Nije isključeno da će crvene rukavice, prsluci i druga spontana uniforma studentskog otpora postati trajni svakodnevni modni stil kao obeležje otpora
Studentski protesti u Srbiji nisu samo politički fenomen već i vizuelni spektakl u trajanju. Iz dana u dan, slike demonstranata u univerzitetskim amfiteatrima i na ulicama, sa bedževima, prslucima redara i transparentima, postaju deo kolektivne svesti. Nije isključeno da će ova spontana uniforma otpora postati deo šireg trenda, gde elementi iz studentskog bunta ulaze u svakodnevni modni stil, baš kao što su nekada studentske beretke postale prepoznatljiv simbol širom sveta
Crvene rukavice
Crvene rukavice, koje su se pojavile kao simbol krvavih ruku moćnika, postale su jedan od najprepoznatljivijih vizuelnih elemenata protesta i svakodnevni vizuelni jezik otpora. Njihova dramatičnost i jasna simbolika brzo su ih pretvorile u znak protesta, pa su viđene na rukama glumaca pri poklonu na kraju predstava, ali i među publikom u teatrima i na drugim društvenim okupljanjima čije su ključne poruke odgovornost i nepravda.
Brzo i lako su prihvaćene kao modni izraz bunta i kritike naročito među ženskim svetom, među onima koji svoj stav žele da iskažu suptilno, kroz detalj koji nosi snažno značenje.
Prsluci redara
Fluorescentni prsluci koje nose redari protesta danas imaju jasnu funkciju – oni označavaju odgovornost, organizaciju i solidarnost među demonstrantima. Međutim, isti princip može postati estetski kod ulične mode, gde ovi prsluci prestaju da budu samo zaštitna oprema i postaju modni komad.
Ne bi to bilo ništa novo: reflektujuće trake, industrijski dizajn i utilitarni komadi poput radničkih kombinezona već su prisutni u modnim kolekcijama. Prsluci redara mogli bi da postanu streetwear komad sa natpisima koji podsećaju na duh protesta i da se nose preko majica ili kaputa. Bila bi to poruka da je nosilac takvog modnog detalja deo generacije koja se bori za promene.
Bedževi i simboli
Bedževi su jedan od najbržih i najefikasnijih načina da se vizuelni jezik protesta prelije u svakodnevni stil. Tokom protesta, oni označavaju podršku pokretu, ali vrlo lako mogu postati univerzalni znak prepoznatljivosti – kao nekada značke hipi pokreta ili pank bedževi sedamdesetih.
Mladi danas koriste bedževe da personalizuju svoje jakne, rančeve i torbe, pa simboli studentskog otpora mogu pronaći svoj put u toj estetici. Ukoliko neki dizajner ili brend prepozna ovaj trend i inkorporira ga u svoje kolekcije, bedževi mogu preći iz domena aktivizma u svakodnevnu modu, kao diskretan, ali moćan simbol pripadnosti novom talasu društvenih promena.
Protestne majice i duksevi
Parole sa protesta – kratke, oštre i upečatljive – već se vide na majicama učesnika. Majice sa natpisima „Jedan svet – jedna borba“ ili bilo koja druga parola koja se rodila na protestima mogu postati simboli identiteta. Noseći ih, mladi signaliziraju pripadnost vrednostima koje ovi protesti zastupaju – autonomiji, pravednosti, otporu…
Odevni kod
Zašto bi odevni kod studentskih blokada mogao preći u svakodnevni stil? Zato što se ovde ne radi samo o odeći.
Protesti su oslobodili energiju i način razmišljanja koji se ne može vratiti u okvir fakultetskih zgrada. Ljudi koji danas na ulicama nose crvene rukavice, bedževe sa porukama protesta i fluorescentne prsluke kao poruku otpora, sutra će je prebaciti u svoju odevnu svakodnevnicu. Jer, otpor je usvojen.
Ne treba zaboraviti ni da je modni svet već godinama gladan autentičnih, organskih pokreta koji dolaze iz stvarnog života i da lako prihvata sve što je snažno. Uostalom, istorija mode je pokazala da nijedan pokret nije prošao bez svog modnog izraza.
A sudeći po gradskim ulicama, vizuelni kod studenata je već u modi.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Najpre, držim da je od svih oblika književnog izražavanja radio-drama najbliža romanu, jer dopušta bezmalo neograničenu slobodu kretanja kako u dimenzijama vremena i prostora tako i kroz duhovni mikrokosmos... Dodaću da se radio-drama, bar kako je ja radim, piše kao pesma. Ja lično ili je u prvoj verziji napišem za nekoliko dana, ili nikad...” (Borislav Pekić, Šta je za mene radio-drama)
Vek nakon premijere filma Metropolis Frica Langa, priča o gradu podeljenom između elite i radnika smeštena u 2026, sada, u eri digitalne ekonomije, algoritama i društvene nejednakosti deluje savremeno
Tehnologija može pomoći u formulisanju rečenice, ali ne može preuzeti odgovornost za ideju. Drugim rečima, veštačka inteligencija može biti alat mišljenja, ali ne može biti njegov subjekt
Generacija nobody nije nobody zato što je beznačajna, već zato što je bila previše jedno i previše drugo, previše rano i previše kasno na svakom mestu na kome se pojavila
Dve godine od nestanka male Danke Ilić nema ni tela, ni optužnice. Jedini opipljiv rezultat istrage je što je policija nekažnjeno ubila čoveka u pritvoru. I nikom ništa
Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka frizirali su Platonovu ideju države i postigli ono što se u istoriji retko viđalo: kriminalizovali su sebe same
Prisluškuju li vas? Bez brige – prisluškuju. Prikupljaju li vaše lične podatke? Nego šta. Prate? Sasvim moguće. Prete li vam? Kako je kada to osetite na sopstvenoj koži, pitajte Verana Matića
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!