Iz njuzletera
Kako da zakasnite na avion?
Ljudi kasne na let najčešće tako što prekasno dođu. Ali, ima i onih kojima kasni dolazni let ili se napiju u tranzitnoj zoni aerodroma
Mnogo je godina prošlo i ne pamtim više čovjekovo ime. Reportaža u kojoj sam ga zapisao zaboravljena je i nepotrebna u nekom svesku uvezanih novina na dugačkoj polici u polumračnoj i prašnjavoj arhivi. Ostalo mi je samo u mutnoj uspomeni kako sam se jednog hladnog proljetnog dana koncem devedesetih, na petu ili šestu obljetnicu ratnog zločina, zatekao u Ahmićima u Bosni. S brežuljka smo gledali kuće niže u dolini, a stariji Bošnjak mi je pripovijedao kako je imao sreće i izbjegao smrti onoga ranog jutra, trećeg travnja hiljadu devetsto devedeset treće, kad su snage Hrvatskog vijeća odbrane upale u selo i ubile sto šesnaest njegovih stanovnika. Jedanaest ih je bilo mlađih od osamnaest. Najmlađa je bila beba od tri mjeseca. Ugušila se dimom u zapaljenoj kući dok su joj u dvorištu ubojice pucali u oca i majku.
Ovaj s kojim sam razgovarao bio je ipak više žalostan nego ogorčen. Mirno je srkao vrelu kavu iz fildžana i pušio gledajući maglu koja se valjala selom. Nije se činio osobito ni mudar ni obrazovan, ali mi je na koncu rekao nešto što mi je svih ovih godina jedino ostalo jasno. Nešto čudno čega ću se čitav život sjećati.
“Evo, pogledaj ovaj Kupreškić”, odmahnuo je pokazujući kuću do njegove, desetak metara dalje utihli i napušteni dom jednog od trojice braće Kupreškića kojima se u Hagu sudilo za pokolj u Ahmićima. “Šta ima veze što je on Hrvat, a ja musliman? Kad ti je kakva potreba, kad izbije požar ili se neko ozlijedi pa ga valja vozit na hitnu, ili ako si ostao bez hljeba, a banuli su ti daidža s djecom iz Sarajeva, kome ćeš otić da ti pomogne nego onome koji ti je najbliži? Došao bi on meni isto ko što bi ja otišao njemu. Bolji ti je dobar komšija nego svi tvoji Hrvati i svi moji muslimani. Šta mene briga za nekog muslimana koji živi u, štajaznam, Dubrovniku? Kakve veze ja imam sa Ibricom Jusićem, ajde ti meni reci? Ibrica Jusić ima u Dubrovniku neke svoje hrvatske komšije, isto ko što ja ovdje imam ovoga moga nesretnog Kupreškića.”
Trojica braće Kupreškića su na Međunarodnom sudu za ratne zločine prvostupanjski dobili između šest i deset godina zatvora, ali su nakon žalbenog postupka dvije hiljade prve oslobođeni svake krivnje. Nisam više dolazio u Ahmiće i ne znam je li se ijedan od njih vratio u selo. Sviđa mi se zamišljati da jest. Došao je u onu pustu kuću i upalio električno svjetlo i vatru u šporetu s pločom od sirovog željeza, popularnom smederevcu, a njegova je žena smotala pitu u okrugloj tepsiji i gurnula je u rernu. Djeca su krenula u školu, računi za režije počeli su mu stizati zajedno s penzijom iz Hrvatske. Nakon rata i nizozemskog zatvora, kotač života ponovno mu se zavrtio. Ujutro on nepomično stoji na prozoru i zuri u prazno dok njegov komšija Bošnjak blatnjavim seoskim putem hoda nizbrdo do dućana po cigarete. Ne pozdravljaju se. Prvih nekoliko godina poginju glavu i šutke se mimoilaze, ali nakon nekog vremena vjerojatno ipak krenu nevoljko i mučno komunicirati. Žene vjerojatno to počnu jer žene obično imaju razvijenije socijalne vještine.
Ne znam zapravo kako se to dogodi, Bosna nije baš moj svijet i ne razumijem ga do kraja, ali u onim genijalnim, okrutnim i zaumnim pričama Darka Cvijetića žrtve i ubojice, ako su iz istog komšiluka, obično na koncu progovore jedni sa drugima. Naprosto su preblizu jedni drugima da bi samo šutjeli kad se sretnu. Šutnja im nakon nekog vremena postane neizdrživa. Ako im već nije pošlo za rukom da ga ubiju, šta će, moraju razgovarati s komšijom. Istina, kad počnu ponovno razgovarati, pozdravljati se, posuđivati šalicu ulja ili kakav komad alata iz garaže, primjećivati kako je ove godine rano zahladilo, neće između njih biti istinskog povjerenja i srdačnosti, ali bojim se da toga ni prije rata nije zapravo mnogo bilo.
Ljudi kasne na let najčešće tako što prekasno dođu. Ali, ima i onih kojima kasni dolazni let ili se napiju u tranzitnoj zoni aerodroma
Osnivač Majkrosofta, Bil Gejts, objavio je prvi deo svojih memoara pod nazivom „Izvorni kod: Moji počeci“. U ovoj knjizi otkriva kako je od radoznalog dečaka iz bogate porodice postao jedan od najuticajnijih tehnoloških lidera
Dok mrmoti u Americi i Kanadi prognoziraju dužu zimu, meteorolozi u Srbiji najavljuju malo do umereno oblačno vreme uz postepeno razvedravanje. Iako će jutra biti hladna sa slabim mrazom, dnevne temperature će biti u granicama proseka za početak februara
U Dalasu već kukaju kako veću tragediju ne pamte od ubistva Kenedija… zašto su dođavola Maveriksi poslali Luku Dončića u Lejkerse?
Kineski čet-bot koji koristi veštačku inteligenciju očito je programiran tako da skriva neke informacije koje ne gode Komunističkoj partiji. Pitajte ga, recimo, o masakru na Tjenanmenu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve