img
Loader
Beograd, 10°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Esej

Zašto su mediji važni

14. jun 2023, 20:42 Prof. dr Slaviša Orlović
satirična ilustracija: vladimir stankovski
Copied

Promovisanje politike kao da je postalo važnije od njenog sprovođenja. Najvažnije je da lažem i da se hvalim. Oni koji su na vlasti pre se opredeljuju da drže ljude u zabludi nego da ih osvešćuju i obrazuju. Ne žele da ih podanici kritikuju, već da ih hvale. Ne žele da građani pričaju, već da ćute

Posle stravičnih ubistava 3. i 4. maja 2023. u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” i u okolini Mladenovca, stradalo je 18 i ranjeno 20 nedužnih uglavnom učenika i mladih ljudi. Građani su ustali i krenuli u protestnu šetnju “Stop nasilju!”, koja je nezapamćena po odlučnosti, brojnosti, mirnom i nenasilnom karakteru (svake sedmice od 8. maja). Protesti nisu ni “obojena revolucija”, ni “zloupotreba nesreće”, ni “lešinarenje”, već pobuna i protest u potrazi za normalnošću, otpor nasilju i nepristajanje na agresiju. To je revolt neglasača i apstinenata, građana i onih koji to žele da budu. To je glas slobodnih i oslobođenih, nepristajanje i nepripadanje svetu laži i prevara, to su “mreže revolta i nade” (Kastels) i vesnici novog optimizma.

Kao odgovor na zahteve protesta nude se izbori ali po istim uslovima. U kompetitivno-konkurentske izbore ne može se ići bez otvaranja medija, jer bi se malo toga promenilo. Bez TV duela i debate izbori su kao trka sa jednim konjem. Zašto su mediji važni? Da bi se građani na izborima opredelili i iskazali svoje prioritete i preferencije, potrebno je da budu obavešteni i informisani. Kada građani imaju blagovremene, tačne, istinite i objektivne informacije, na osnovu njih će lakše i bolje oceniti izbornu ponudu i ishode politika. Dobro upravljanje zamenjeno je upravljanjem utiscima. Mediji u Srbiji oblikovali su publiku i njen ukus. Birači, naizgled, sve drže u svojim rukama, ali su izgubili moć. Selektivni populizam nas čini izlišnim. Umberto Eko u svom tekstu “Večni fašizam” piše: “Pošto su izgubili sposobnost delegiranja, građani ne reaguju, oni su samo pozvani kada treba da igraju ulogu Naroda.” Nekada su mediji igrali važnu ulogu u povećanju mobilizacije i izlaznosti građana na izborima. Danas igraju opasnu igru, zbog koje preti opasnost da se politika ogadi građanima i da upadnu u političku apatiju. Građani zahtevaju sve više participacije jer je zakazala reprezentacija.

Izvorno i inicijalno mediji su imali ulogu da objektivno, blagovremeno i istinito informišu građane i da pomognu u kontroli vlasti i sprečavanju zloupotrebe. Danas medije kontrolišu vlasnici, od kojih su mnogi od njih u dosluhu sa onima na vlasti. Političari imaju večnu težnju da zagospodare medijima i usavršavaju načine da ih instrumentalizuju. To se postiže uz kontrolu resursa (osnivači ili vlasnici), kroz politiku oglašavanja i političke pritiske i uticaje.

Političari i njihovi timovi u konkurentskoj i takmičarskoj borbi, u borbi za značenja, u borbi da prevlada njihov “diskurs i narativ, u težnji da pridobiju i kreiraju javno mnjenje, koriste niz veština i tehnika, kao što su: propaganda, spinovanje, frejmovanje, otvaranje i/ili zatvaranje informativnih kapija, usmeravanje javnog mnjenja u željenom pravcu, hiperpojednostavljivanje, diskreditovanje rivala, odvraćanje pažnje, “rat percepcija”, spektakularizacija, senzacionalizam, postojanja zvanične i nezvanične istine, dezinformisanje, nadzor i kontrola dobrovoljno predatih ličnih podataka društvenim medijima. Promovisanje politike kao da je postalo važnije od njenog sprovođenja. Najvažnije je da lažem i da se hvalim. Mediji i političari doveli su do toga da živimo u svetu lažnih vesti, u doba dezinformacija, postistine. Oni koji su na vlasti ne žele građanima da otvore oči, već da ih zatvore. Pre se opredeljuju za držanje u zabludi nego za osvešćivanje i obrazovanje. Ne žele da ih podanici kritikuju, već da ih hvale. Ne žele da građani misle, već da slušaju. Ne žele da građani pričaju, već da ćute. U takvim okolnostima građani su najčešće nezreli i lakoverni. Onim nedozrelim, neuspravljenim, neprobuđenim, potrebna je reč koja će ih zavesti i ruka koja će ih povesti i voditi (rukovoditi).

U odnosu na, u istoriji poznate razne tehnike i veštine, danas je na delu organizovano laganje u politici. Od vremena Platonove “plemenite” laži u antici, kojom bi se služili lažnim rečima kao nekakvim korisnim lekom da bi odvratili neprijatelja ili oni koji pokušavaju da nam pričine zlo, u XX veku i naročito početkom XXI veka, laž je u politici postala “zloćudna” i zadobila neslućene razmere. U lažnom svetu, razvija se “prevarologija” (ili “lažologija”), emituju se lažne vesti, zadovoljavaju se lažne potrebe, ispunjavaju se lažne želje, delimo lažna zadovoljstva, konzumiramo lažne sadržaje, formira se lažna slika i oblikuje se lažna svest. Nismo sigurni da li se dešava ono o čemu mediji izveštavaju i da li nas uopšte izveštavaju o onome što se dešava. Kao posledica, obožavaju se oni koji tu lažnu svest otelotvoruju.

Imajući navedeno u vidu, televizije sa nacionalnom pokrivenošću su važne jer vizuelizacija govori o prevlasti slike nad sadržajem. Kako poentira Manuel Kastels, “najjasnija poruka je slika”. Slika treba da proizvede javne emocije, a politika je sve manje racionalna, razložna, a sve više emocionalna i interesna delatnost. Ljudi imaju utisak, ali nemaju stav. Imaju sve jače emocije, a sve slabije racionalno rasuđivanje. Kada se pomešaju “piplmetri” ružičastih televizija, “tiraži” tabloida i “kvaziistraživanja” javnog mnjenja, dobijamo naduvane rejtinge, političke glumce, folirante i manipulatore. Imamo partije bez sprovodljivih programa, političare bez ideje i karaktera, bez politike i bez sadržaja. Umesto političkog marketinga imamo – propagandu, umesto izbornih kampanja imamo lažna obećanja i manipulaciju, umesto političkih programa nude nam demagogiju, umesto kandidata dobijamo megafone i eksponente posednika sumnjivog novca. Reč je o tihom medijsko-marketinškom ubistvu politike.

satirična ilustracija: v. stankovski
…

Očigledan je nesklad između onoga što nam mediji i političari serviraju i onoga što rade “u naše ime” (u ime demokratije), “u našem interesu” (javni i naš interes oni bolje znaju od nas), “našim glasovima” koje oni broje, “našim parama” (kao potrošača i poreskih obveznika) koje oni troše, “za naše dobro” (oni su pozvani da tumače šta je javno dobro), ali s našim pristankom koji su oni proizveli. Nerealna nadanja suočila su se sa izneverenim očekivanjima. Bez slobodne i kritičke javnosti građani teško mogu da budu informisani i adekvatno obavešteni o izbornoj ponudi, ne mogu da učestvuju u raspravama, debatama, deliberaciji, u iskazivanju potreba i oblikovanju javne politike. Uloga i značaj medija vremenom raste, ali slabi poverenje u demokratske institucije i procese.

Vlast ima koristi od stalnih podela i konfrontacija koje rasipaju energiju s pogrešnim protivnicima i služe kao izduvni ventil za pražnjenje nezadovoljstva. Ako prepoznajemo i dijagnostifikujemo o čemu se radi na dobrom smo putu da odlučimo šta da se radi. Zahtev za drugačijim mišljenjem, drugačijom istinom i drugačijim poretkom, menjali su društvo nabolje i vukli napred. Može se krenuti u dva pravca: u pravcu “eskapizma” (escape – bekstvo) ili exita (traženjem izlaza). Albert O. Hirschman u svojoj knjizi Izlaz, glas i lojalnost ukazao je na tri opcije koje su primerene Srbiji danas. Vlast nagrađuje i želi samo lojalnost, i nagrađuje klijentelu i botove. To su uglavnom podanici.

Građani imaju dve mogućnosti: izlaz (odlazak) ili glas (aktivizam, protest i otpor). Onima bez znanja i obrazovanja najviše odgovara lojalnost, da ćute, da se ne bune, da navijaju. Za one koji znaju i razumeju, vlast tvrdi – nisu “naši glasači”. Onima koji imaju znanje i obrazovanje preostaju dve mogućnosti, da traže izlaz u odlasku (van zemlje) ili da iskažu svoj glas, svoj revolt i protest, da pruže otpor. Prvi menjaju zemlju odlazeći iz nje, a drugi ostajući u njoj. Oni koji odlaze nisu rukovođeni (samo) ekonomskim razlozima, već ne pristaju i ne mogu da podnesu “ubijanje u pojam”, ispiranje mozga i zaglupljivanje. Medijsko izluđivanje u tabloidskoj atmosferi senzacionalizma karakterišu laž, primitivizam, vulgarnost, kič i šund, agresija i nasilje. Javni prostor rezervisan je za botove i laskavce, one koji se klanjaju i aplaudiraju vođi. Bez tolerancije, bez dijaloga, bez pluralizma, bez prostora slobode i mogućnosti da se ostvari bilo koja razlika koja je izvan predviđenog kalupa lojalnosti – nema napretka.

Ima nade pre nego što “robovi zavole sopstvenu neslobodu”, držanjem u medijskoj izolaciji i odsustvom uvida da je moguće bolje i drugačije. Ako nismo zadovoljni svetom u kojem živimo, dominantnim diskursom i narativom, preostaje nam mogućnost neslaganja, jer i “istorija čovečanstva je istorija neslaganja” (Dijego Fuzaro, Misliti drugačije). Neslaganje ima oblike odbijanja autoriteta (demagoga, populiste) ili njegovog dovođenja u pitanje. Neslaganje nije uvek lako i jednostavno. Ono se sankcioniše raznim oblicima “demonizujućeg ostrakizma”. Svako ko ukazuje na ključne probleme društva i sveta biva ućutkivan, obasipan klevetama i uvaljan u tabloidno blato. Svako ko progovori drugačije, slobodno i kritički, dobije botovsku reakciju, tabloidni bič i medijsku satanizaciju. Prljavi igrači ne dozvoljavaju čiste biografije, niti moralne ličnosti sa ugledom, reputacijom i autoritetom struke.

Danas postoje televizijski “tužioci”, “televizijska suđenja” i “televizijska pravda”. Oni koji drže “džojstike” kojima upravljaju medijima, žele da nas “drže u mraku”. U ušuškanom komforu “infoteimenta” uživamo u konceptu “hleba i igara” koji se sada zove “industrija sreće”. Da li se nekad upitaju da li i mi imamo decu i kako ona reaguju kada nas prozivaju ili satanizuju?

