img
Beograd, 9°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Tragedije na fudbalskim stadionima

Umnožavanje nesreće

16. maj 2001, 23:50 Vladimir Stanković
Copied

Poslednja drama u Akri, gde su poginule 123 osobe, aktuelizuje večitu temu o bezbednosti na stadionima

Sep Blater, predsednik FIFA-e, potvrdio je da Afrika ostaje „prva opcija“ za Mundial 2010, uprkos seriji tragedija sa velikim brojem ljudskih žrtava u nekoliko afričkih zemalja u poslednjih mesec dana. Međutim, u zapadnim medijima već su se pojavili komentari u kojima se izražava sumnja da će Afrika 2010. biti sposobnija da organizuje najveće svetsko takmičenje na najvišem nivou. Tri prethodna svetska prvenstva – u Italiji 1990, SAD 1994. i Francuskoj 1998 – bila su organizovana u ekonomski razvijenim zemljama sa svom neophodnom infrastrukturom i velikim organizacionim iskustvom, a isto važi i za naredno, iduće godine u Južnoj Koreji i Japanu i ono 2006, u Nemačkoj.

CRNI MESEC: Poslednja nesreća u Akri (Gana), koja je donela novi veliki minus afričkoj kandidaturi, bila je kulminacija „crnog meseca na Crnom kontinentu“. Sve je počelo 11. aprila u Johanesburgu (Južna Afrika) kada je na lokalnom derbiju između Orlando Piratsa i Kajzer Čifsa u neredima stradalo 43, a povređeno 160 ljudi. Samo 18 dana kasnije u Lubumbašiju (Demokratska Republika Kongo, bivši Zair) u sukubu navijača dva lokalna tima bilo je 18 mrtvih i 51 povređen. Početkom maja u Obali Slonovače obračun dve navijačke grupe završen je sa 39 povređenih i (samo) jednimmrtvim. Usledila je tragedija u Akri, po broju žrtava treća najveća na fudbalskim stadionima.

Avule Kuaje (Awule Quaye), fudbaler španske Malage, bio je svedok tragedije. On je, naime, pozajmljen timu iz glavnog grada svoje domovine Harts of Oak, ali nije igrao utakmicu na kojoj se dogodila tragedija, jer mu nije bio stigao takozvani međunarodni transfer. Rival njegovom timu bio je Kumasi Ašanti Kotoko, ljuti gradski protivnik. Kuaje podseća da su mnogi mečevi ovih rivala doneli ozbiljne incidente, ali ovoga puta izgleda da je za sve kriva policija. Navijači Kotokoa jesu izazvali incident posle drugog gola Hartsa (2:1), ali je nesreća dobila tragične razmere kada je policija bacila suzavac na navijače i izazvala ljudski stampedo u kome su smrtno stradale 123 osobe. Portparol vlade u Akri Elizabet Ohene potvrdila je da je policija „neadekvatno delovala“, dok šef policije Ovusu Poku obećava „opsežnu istragu i kažnjavanje svih čija se krivica bude dokazala“.

Mark Zigler, portparol FIFA-e, potvrđuje da FIFA i dalje računa sa kandidaturom Afrike. On je najavio da će 5. jula u Buenos Ajresu biti objavljen plan za poboljšanje bezbednosti na stadionima širom sveta. Ovu akciju planira Komitet za hitne akcije FIFA-e. FIFA je odavno naredila uklanjanje metalnih ograda koje odvajaju tribine od terena, ali očito je da će biti potrebne još neke mere. I površna analiza najvećih tragedija pokazuje da je u većini slučajeva krivac za tragediju ljudski faktor: ili je na stadionu bilo (mnogo) više ljudi nego što je dozvoljeno i predviđeno, ili su instalacije i sam objekt bili dotrajali, ili su violentni navijači izazvali nesreću. Malo je tragedija za koje se može reći da su bileiznenađujuće i nepredvidive.

AFRIKA I MI: Istog dana kada je svet obišla vest o tragediji u Akri, agencije su javile i o 130 povređenih (38 policajaca) i 98 uhapšenih u Splitu posle prve finalne utakmice hrvatskog kupa između Hajduka i Dinama (0:2), a takođe i o 17 povređenih u sukobima navijača i policije u Beogradu prilikom finala jugo-kupa Crvena zvezda – Partizan (0:1). Povređeni i uhapšeni u Splitu i Beogradu ne spadaju u ovu priču, jer ni povod nije isti pošto se ne radi o nesreći, ma ko za nju bio kriv, već o provokaciji sa očiglednim političkim namerama kao recidivom svega što se na prostoru bivše SFRJ dešavalo u poslednjih desetak godina. Uostalom, raspad SFRJ simbolično je počeo – doduše nimalo simboličnim činom, posle tuče navijača i policije uz čuveni „kung-fu“ Zvonimira Bobana na jednog policajca – 13. maja 1990. u Zagrebu, uoči meča Dinamo – Crvena zvezda. Otad su, u našem slučaju, stadioni postali „javne tribine“ za izražavanje svega i svačega, od nacionalne mržnje do ekonomskog, socijalnog i političkog nezadovoljstva. Ali, to je već „balkanska tema“ koja sa afričkom tragedijom ima zajedničku samo scenografiju – stadion.

Najveće nesreće na stadionima

24. 5. 1964, Lima: 318 mrtvih, 500 povređenih. Policija je na navijače koji su protestovali zbog poništenja jednog gola bacila suzavac, nastao je stampedo, a izlazi su bili zatvoreni;

23. 6. 1968, Buenos Ajres: 74 mrtva i 150 povređenih pri pokušaju izlaska sa stadiona;

2. 6. 1971, Glazgov: 66 mrtvih i 140 povređenih prilikom rušenja dela tribina;

20. 10. 1982, Moskva: 340 mrtvih i oko 1000 povređenih u stampedu prilikom pokušaja ulaska na stadion na kome su igrali Spartak i Harlem (Holandija) u okviru Kupa UEFA. (Sovjetska vlast priznala je samo 69 mrtvih.);

11. 5. 1985, Bredford (Engleska): 56 mrtvih posle požara na stadionu;

29. 5. 1985, Brisel: 39 mrtvih i stotinak povređenih na stadionu Hejsel, neposredno pre finala Kupa šampiona Juventus – Liverpul;

12. 3. 1988, Katmandu (Nepal): 100 mrtvih i 93 povređena zbog zatvorenih izlaza na stadionu;

15. 4. 1989, Šefild: 95 mrtvih i 170 povređenih iza zatvorenih vrata stadiona u Šefildu;

16. 10. 1986, Gvatemala Siti: 84 mrtva i 150 povređenih zbog prebukiranosti stadiona prilikom meča Gvatemala – Kostarika u kvalifikacijama za Mundial u Francuskoj;

11. 4. 2001, Johanesburg: 43 mrtva i 155 povređenih prilikom pokušaja nasilnog ulaska na stadion;

9. 5. 2001, Akra (Gana): 123 mrtva i 93 povređena posle suzavca koji je policija bacila na navijače izazvavši paniku.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik

Aktuelni broj

02.novembar 2026. R.V.

„Vreme“ za kolekciju: Samo do srede!

Broj „Vremena“ posle istorijskih izbora bio je rasprodat pa smo ga doštampali. Požurite da nabavite svoj primerak.

Karikatura

02.novembar 2026. M. L. J.

Kako je Koraks predvideo kada će pasti Aleksandar Vučić

Karikaturista Predrag Koraksić Koraks bio je vizionar. U svom kalendaru za 2026. je predvideo kada će Aleksandar Vučić pasti sa vlasti

Skupština Fudbalskog saveza Srbije

Fudbal

30.oktobar 2026. A.P.

Bez kandidata za predsednika: FSS ponovo pred odlaganjem izbora

Izbori za predsednika Fudbalskog saveza Srbije ponovo su pred odlaganjem jer nema prijavljenih kandidata. Plan Nikole Lazetića da preuzme čelo Saveza propao je nakon poraza SNS na parlamentarnim izborima

Stadion Čair, Radnički Niš

Fudbal

30.oktobar 2026. A.P.

Kolektivna ostavka uprave: Ivica Tončev napušta Radnički Niš

Kompletan Upravni odbor Radničkog iz Niša podneo je ostavku. Sa čela kluba povlači se i Ivica Tončev

Veštačka inteligencija

Mozaik

29.oktobar 2026. Hana Fuks / DW

Može li veštačka inteligencija da pravi biološko oružje?

Kako se biološko oružje razlikuje od hemijskog, zašto ga je teško otkriti i koliko međunarodna zabrana može da spreči njegovu zloupotrebu?

Komentar
Alta banka u Beogradu

Komentar

ALTA imperija i privođenje Macure: Operacija na otvorenom srcu korumpiranog režima

ALTA imperija Davora Macure je presađeno srce korumpiranog režima Aleksandra Vučića koji je poražen na izborima 25. oktobra. Iz ALTA banke putevi vode direktno ka vrhu naprednjačke vlasti.

Andrej Ivanji
Studentska lista slavi pobedu

Komentar

Srbija posle izbora: Uputstva za nestrpljive

Stvari se odigravaju zapanjujućom brzinom, jednako zapanjujućom kao i brzina kojom je Vučić priznao ubedljiv poraz. Nestrpljenje je razumljivo, ali nije na mestu

Ivan Milenković
Izborni štab Ujedinjene Srbije

Komentar

Čast i odanost: Rastrčani pacovi sa broda koji tone

Moja čast zove se odanost, stajalo je na metalnim kopčama na opasačima esesovaca, čime su naglašavali vernost Adolfu Hitleru. Batinaški odredi esenesovaca umesto partijskih oznaka nosili su fantomke na glavi. Njihova odanost bila je izražena u evrima.

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1869
Poslednje izdanje

Sažetak o izborima

Kako se pisala istorija Pretplati se
Analiza

Šta čeka pobednika

Intervju: Spasoje Vulević, bivši komandant Specijalne antiterorističke jedinice

Policija mora da prođe kroz ozbiljnu reformu i lustraciju

Intervju: Aleksandar Baucal, profesor Univerziteta u Beogradu, poslanik SL

Ako imaju dostojanstva, podneće ostavke

Crtice sa biračkog mesta

Moje srce leti kao soko

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure