „Dnevnika“ Boris D. (a nije Davidovič) gorljivo je bodrio Sloveniju tvrdeći da Slovenija mora pobijediti sa 1:0, jer je to zapisano. Nije ovdje, međutim, zapisanost aluzija na neki orijentalni fatalizam; Boris D. je, naime, u ljubljanskom „Dnevniku“ dan ranije objavio tekst u kojem je prorekao da će Slovenija pobijediti sa 1:0 golom Dediča u četrdeset trećoj minuti. Ja sam pak tvrdio da će pobijediti Alžir, a da će Sloveniji presuditi – Karim Zijani.
Ima u fudbalu, životu & literaturi ljudi koji se potpuno genijalno zovu. Jedan od njih je Karim Zijani. Za riječ „zijan“ u Rečniku srpskohrvatskoga književnog jezika se kaže da je turcizam sa značenjem „šteta“, a kao prvi primjer navodi se rečenica „Velik ću ti zijan učiniti“. Zijani će Sloveniji velik zijan učiniti, gromoglasno sam najavljivao Borisu D. početkom utakmice, uništiće i Slovence i tvoju prognozu, biće to prava Grobnica za Borisa D. Kad je Belhađ, već u trećoj minuti, raspalio iz slobodnjaka, a Handanović jedva loptu poslao u korner, izgledalo je da bi Alžir zaista mogao nadigrati Sloveniju. Ubrzo se, međutim, utakmica umrtvila. Boris D. je svako malo ponavljao kako se „četrdeset treća minuta neumitno približava“. Onda je zbilja, baš u toj četrdeset trećoj minuti, Slovenija zamalo postigla go; Birsa je loptu poslao pravo pod prečku, ali ju je alžirski golman skinuo. Prošla je tako četrdeset treća minuta, a već početkom drugog poluvremena iz igre izlazi Dedič. Propade ti prognoza, rekoh Borisu D.
Petnaestak minuta prije kraja, baš kao Luković protiv Gane neka dva sata kasnije, Gezal je bez ikakve potrebe dobio drugi žuti, odnosno crveni karton. Ipak, makar i sa igračem manje, dvije-tri minute kasnije, Alžir, odnosno Zijani, ima najbolju šansu na utakmici, ali Handanović opet spašava. Odmah zatim, ostvaruju se dva omiljena klišeja sportskih novinara: Alžir biva kažnjen za promašaj, a Slovenija iskorištava brojčanu nadmoć. Koren je zapravo bezveze pucao, baš kao i Amerikanac Dempsi dan ranije, ali je, baš kao i Englez Grin, alžirski golman Šauši reagovao još bezveznije. Ispalo je na kraju 1:0 za Sloveniju, kako je i bilo zapisano.
Po novinskim, televizijskim i internetskoportalskim izvještajima, utakmica je bila dosadna. Društvu u Triblju je, međutim, bila sasvim dobra. A i bila je sasvim u sklada sa naravoučenijem nekoliko mečeva u prvih četiri-pet dana Prvenstva: jedna je greška dovoljna da se – zijani.


Meta i Gugl izgubili su dve parnice zbog uticaja njihovih platformi na mentalno zdravlje. Da li će prve presude započeti lavinu sličnih tužbi


I pored toga što je Slovačka jedna od nekoliko članica Evropske unije koje ne priznaju nezavisnost Kosova, kosovski fudbaleri su sa svojim navijačima doputovali u Bratislavu i uspeli da pobede domaću reprezentaciju


“Najpre, držim da je od svih oblika književnog izražavanja radio-drama najbliža romanu, jer dopušta bezmalo neograničenu slobodu kretanja kako u dimenzijama vremena i prostora tako i kroz duhovni mikrokosmos... Dodaću da se radio-drama, bar kako je ja radim, piše kao pesma. Ja lično ili je u prvoj verziji napišem za nekoliko dana, ili nikad...” (Borislav Pekić, Šta je za mene radio-drama)


Vek nakon premijere filma Metropolis Frica Langa, priča o gradu podeljenom između elite i radnika smeštena u 2026, sada, u eri digitalne ekonomije, algoritama i društvene nejednakosti deluje savremeno


Tehnologija može pomoći u formulisanju rečenice, ali ne može preuzeti odgovornost za ideju. Drugim rečima, veštačka inteligencija može biti alat mišljenja, ali ne može biti njegov subjekt
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve