Kultura
Egzit se vraća kući, studentima besplatan ulaz
Egzit se vraća u Srbiju idućeg leta. Prvi dan biće rezervisan za studente iz Srbije, kojima će ulaz biti besplatan

Šta bi se desilo kada bi se sin prekaljenog i obožavanog autora stripova, koji je ujedno takođe strip autor, susreo sa živim likom iz očevog serijala – pitanje je kojim se bavio Igor Kordej u Teksas Kid, moj brat
Igor Kordej je svojevrsna legenda stripske scene na prostoru bivše Jugoslavije. Jedan je od najpoštovanijih autora, a svakako i jedan od najplodotvornijih. Od stripskih početaka povezanih sa Novim kvadratom u drugoj polovini 80-ih godina, Kordej se do danas neprekidno bavi stripom, ilustracijom i dizajnom. Prvo kao rado viđen autor domaćih izdanja, a potom i za evropske i američke izdavače, Kordej je gradio sebe kao crtački brend koji se prepoznaje širom sveta.

Nedavno je u ediciji “Međuvreme” izdavačke kuće Veseli četvrtak objavljen njegovn strip Teksas Kid, moj brat, koji se ujedno može smatrati spomenikom svim stripovima, stripoljupcima i autorima na našim prostorima.
Teksas Kid, moj brat je formalno rađen prema istoimenom proznom predlošku Darka Macana. Kažemo “formalno” jer je reč o stripskoj adaptaciji pripovetke nastaloj pre više od dve decenije, za koju je Macan prepustio Kordeju kreativnu slobodu i autorska prava. Istog trena kada je pročitao pripovetku – 2002. godine, kako Kordej navodi u pogovoru stripa – počeo je da razmišlja o njenoj stripskoj adaptaciji. Međutim, trebalo je više od dve decenije da ta adaptacija ugleda svetlost dana. Srećna je okolnost što je Teksas Kid nastao u ovom periodu Kordejevog stvaralaštva. Iskustva mu nije manjkalo i pre dvadeset godina kad je strip započeo, pa ni u adaptacijama, jer je već tada iza sebe imao Vama po proznom predlošku Vladimira Kolina. No, u ovom trenutku Kordej je imao sposobnost da sagleda celinu priče koju pripoveda na jedan sveobuhvatan i pronicljiv način, što se i vidi u konstrukciji ovog stripa.
Sama ideja iza Teksas Kida je naoko jednostavna, a suštinski izuzetno duboka i promišljena. Šta bi se desilo kada bi se sin prekaljenog i nadasve obožavanog autora stripova, koji je ujedno takođe strip autor ali stalno živi u senci očevih ostvarenja, susreo sa živim likom iz očevog serijala? Kada bi taj lik, Teksas Kid, bio sve ono što je njegov otac ikada želeo da mu sin bude, a nije?
To je premisa na kojoj je Kordej – a pre njega i Macan – izgradio ovu priču. I od tih temelja je sagrađena čitava narativna katedrala o eks-jugoslovenskom mitu, stripu, očevima i sinovima, i pre svega tekovinama. Teksas Kid svakom stranicom postaje životvorna dekonstrukcija prećutanih međugeneracijskih tenzija. Radovan Brant prećutno prezire svog oca jer nikad nije mogao da postane sin kakvog je želeo, i tavori u njegovoj senci poput jeftine kopije. Tomislav Brant, otac iskovan od najčvršćeg balkanskog gvožđa, prekaljen u ratu, idealista u srcu a zapravo sebična i naoko bezosećajna osoba u stvarnosti, prezire svog sina – jer nije mlađa kopija njega samog. Teksas Kid prezire “brata”, Radovana, jer veruje da je slabić koji ne zna ništa o svetu. Radovan prezire “brata”, Teksas Kida, jer je nadmena i nemoralna kopija svog oca. Jer je ulizica čije pravo lice jedino on vidi. Jer je sve što on sam nije. I u tom trouglu prezira odigrava se Teksas Kid, moj brat i secira ove odnose, ali i svet izvan toga. Uz mnoštvo narativnih skokova koji pripovedaju o odrastanju i sazrevanju obojice, vide se i koreni formiranja tako sučeljenih karaktera. Ta tinjajuća tenzija je oduvek tu, ali pojava Teksas Kida od krvi i mesa samo eskalira postojeće stanje. Iako je ovo formalno priča o razmišljanjima sina Radovana, jer je ispripovedana iz njegovog ugla, kroz vekovno ćutanje oca i surovo cinične reči Teksas Kida naziru se razmišljanja i starijeg aktera ove drame. Njegova nemogućnost da sina prihvati takvog kakav jeste, već preovladavajuća želja da on sam stasa u ono što nije, od karaktera do stripskog umeća, provejava ovim delom. Čak i u odnosu prema stripovima vidi se koliko Tomislav prezire sve što ima veze sa svojim sinom. “Slabići neka crtaju stripove o slabićima za druge slabiće!”, progovara Tomislav kroz usta svog voljenog Teksas Kida nevoljenom biološkom sinu.
Kordej je Teksas Kida u neku ruku posvetio i mangama, formi stripa koju izuzetno ceni. Suštinski, manga opisuje geografsko poreklo stripa više nego neku narativnu ili estetsku strukturu. Ali broj stranica – malo više od 200 – kao i konstrukcija poglavlja, uz preovlađujuću crno-belu formu crteža, uz tek naznake kolora tamo gde se pojavljuje krv, crvena marama Teksas Kida i dizajn na Tomislavovoj košulji, približavaju ga donekle mangama. No, ne treba o ovom stripu misliti kao o mangi, niti o domaćoj verziji mange. Dovoljno je da bude to što jeste – izvanredno ostvarenje domaćeg stripa i kreativni vrhunac Igora Kordeja.
Egzit se vraća u Srbiju idućeg leta. Prvi dan biće rezervisan za studente iz Srbije, kojima će ulaz biti besplatan

Srbija protiv Nemačke igra za bodove koji bi mogli da joj sačuvaju mesto u Ligi nacija. Pred gotovo praznim tribinama Paunovićev tim dočekuje selekciju koja takođe nema prostora za grešku

Redakciji "Vremena" je stigao zahtev za demanti na tekst "Roditelji OŠ '20. oktobar' večeras traže ostavku direktorke" objavljen 29. oktobra. Prenosimo ga u celosti i bez izmena

Kao nekad Kero Kler Berk je ne samo ogolio lažnu sliku tradicionalne žene u Americi, već i pokazao na kom su nivou ženska prava generalno – tvrde feministkinje. Ovaj roman je direktan napad na tradicionalni način života – ocenjuju konzervativne hrišćanke

Četrdeset godina dlakavog stvorenja koje je preživelo nuklearnu katastrofu na Malmaku, a sve što zna o Americi naučio je iz programa koji se plaća reklamama
Intervju: Branko Stamenković, javni tužilac Vrhovnog javnog tužilaštva
Crna slika i slom pravne države Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve