Italijansko visoko društvo pogođeno je u poslednje vreme tragedijama koje su postale predmet interesovanja mnogih svetskih medija. "Špageti-džet-set", kao loša karikatura Beverli hilsa, prezasićen je vidovnjacima, crnom magijom i kokainom, a nisu mu strana ni naručena ubistva
KO ĆE VODITI FIAT: Đani Anjeli sa nastradalim sinom Edoardom
Na upravo završenom suđenju za ubistvo Mauricija Gučija, poslednjeg potomka čuvene dinastije šnajdera luksuznog „perja“, udovici Patriciji Guči izrečena je kazna od 26 godina robije. Nakon psihijatrijskog veštačenja utvrđeno je da je bila savršeno prisebna kada je za 600.000 maraka naručila ubistvo muža koji je marta ’95. pogođen sa tri metka dok je ulazio u svoju kancelariju u Milanu. Javni tužilac je uspešno odbranio tezu da su razlozi za Gučijevo ubistvo ljubomora, mržnja i pohlepa njegove supruge („nije joj bio dovoljan mesečni ček na 150.000 maraka i htela je celo nasledstvo“ – stoji u obrazloženju presude). Glavni dokaz su bile potvrde o transferu novca s računa gospođe Guči u Monte Karlu, a utvrđeno je da se ona mesecima raspitivala kod advokata i kućne pomoćnice za mogućnost angažovanja profesionalnog ubice. Samo suđenje bilo je praćeno u Italiji kao najgledaniji TV šou: crna udovica je glumila ludilo dok su organizatori (vidovita priljateljica Pina) i izvršioci (vlasnik picerije i diler droge) priznali svoju umešanost. Učesnici su uhapšeni tek dve godine nakon ubistva i to pukim slučajem jer se jedan od njih „izlanuo“ u kafani pred cinkarošima koji rade za karabinjere.
Poput milanske buržoazije koja se pali na staklene kugle, ali i na magnum 357, svoj skandal je imalo i mondensko letovalište Portofino. Početkom godine usred bela dana nestala je u 58. godini grofica Frančeska Vaka Agusta, naslednica čuvene fabrike helikoptera Agusta i prijateljica budućeg premijera Berluskonija. Potraga je odmah koncentrisana na okolne plaže i more jer se pretpostavljalo da se grofica utopila budući da su na stenama pronađeni delovi odeće. Tek nakon 15 dana pronađeno je telo ali na Azurnoj obali, na oko 400 km razdaljine, s tim da još nije sa sigurnošću utvrđeno da je to njen leš.
NOVINARIPIŠITE: Novinarske istrage, iako se često baziraju na lažnim indicijama, pogrešnim hipotezama te samo remete rad sudstva i policije, dale su sva moguća objašnjenja tragedije: nesrećan slučaj, samoubistvo i ubistvo. Prema verziji italijanskih istražnih organa grofica je pod dejstvom alkohola ili droge izgubila kontrolu i pala sa stene od metara visoke. S druge strane, prema tvrdnjama francuske policije koja je pronašla leš, samoubistvo je simulirano: grofica je prvo ubijena a kasnije bačena u more. Kao u najboljoj knjizi Agate Kristi (ali i Dušana Kovačevića) sumnje se vrte oko njih petoro koji su poslednjih godina živeli s groficom Frančeskom Agustom u njenoj vili u Portofinu. Oni se sada međusobno optužuju i svađaju oko basnoslovnog nasledstva, a pošto je u poslednje vreme Frančeska Agusta jednom nedeljno išla kod notara da menja testament, praktično postoji isti broj testamenata koliko je bilo redovnih gostiju vile. Najžešća borba oko nasledstva je između dvojice ljubavnika, kućepazitelja iz Meksika i vlasnika poznatog lokalnog kafića, a što je najmorbidnije svi su nastavili da žive u istoj vili kao da se ništa nije desilo.
Tragedija je nedavno (ponovo) zadesila i najmoćniju italijansku familiju Anjeli, vlasnike Fiata, čime se na još jedan način mogu poistovetiti s Kenedijevima i njihovim prokletstvom. Drugi put u poslednje tri godine dinastija je pogođena u srce jer je nakon smrti naslednika imperije Đovanija otišao i njegov brat od strica Edoardo. Time su Umberto i Đani Anjeli, dva najbogatija Italijana, obojica izgubili sinove prvence.
Edoardo Anjeli (46 god.), Đanijev sin, izvršio je samoubistvo polovinom novembra tako što se bacio s vijadukta blizu Torina. Izašao je u pidžami u rano jutro pobegavši svojim telohraniteljima, a s obzirom na njegove psihičke tegobe, niko nije sumnjao da se radi o samoubistvu. Kao verovatan razlog ovog tragičnog čina, italijanski novinari pominju drogu ali i depresiju prouzrokovanu marginalizovanjem u okviru imperije: Edoardo Anjeli je odavno bio van svih poslovnih tokova sem kratkotrajnog rada u upravnom odboru porodičnog fudbalskog kluba Juventus. U biografiji stoji da je naslednik dinastije Anjeli bio zaluđen orijentalnim misticizmom, astrologijom, budizmom a kao sledbenik Sai Babe predviđao je krah kapitalizma (!). Pre desetak godina uhapšen je u Keniji s 30 grama heroina a sve italijanske novine su na sva zvona objavile ovu vest da bi je već sutradan, nakon par telefonskih poziva iz Torina, potpuno ignorisale.
LATINSKIKENEDIJI: Kolektivnu tugu u Italiji izazvala je decembra ’97. smrt njegovog brata od strica, Đovanija Anjelija (36 godina). Đovani je bio italijanska verzija Džona Kenedija (mlađeg): lep, mlad, bogat, neinficiran porodičnim porocima (alkohol i seks). Bio je ponos nacije, uspešno je rukovodio fabrikom motocikala Pjađo koja proizvodi čuvene vespe a prethodno je nekoliko meseci, inkognito (pod imenom Đovani Rosi), radio kao običan radnik na traci. Trebalo je da u novom veku upravlja poslovnim carstvom familije Anjeli, u kojoj proizvodnja Fiatovih automobila predstavlja samo 40 odsto ukupnog biznisa. Spremao se da otvori fabrike vespi u Kini kada ga je slomio redak oblik raka koji se do sada u Italiji manifestovao samo u tridesetak slučajeva.
Otprilike istovremeno s presudom Gučijevim ubicama, arhivirana je istraga o saobraćajnom udesu u kojem je pre dve godine izgubio život čuveni stilista Nikola Trusardi. Nakon brojnih veštačenja utvrđeno je da je Trusardi poginuo jer „zbog džet-lega nije prilagodio brzinu kolovozu“. Pala je u vodu i tužba familije protiv italijanskog Mercedesa jer su se prilikom bočnog udarca u ogradu ipak otvorili svi zaštitni baloni.
Ovu nezapamćenu seriju smrtnih slučajeva u najbogatijim dinastijama, italijanska javnost tumači kroz starogrčke tragedije u kojima su zavidni bogovi kažnjavali uspešne i srećne, a u istu seriju „život im je mnogo dao i mnogo uzeo“ treba staviti i ubistvo Đanija Versaćea u Majamiju. Njega je na kućnom pragu jula ’97. s dva metka u glavu, iz nepoznatih razloga, ubio bivši ljubavnik Endrju Kjunanan. Versaće je takođe bio nacionalni ponos a uprkos otvorenim homoseksualnim sklonostima opelo mu je održano u milanskoj katedrali Duomo, koja je za takve prilike do sada otvorila svoja vrata samo likovima poput Pučinija i Toskaninija. Pred deset hiljada ljudi prodefilovale su sve italijanske i svetske zvezde a ciničan naslov novinske agencije Ansa glasio je „Revija u Duomu“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Savladao je Novak Đoković i drugu prepreku na ovogodišnjem Australijan openu i to vrlo lako, sa 3:0. Još više raduje način na koji je to uradio: fizički jak i brz kao mladić, a ne kao sportista pri kraju karijere u 39. godini života
Crnogorski satelit Luča poslao je prvu fotografiju iz svemira. Mali korak za svetsku zajednicu, ali veliki za Crnu Goru koja je krajem decembra u orbitu poslala svoj prvi satelit
Beogradska filharmonija je prošle nedelje u Mumbaju imala dva koncerta pod upravom Zubina Mehte kojima je, u maestrovom rodnom gradu, otvorila svetsku proslavu njegovog 90. rođendana. Tim povodom, premijerno je prikazan dokumentarni filma Da capo o Mehti i Beogradskoj filharmoniji, autora Borisa Miljkovića.
Beogradski orkestar je bio prvi koji je mladom Mehti još 1958. pružio profesionalnu šansu. Ispostavilo se da u arhivi koja bogato dokumentuje sve dosadašnje zajedničke koncerte i gostovanja, nedostaje materijal o početku tog višedecenijskog prijateljstva. To je bio povod Jeleni Milašinović, dugogodišnjoj PR menadžerki Beogradske filharmonije, koja je i producent filma, da se dokumentarnim filmom svetu prikaže višedecenijsko prijateljstvo maestra Mehte i Filharmonije.
Naslov filma Da capo, muzički izraz koji znači “od početka”, izabran je da naglasi kontinuitet i veliku emociju između Beogradske filharmonije i Zubina Mehte. Tekst Borisa Miljkovića, autora filma, o danima nastajanja Da capo-a koji je napisao za “Vreme”, potvrda je te priče
U novoj knjizi Strahoćutnja, nemački filozof Rihard David Preht sažima šta sve u modernom, krhkom svetu ograničava slobodu govora – od uzbuđivanja na društvenim mrežama do polucenzure u klasičnim medijima. Iako je Srbija u drukčijoj galaksiji od Prehtove publike, neke poente važe univerzalno
Profesorki Jeleni Kleut uručen je otkaz. Onda je doživela najveću počast koju prosvetni radnik može da doživi – studenti su masovno ustali da je brane od svih koji nasilno ućutkavaju kritičku misao
Saopštavanjem prvih tačaka programa – da se narodu vrate otete pare – studenti su izabrali popularne teme da njima započnu finalnu pripremu za izbore. Ona će biti mahom tiha i dalje od očiju javnosti, ali je najvažnija
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!