Nije dobro kada se vladar izjednači sa državom. On hoće da bude jedan za sve i da dâ sve za tog jednog. Nuditi ostavku premijerke koja ga oslovljava sa “šefe”, više ne znači ništa, kao i nuđenje izbora bez otvaranja medija, bez sistema kontrole, bez stranih posmatrača. Izbori imaju smisla bez pretnji i ucena, bez snimanja glasačkih listića, bugarskog voza, bez kapilarnih glasova, bez nasilja na biračkim mestima, bez preseljenja na gradske adrese po potrebi glasanja i izbora. Kada ne dozvoljavate da se oblikuje politička alternativa i da se politički proces učini kompetitivnim i konkurentnim, onda preostaju strategija i glasanje “protiv”. Promena svesti i promena raspoloženja samo su pretpostavke da se “demokratija ulice” vrati u institucije.

Tagovi:

Aleksandar Vučić autokratija istina ai laž Mediji nasilje u društvu promovisanje nasilja Sloboda medija srbija protiv nasilja stanje srpskog društva ubistvo politike
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik
Dani nemačkog jezika

Manifestacije

18.april 2026. N. R.

Dani nemačkog jezika – besplatni filmovi, koncerti, kvizovi…

Deset gradova, trideset manifestacija, ulaz besplatan – održavaju se Dani nemačkog jezika u Srbiji

Muzička industrija

17.april 2026. Uroš Mitrović

Presuda protiv Tiketmastera: Da li će pasti cene karata za koncerte

Sudska presuda protiv Tiketmastera, vodećeg igrača u industriji muzičkih događaja, dovodi u pitanje njegovu dominaciju na tržištu prodaje ulaznica za koncerate

Duško Vujošević

Dule Vujošević

14.april 2026. N. M.

Duško Vujošević sahranjen u Aleji zaslužnih građana u Beogradu

Legendarni košarkaški trener Duško Vujošević, koji je preminuo 8. aprila u 68. godini, sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu

Novo atletsko čudo

Atletika

14.april 2026. N. M.

Ko je novi atletski fenomen: Gaut Gaut nadmašio i Juseina Bolta – 18-godišnjak srušio svetski rekord

Od odlaska Juseina Bolta sa atletske staze, sprinterske trke na najvećim takmičenjima nemaju takvu draž kao u vreme rekordera sa Jamajke, ali izgleda da je na vidiku nova zvezda u kratkim trkama i naslednik legendarnog atletičara

Dete s telefonom u ruci

Zabrana društvenih mreža

14.april 2026. K. S.

Australija: Uprkos zabrani, mladi i dalje na mrežama

Mladi u Australiji i dalje imaju pristup drušvenim mrežama uprkos zabrani koju je država uvela

Komentar

Pregled nedelje

Šta je osvetlio plamen Jaćimovićevog autobusa

Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem

Filip Švarm
Peter Mađar, lider opozicione Tise, obraća se svojim glasačima u tamnom manitilu sa tamnom kravatom i belom košuljom

Komentar

Kako je Peter Mađar pobedio Viktora Orbana

Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa

Andrej Ivanji

Pregled nedelje

Bez organizacije nema pobede

Raspiše li Vučić izbore za leto, studentski pokret i zborovi moraju biti spremni. Iskustva stečena u Kuli, Sevojnu ili Aranđelovcu su dragocena, ali ne i dovoljna. Današnji mali propusti, već sutra mogu biti fatalni. U pitanju je budućnost Srbije

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1840-1841
Poslednje izdanje

Politički preokreti

Univerzitet na crti sa režimom Pretplati se
Izbori u Mađarskoj

Može li se pobediti izborna autokratija

Politički život

Kakve su pouke sa lokalnih izbora

Intervju: Predrag Pega Popović

Jugoslavija je bila velika, ozbiljna zemlja

Duh Vremena: Šest decenija od smrti Ane Ahmatove (3)

Odjek pesme Ane Ahmatove o teškoj epohi i samoći udvoje

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.
Vreme broj 1830 28.01 2026.
Vreme 1829 21.01 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure