Galama identiteta nije puka ideologija beskrajne tolerancije različitosti nego funkcionalni nemir kapitalizma koji ovom bukom upravlja – teza je knjige Identitetske politike Dejvida Pilgrima
Već dugo kulturne različitosti (od nacionalnih do rodnih i seksualnih) uspešno potiskuju ekonomske nejednakosti. Identiteti su potisli klase, a kulturne razlike su moralizovane. O tome jedan brutalni primer. Da li su moralno napredni oni koji zagovaraju transrodne toalete, a ne pitaju se ko čisti ove toalete? I kakve su im nadnice? Ako je ovaj prigovor transrodnima moralistički, onda je ravnodušnost prema klasnoj pravdi opravdana. Ako nije, onda je identitetska galama smišljeni deo tišine o klasnom. Beskompromisne odbrane razbuđenih identiteta (od etničkih do transrodnih) spoj su besa i ponosa koji traži priznanje i obeštećenje. Moralizam se prepoznaje po preziru, ali i po samosažaljevanju i samodivljenju. Živimo u haosu zakavženih moralizama.
...…
Objasniti ovaj haos cilj je knjige Identitetske politike – gde smo skrenuli? Dejvida Pilgrima, britanskog psihologa i sociologa koji svoju poziciju definiše kao kritički realizam smešten između Habermasa, Hobsbauma i Čomskog. Knjigu je objavilo Izdavačko preduzeće Clio u znalačkom prevodu Smiljke Kitanović.
Pisac uverljivo objašnjava zašto borci za razna manjinska prava alarmiraju na opasnost moralnog rata protiv različitosti i upozoravaju na neosnovanu moralnu paniku uperenu protiv kulturnih manjina. Ali dodaje da nije svaka različitost dobra ni moralna iako je, po pravilu, moralizovana i normalizovana kao žrtva moralne panike. Treba razlikovati: a) moralnu brigu od moralne panike; b) kritičare ideologije od puritanskih kritičara morala; c) antisocijalne kulturne identitete od grupnih i klasnih interesa; d) moralnu manjkavost u prosuđivanju od gnoseološkog slepila i e) ontološku zabludu od svesnog pristrasnog rasuđivanja. Ovako nijansirane ciljeve Pilgrim uverljivo razlaže na pojmovnom, teorijskom i ideološkom planu nekonvencionalnim stilom i izlaganjem prepunim zanimljivih primera iz Velike Britanije i SAD. Od novih društvenih pokreta do Bregzita i trampizma, od transrodnih do religijskih identiteta.
Piščeva je premisa da galama identiteta nije puka ideologija beskrajne tolerancije različitosti nego funkcionalni nemir kapitalizma koji ovom bukom upravlja. Razbuđeni su identiteti i uspavana klasna svest. Ne moraliziraju samo bezobrazno bogati nego i aktivisti raznih kulturnih manjina. U deset raščlanjenih poglavlja Pilgrim prati rasne, polne, rodne, seksualne, religijske i identitetske politike psihijatrijskih pacijenata. Ne propušta da kritikuje i neke klasne moralizme britanskih laburista. Jasno markira razdražljivost i samopravednost ovih politika. A izvore vidi u vrednosnom ultrarelativizmu savremenog kapitalizma.
Perspektivizam postmoderne iskazuje se i u zahtevu za sveobuhvatnom različitošću seksualnog izražavanja, od karnevala duginih boja pa sve do pokreta insela, muškaraca i žena koji ne mogu naći seksualne partnere što proglašavaju uskraćivanjem ljudskih prava. Čak i pedofili imaju svoje “argumente”. Svi provociraju moralnu paniku, emotivnu reakciju javnosti, koju vešto koriste političari “moralni ratnici” i drugi “moralni preduzetnici”. Koje su posledice? Relativizam je ovladao teorijom. Istorijska socijalna promena lišena je subjekta u širokom spektru nasilja od ekonomskog do epistemološkog i zaglušena gnevnim moralisanjem užih ili širih kulturnih identiteta. Ovo mnoštvo dopunjavaju binarni polovi religijskog moralizma: raj i pakao, anđeli i demoni, vrlina i greh.
I šta još? Malo je reći da je galama oko šarenolikih razlika novi neoliberalni okvir za pravdu i demokratiju i da je identitetska politika moralna obuka za nove moralne imperative i nove poželjne i dozvoljene vrline. Treba dodati da je u identitetskoj galami nasilje tišina o klasnom. Pisac nije isključiv nego dodaje da su zahtevi pojedinih identitetskih politika upereni protiv nespornog ugnjetavanja, ali se plansko podržavanje različitosti po svaku cenu pretvorilo u autoritarni dogmatizam. Pri tome se empatija prema novim samoviđenjima služi ucenjivačkim potencijalom EU (npr. gej parade). Ne radi se samo o relativisanju socijalnih razlika nego o dogmatski shvaćenom brutalnom individualizmu koji, nudeći neograničeni izbor identiteta, vodi u narcizam i solipsizam. Ako svi identiteti treba da budu jednako moralni, koja je onda razlika između siromašne žene i bogatog pedofila, pita se Pilgrim? Ako razlike nema, na delu je relativizam ili moralni haos. Ne zna se ko je alfa a ko beta.
Znaju oni kojima je poznato kako moć dozira moralizme. Od rijaliti programa do digitalnih mreža gde je svako sudija i porotnik. Prezire se i zlostavlja sa daljine bez moralne odgovornosti (trolovanje). Digitalno linčovanje dopunjavaju razni medijski off line moralizmi krojeći represivnu moralnu toleranciju kapitalizma. Sve u svemu, u galami identiteta skriven je lažni pluralizam. Razne pravde nameću se kao isključive u sukobu moralizama. Pilgrim ide do ocene da su identitetske politike nova verzija religioznosti. Razne grupe, od nacionalnih do seksualnih, pretenduju na martirološku privilegiju i moralno dostojanstvo. Ove teze su u knjizi potkrepljene mnoštvom protivrečnih sadržaja savremenih identitetskih politika i izmišljenih identiteta. Pisac im prilazi sa ideološko-kritičkim oprezom, a ne sa nihilističkim prezirom. Kaže da je u okolnostima fluktuirajuće složenosti nužna epistemološka poniznost, tolerancija neizvesnosti, ali ne i vrednosnog relativizma. Razuđena kritičnost, razumljivi stil i pouzdana redukcija složenosti i protivrečnosti identitetskih politika su odlike ove studije. Knjiga može pomoći kao magločistač u analizi domaćih moralnih apsolutizama i nadmenih korektnih samoviđenja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Da bi ostao na vlasti, Bonaparta III je promenio državno uređenje, uklonio je sve političke neprijatelje, parlament je bio samo fasada režima, poslanike je potkupio velikim platama, skupština se nije pitala ni kod objave rata ili mira, a car je sebe često nazivao vrhovnim komandantom i u miru. Napoleon III bio je srećan, na velikim mitinzima proslavljao je novu pobedu i obnovu velike popularnosti
O novom filmu Kirila Serebrenikova Nestanak Jozefa Mengelea sa njegovim koproducentom Milošem Đukelićem, zahvaljujući kome će Srbija posle 30 godina biti deo Glavnog programa Filmskog festivala u Kanu
Sve ostale stanice na trasi ove pruge – Adaševci, Morović, Višnjićevo i Sremska Rača – zapuštene su, pune smeća, u nekima su ostavljeni delovi nameštaja, mape, signalizacija, a u jednoj čak i ceo (zaključani) sef
Hrvatska menja Zakon o grobljima kojim se traži uklanjanje nadgrobnih spomenika postavljenih nakon 30. maja 1990. koji „veličaju srpsku agresiju na Hrvatsku“. Među Srbima u Hrvatskoj vlada strah da će biti uklonjeni svi grobovi sa ćirilićnim natpisima
Ko osuđuje režimsko targetiranje ljudi iz medija, nevladinog sektora, opozicije i univerziteta, ne sme pristati ni na ova uperena protiv urednika i novinara RTS-a
Lišiti slobode Dejana Ilića, intelektualca besprekorne životne i radne biografije, bez iole smislenog povoda, samo je jedan od brutalnih pokazatelja da se režim okrenuo protiv sopstvenih građana i da ulazi u fazu terora
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!