Radijski intervju koji je nastajao gotovo desetak godina, a koji je već na samom početku spontano pretvoren u eksperiment, postao je knjiga Do sledećeg ultimatuma
Kad novinar napiše knjigu, a ta knjiga nije fikcija nego je zbirka objavljenih novinskih tekstova ili je na neki drugi način u vezi sa novinarskom profesijom, sigurno je da će se naći ljudi koji će pomisliti: kome je još do čitanja dnevnih događaja koji su prošli, starih intervjua i ostalog. Međutim, ta vrsta literature je višestruko dragocena.
Meliha Pravdic korica knjige…
Naime, novinari, iako su pre svega izveštači o dnevnom i trenutnom, takođe su i čuvari vremena i svega u njemu. Zato su zbirke novinskih opažanja, analiza, komentara, razgovora sa poznatima i nepoznatima – dragocene knjige, isto koliko i fotografije ili bilo koji drugi dokument koji svedoči o svetu i o nama u njemu.
Meliha Pravdić, komentator Radio Beograda 2, “prepisala” je u knjigu Do sledećeg ultimatuma intervju sa profesorom dr Vladimirom Vladom Petrićem. Knjigu su objavili RTS izdavaštvo i Zadužbina Vlade Petrića.
Vlada Petrić (1928–2019) bio je teoretičar, istoričar i estetičar filma, kada je doktorirao na Njujorškom univerzitetu, izabran je za profesora istorije i teorije filma na Harvardskom univerzitetu, bio je suosnivač Harvardskog filmskog arhiva, bio je filmski, televizijski i pozorišni reditelj, najviše se bavio eksperimentalnim filmom. Jednom rečju, sagovornik koji imponuje i čije bi životno bogatstvo trebalo sačuvati u nekoliko knjiga.
Podnaslov knjige “Intervju u nastajanju” precizno određuje način i proces kako se došlo Do sledećeg ultimatuma.
Meliha Pravdić je radila ovaj intervju sa Vladom Petrićem desetak godina. Počela je 2006. povodom Nagrade za životno delo koja mu je dodeljena na beogradskom Međunarodnom festivalu dokumentarnog i kratkometražnog filma, a završila ga nekoliko godina pre njegove smrti. “Notirala sam sebi osam pitanja smatrajući da će to biti mera za emisiju”, kaže Meliha Pravdić. “Međutim, već kod prvog pitanja profesor Petrić me je prekinuo i, pomalo nervozan što pitanje izgovaram kao dobro naučenu lekciju, rekao da ne pristaje na klasičan intervju, pa da ja, ako hoću da razgovaram s njim, moram da prihvatim njegov ultimatum: da u toku razgovora nijednog trenutka ne upotrebimo reči – umetnost, književnost, pozorište i film. Bila je to čudna situacija kakvu nikad do tad, a od 1984. sam novinar, nisam imala.”
U to vreme, objašnjava Meliha Pravdić, Vlada Petrić bio je zaokupljen problemima u vezi sa filozofijom, sociologijom, etikom i naročito religijom, pritom je hteo i da zaobiđe teme vezane za sve ono o čemu je do tada pisao i govorio. “Razgovor me je uverio da se kroz ceo svoj život profesor Petrić opirao svakom obliku ideološkog dogmatizma. Njegov odnos prema religiji je evoluirao od detinjeg zanosa potkrepljenog biblijskim pričama do postepenog gubljenja vere u boga, s tim što ga to nije sprečavalo da i dalje uživa u slušanju dobrog crkvenog hora, kao i u pojanju nadarenog sveštenika. Na isti način menjao se i njegov odnos prema molitvi, ispričao mi je da je sebe često hvatao kako pre nego što ga savlada san u sebi ponavlja Očenaš, osećajući neko olakšanje u duši.”
Namera joj je bila da intervju emituje na radiju, najviše tokom dve emisije, ali se ubrzo ispostavilo da je takvo ograničenje nemoguće zato što su iz svake teme izvirale nove, važne da se i o njima popriča. “Profesorov plan je bio da transkripte delova intervjua, onako kako bi nastajali, dajemo na čitanje poznanicima i kolegama i da čekamo na njihova mišljenja. Smatrala sam da bi to znatno produžilo nastajanje emisije.” Takođe, usled čestih putovanja profesora Petrića razgovor je prekidan, bilo je nemoguće uskladiti termine, i Meliha Pravdić kaže da se činilo da njihov razgovor nikad neće biti dovršen.
A onda, “jednog dana pred početak Bitefa, javio mi je da je u Beogradu, i doneo mi autorizovan intervju. Čitajući ga, shvatila sam da je kroz naše razgovore nastala knjiga. Kako je smestiti u radio-emisiju? Profesor je imao rešenje: u pet ili deset emisija ja bih čitala pitanja intervjua, a on odgovore. Ja, naravno, nisam mogla da obezbedim toliko termina za emisiju, ali on nije odustajao. ‘Pre toga tekst uvežbavamo. To je nova forma. Slušaocima će to biti zanimljivo.’ I u jednom momentu shvatila sam da je u stvari urađena knjiga. Eto, tako je to bilo. Mislim da priča o nastajanju knjige kao da dopunjuje lik profesora Vlade Petrića.”
Knjiga je podeljena na četiri teme: Zabluda o bogu, U šta verujem, O idealnom društvu i Stvari koje dolaze. U njima je oko dve stotine pitanja i odgovora. Završava se naslovnom rečenicom koja se odnosi na “pretnju” profesora Petrića da će za sledeći intervju postaviti Melihi Pravdić novi ultimatum, i zabraniti joj upotrebu nekih drugih reči. Kojih? Smisliću ih – odgovorio je.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Na Filmskom festivalu u Veneciji biće prikazan film Devojka sa lajkom o Gerdi Taro. O njoj je nedavno objavljen i roman. Gerda Taro je fotografisala Španski građanski rat. Bila je partnerka Roberta Kape. Poginula je
U dvadesetim godinama prošlog veka Beč je živeo na zgarištu sistema koji je bankrotirao i moralno i ekonomski. Vek kasnije, ponovo nas muče iste pukotine u moralno posrnulom sistemu današnjice
Rutinsko vreme se vuče jer pažnja nema za šta da se uhvati, pa čovek oseća svaki sat. Isto to vreme u sećanju nestaje jer se pamćenje vodi po različitim događajima a ne po satima, a rutina ih gotovo i ne proizvodi
Uprkos najgorem prvenstvenom startu u poslednjih 40 godina i kolektivnoj ostavci uprave FK Partizan i trenera Saše Ilića, navijači im ne dozvoljavaju da odu
Jednu „stranu“ sačinjavaju pripadnici režima, korumpirani policajci, kupljeni i ucenjeni kriminalci, te bogataši kojima je režim omogućio da se obogate, dok drugu stranu čine građani koji se okupljaju oko ideje slobode. Takva raspodela snaga ipak nije dovoljna da bi se srpsko društvo nazvalo podeljenim
Pod parolom „od njih mi ništa ne treba“, mnogi kažu da neće uzeti 6.000 dinara koje Vučić i Mali "daruju" narodu iz Akcionarskog fonda. Od takvog vida protesta je, međutim, slaba vajda
Petnaest godina ove vlasti se ogledaju u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.