img
Loader
Beograd, 15°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Festival

Svet na ivici na Animafestu

19. јун 2025, 01:34 Andrijana Ružić
fotografije: promo
Zagasite mrlje zelenkastih boja, Sasha Svirskij
Copied

O migracijama i izbeglicama, ratovima, teroru državnog aparata te protestima i aktivizmu na Svetskom festivalu animiranog filma Animafest, u Zagrebu

“Ove godine, kada se masovna histerija i kazaljka na satu koja pokazuje pet do dvanaest pomaknula još korak udesno, tematski program bavi se nekim od gorućih pitanja današnjeg globalnog društva: migracijama i izbeglicama, ratovima, terorom državnog aparata te protestima i aktivizmom. Ne očekujte easy going filmove – radi se o ljudskim sudbinama u kojima čovek više nije kovač vlastite sreće, nego se netko drugi poigrava njime u ime ‘najviših’ ciljeva kroz čisto zlo zamaskirano u ‘božje’ postanje. No, radi se i o borbi za bolje sutra i nadi da će razum nadvladati egoizam.”

Ovim nas je rečima Svetski festival animiranog filma Animafest u Zagrebu (2 – 8. juna) jedan od najdugovečnijih (stariji je samo onaj u Anesiju, u Francuskoj) posvećenih prvenstveno negovanju kratke autorske animirane forme, uveo u festivalski katalog, neizostavni vademekum za svoje festivalske goste. Nikada neću prestajati da ističem da filmovi sa svih strana sveta, uvršteni u program ovog festivala, zaista predstavljaju svojevrsni kolektivni Weltanschauung, pogled na savremeno društvo, na život goli, na sopstvo. Čini mi se da svake godine taj Weltanschauung sve više mutira u Weltschmerz, neprevodiv nemački izraz koji bi se mogao prevesti kao kosmički bol, sveobuhvatna patnja bivstvovanja na ovoj mučenoj planeti koju ljudski rod čini sve više i više neadekvatnim mestom za život.

Međutim, ovo ne znači da autori ne zalaze i u druge, manje sumorne sfere bivstvovanja, jer su i ove godine sa nama podelili i po neku svežinu gega, neki trenutak humora i fine ironije, kao i nade da ćemo, možda, sve ono lepo što nismo stigli da uradimo u mladim godinama nadoknaditi kada se penzionišemo (ukoliko dovoljno dugo poživimo, što je okosnica priče irskog filma Plan za penziju autora Džona Kelija).

Ove godine sam bila deo programskog selekcijskog tima (uz umetničkog direktora festivala i profesora animacije na zagrebačkoj ALU Daniela Šuljića i mladu režiserku i animatorku Sunčanu Brkulj), te sam tako tokom poslednjih zimskih meseci prethodne godine odgledala oko devet stotina kratkih animiranih filmova. U kategoriju Veliko takmičenje kratkometražnog filma uvrstili smo četrdeset pet ostvarenja, od kojih su polovinu potpisale žene. Raduje me činjenica što broj rediteljki u domenu animacije svake godine raste, one su u ovom filmskom rodu pronašle svoj idealni format, te stoga strpljivo, predano i likovno prefinjeno obrađuju teme do kojih im je stalo. A te teme bave se porodičnim odnosima i oblicima nasilja unutar iste, izazovima odrastanja i adolescencije, statusu žene u društvu, aktivizmom protiv konzumerizma, večite eksploatacije čoveka nad čovekom koju nam je odlično predočio apsurdni film Joko Poljakinje Izabele Plućinske, majstorice u plastelinskoj stop-motion animaciji.

foto: promo
Moralna potpora, Vuk Jevremović

Hrvatska produkcija je ove godine zasijala sa čak pet filmova koji su ušli u glavnu takmičarsku konkurenciju, od kojih bih izdvojila film Kako, crtačko-bravurozni, poetsko-ontološki osvrt na “beskrajne petlje postojanja”, zagrebačkog slikara, muzičara i reditelja Marka Meštrovića. U jezgrovitom filmu Moralna podrška u ritmu muzike ljubljanskog Lajbaha, slikar i režiser Vuk Jevremović sa adresom na Hvaru, gustim, dinamičnim, akriličnim namazima, gotovo u jednom kadru, u jednom dahu, predočio nam je grozomore autoritarnih režima prošlog veka, koje se ni po čemu ne razlikuju od današnjih. Obojica autora nagrađeni su Posebnim priznanjem u međunarodnoj i hrvatskoj takmičarskoj konkurenciji.

foto: promo
Kako, Marko Mestrović

Mlada režiserka i animatorka iz Srbije Jelena Milunović, berlinski student, dobila je Posebno priznanje u kategoriji hrvatske manjinske koprodukcije za film Lebdenje, dirljivu i empatičnu priču o odnosu između mentalno bolesnog oca i ćerke koja pokušava da ga izvuče iz izolacije i približi sebi i svetu.

foto: promo
Lebdenje, Jelena Milunović

Dva premijerna filma stigla su iz Nikšića i iz Skoplja, sveži i zadivljujući poduhvati, s obzirom da se radi o dvema sredinama u kojima deveta umetnost nema duboke korene (Crna Gora) ili je pak u renesansnoj fazi nakon stanke krajem osamdesetih prošloga veka (Makedonija). Krste Gospodinovski, režiser i profesor animacije na Međunarodnom univerzitetu Evropa Prima u Skoplju, premijerno je predstavio lutkarski Nemi film, suptilnu, melanholičnu evokaciju na detinjstvo glavnog lika koji je svoje formativne godine proveo u očevom bioskopu u kome su se prikazivali nemi filmovi. Autor lutaka, scenografije, animacije, Gospodinovski je na realizaciji filma radio desetak godina, snimivši ga u jednom kadru, veoma vešto, intuitivno. Sa velikim interesovanjem pratim novu autorsku animaciju u Makedoniji, gde je, pored Gospodinovskog, promišljaju i realizuju još Žarko Ivanov, Vladimir Lukaš, Ivan Ivanovski. Njihov je kolektivni film Nebidnina, nadahnuti animirani omaž najvećem makedonskom pesniku Aci Šopovu, prošle godine dobio Grand Prix na Međunarodnom festivalu Balkanima u Beogradu.

Mladi crnogorski vajar i pesnik Mato Uljarević nacrtao je i animirao, neuobičajeno zreo, svoj prvi film-poeziju Uroš, u kentridžovskoj stone-age tehnici ugljena na papiru, inspirisan ključnim epizodama iz turbulentnog života slikara Uroša Toškovića. Petočlani festivalski žiri mu je za taj napor dodelio Nagradu “Zlatko Grgić” (za najbolji prvi profesionalni film napravljen izvan obrazovne institucije) naglasivši finoću animirane linije ugljenom koja je uspela da oživi najmračnije trenutke Toškovićevog života.

Linija je bila u fokusu međunarodnog simpozijuma za studije animacije Animafest Skener, koja se već dvanaest godina održava u sklopu festivala i okuplja teoretičare animiranog filma. Iako je simpozijum imao i panel posvećen temi upotrebe veštačke inteligencije u animaciji, u takmičarskoj konkurenciji ove godine nije bilo filmova koji su je koristili u produkciji. Ta već duži niz godina goruća tema izaziva znatne tektonske poremećaje u vodama autorske animacije, što iz etičkih razloga (kršenja autorskih prava), nepostojeće zakonske regulative ali i egzistencijalne zebnje – u kom pravcu će nove tehnologije odvesti devetu umetnost, čija je srž stvaralačkog čina ipak i upravo manuelnost.

Animafest je ove godine, uz trud i napore festivalske producentkinje Paole Orlić, upriličio i rekordni broj propratnih izložbi, čak pet, priređenih u najlepšim galerijama Zagreba. Već tradicionalna, sedma po redu, grupna izložba dvadesetak autora iz glavne takmičarske konkurencije pod nazivom Iza scene sadrži skice, crteže, storyboard-ove, lutke od plastelina, sve ono materijalno što predoči rađanju i razvijanju ideje za animirani film. Izložbu češke režiserke i profesorke animacije na praškoj akademiji FAMU Mihaele Pavlatove (ovogodišnje dobitnice Animafestove nagrade za životno delo) pod naslovom Slušaš li me? upriličenoj u rafiniranoj Galeriji Kranjčar, Paola Orlić je opisala kao “prostorno-vremensku instalaciju u kojoj se poetika autorice umjesto u klasičnoj filmskoj naraciji predstavlja kroz loop-irane video-radove i crtačke fragmente njenog kreativnog procesa, te tako njen rad s filmskih platna i ekrana unosi u galerijski prostor, brišući granicu između animacije i savremene umetnosti”. Ulazak filmske animacije u galerijski prostor važan je i stoga što ta raznovrsna i osebujna, ali nažalost još uvek marginalizovana umetnost dobija novu vidljivost i novu pozornost, a samim tim i nove poklonike.

Grand Prix Animafesta otišao je u ruke ruskog reditelja Saše Svirskog za ostvarenje Zagasite mrlje zelenkastih boja. Taj film je u prethodnim mesecima odneo nagradu za najbolji kratki nemački film i bečku nagradu Asifa Austrija. Svirskij i njegova supruga i producentkinja Nadežda Svirskaja tri poslednje godine žive u berlinskom egzilu, poput mnogih ruskih umetnika razasutih po svetu koji su protiv ruskog rata u Ukrajini. Po obrazovanju slikar, Svirskij animaciju koristi kao umetnički alat za oslobađanje potencijala vizuelnih eksperimenata i stvaranje filozofskih narativa i eseja. U tipičnom “stilu Svirskij”, uz svedenu liniju i kolorit digitalne 2D i 3D animacije, on je u svom filmu razmatrao informacijske tehnologije i njihovu moć na svest društva i pojedinca, kojem je preostalo samo da nemoćno lista vesti koje je nemoguće shvatiti i još teže prihvatiti.

I pored egzistencijalističke težine svih društvenih, političkih te solipsističkih narativa, publika je imala prilike i da uživa u retrospektivi jezgrovitih kratkih filmova dobitnice za životno delo Pražanke Mihaele Pavlatove. Svi njeni filmovi na neki način pretresaju (ne)mogućnost dijaloga između žene i muškarca, istovremeno pobuđujući ironični smešak, nežnost, frustraciju ali i identifikaciju. Na početku svog masterklasa, Pavlatova je projektovala crno-belu fotografiju Herba Rica na kojoj je ogromni aligator u čijim je čeljustima završilo nago i belo žensko telo. Objasnila nam je: “Profesija animatora je poput aligatora, ona proždire svoje autore; to je veoma opasno ali u isto vreme i moćno, jer ste vi, stvaraoci, u potpunosti nagi, ranjivi i nema vam izlaza iz njene čeljusti. Nema vam nazad. Primećujem, međutim, da su današnji mladi autori mnogo opušteniji od moje generacije, bitan im je udoban život, ali, autorska animacija sa udobnošću nema baš nikakve veze”.

Valja napomenuti još da je Animafest važan za autore animacije utoliko i što je kvalifikacioni festival za Oskara; od ove godine je to postao i za britansku nagradu BAFTA, a to postaje posebno relevantno za međunarodnu vidljivost izvrsnih autorskih ostvarenja iz regiona.

Tagovi:

animirani film Film Kultura
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik

Promenljivo vreme

09.јул 2025. I.M.

Jesen usred jula: Danas oblačno, kišovito i osetno hladnije

U Srbiji će danas biti pretežno oblačno, vetrovito i osetno hladnije, mestimično s kišom, ujutru i pre podne s pljuskovima i grmljavinom koji će ponegde biti i obilniji

Vremenske nepogode

08.јул 2025. B. B.

Težak dan za Srbiju: Vatra guta, vetar nosi (Video)

U nekim delovima Srbije besne požari, a u drugim je oluja nosila sve pred sobom

Nevreme

08.јул 2025. B. B.

Neverovatna scena: Olujni vetar pervrnuo prikolicu kamiona na auto-putu (Video)

Prema komentarima na video objavljen na Instagramu ova nezgoda dogodila se u blizini Surčina

Nevreme

08.јул 2025. B. B.

U jakom nevremenu u Beogradu povređeno petoro ljudi (Video)

RHMZ je ranije danas pokrenuo sistem za prenos SMS hitnih informacija građanima usled povećanog rizika od jakog grmljavinskog nevremena s kišom, lokalno krupnim gradom i snažnim naletima vetra

Nevreme

08.јул 2025. B. B.

Na mladića u Surčinu se tokom nevremena obrušio krov

Beograd je oko 13.30 časova zahvatilo nevreme uz jake udare vetra, kišu i grad, a načinjena je i materijalna šteta, srušena su brojna stabla, a neke kuće ostale su bez krovova

Komentar

Komentar

„Antisrbin“ i „blokader“: Pumpaj Nole!

Gestom pumpanja na Vimbldonu Novak Đoković je na sebe navukao kletve i uvrede režima Aleksandra Vučića. Stavljen je u isti koš sa „blokaderima-teroristima“ i „antisrbima“

Andrej Ivanji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić obilazi novu deonicu auto-puta E-763

Komentar

Pakovraće – Požega: Vučić na putu iracionalnosti

I kako će vatrogasci, policajci i lekari da brinu o nebezbednim tunelima? Pa, tako što će da osmatraju brdo i budu spremni ako se brdo obruši na autobus, na primer

Ivan Milenković

Pregled nedelje

Vučićev testosteron, nepravda i beščašće

Da li biste seli sa Aleksandrom Vučićem za kafanski sto nakon što je pomilovao naprednjačke muškarčine koje su palicom junački polomile vilicu studentkinji? Osim gubitka elementarnih moralnih kočnica, šta još stoji iza ovog čina

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1800
Poslednje izdanje

Režimsko nasilje nad građanima

Narod na barikadama Pretplati se
Iz studentskog protesta u građansku neposlušnost

Teturanje Golijata iz Ćacilenda

Ova situacija

Anatomija jedne vlasti

Lokalni izbori

Huliganski desant na Kosjerić 

Novi Sad – centar otpora

Kad se Lala najedi

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure