
Povodom knjige
Kantorov teatar ljubavi i smrti
Krajem 2025. kada se navršilo 50 godina od premijere predstave Mrtvi razred Tadeuša Kantora, objavljena je knjiga o tom velikom poljskom reditelju koga, naprosto, nije moguće imitirati
Desant na "25. maj"; Vreme 960
Nemam običaj da reagujem na tekstove objavljene u medijima, jer znam koliko je to uzaludan posao. Nije, međutim, prvi put da prisustvujem pokušaju bivših rukovodilaca da ubede javnost kako su samo oni dobro postupali i imali dobre namere, dok su naslednici došli sa namerom da unište ono što su ovi toliko čuvali i branili. Iza toga, razume se, obavezno stoje neke neimenovane mračne sile.
Takav ton provejava i u tekstu „Desant na ‘25. maj’“ objavljenom u „Vremenu“ broj 960. Ljiljana Cetinić, koju lično ne poznajem, osim didaktičkih delova koji totalno neupućenim čitaocima treba da objasne šta su to uopšte muzeji, čemu služe i zašto ih je neophodno sačuvati, odnosno ne uništiti, čini mi se veoma neumesno pokušava da diskvalifikuje rad ljudi koji se prema mojim saznanjima trude da Muzej „25. maj“ i pored velike novčane oskudice održe u životu.
To je, kako sam shvatila, bio razlog da sadašnje rukovodstvo, među ostalim ljudima, pozove i mene da budem član Programskog saveta Muzeja. Ovaj poziv shvatila sam kao čast i prihvatila ga, sa najboljom namerom da doprinesem pokušaju da se sa krajnje skromnim sredstvima koja muzej dobija od države, on ipak unapredi, „oživi“, prilagodi vremenu i privuče što veći broj ljudi. Muzej koji niko ne posećuje i u kome se ništa ne događa i nije muzej.
Zato doživljavam kao vrlo neumesne i paušalne kvalifikacije o „uništavanju muzeja“, i to „smišljenom, politički motivisanom i politički podržanom strategijom“, a da se ne kaže otvoreno: ko to konkretno, poimence, na koji način i sa kojim ciljem uništava Muzej „25. maj“, u čemu se to tačno manifestuje, osim iznošenjem iz hola dva automobila kojima tu i nije mesto, ruku na srce? Trebalo je, ako je autor iskreno zabrinut i oslobođen sindroma „posle mene potop“, otvoreno reći koje su se to tačno političke snage obrušile na muzej, a pre svega – šta je to ranije urađeno da se muzej unapredi, sa kojim rezultatima i koje su eventualno greške napravljene i ostavljene naslednicima u amanet.
Bez toga, ovo ne mogu da doživim drugačije nego kao neki lični obračun preko novina i u krajnjoj liniji nanošenje štete muzeju, protiv čega moram da se pobunim, jer ni u jednoj kvalifikaciji ne prepoznajem ni sebe niti ljude na čiji sam poziv prihvatila da, sasvim volonterski, ako mogu pomognem.

Krajem 2025. kada se navršilo 50 godina od premijere predstave Mrtvi razred Tadeuša Kantora, objavljena je knjiga o tom velikom poljskom reditelju koga, naprosto, nije moguće imitirati

Zemunka koja je osvojila Njujork, Marina Mićanović, kaže da je bavljenje dizajnom njena priroda i smisao, a da je moda stil života. Njeni klijenti vole njenu autentičnost

Mnogo je polemika o pitanju ko je oborio nemački cepelin iznad Soluna 1916. godine. U Spomenici Solunske đačke čete je autentično svedočanstvo o tom događaju

Tekst “Zašto padaju beogradske fasade”, objavljen u novogodišnjem dvobroju, bio je povod našem čitaocu iz Valjeva da napiše o svom iskustvu na tu temu

Gde se deo cirkus? U Srbiji se jedva još može videti, a i to što ima preživljava na entuzijazmu pojedinaca
Novi Trampov poredak (I)
Najpoželjnija nekretnina za američkog predsednika Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve