img
Loader
Beograd, 7°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Intervju: Staša Bajac, spisateljica

Nasilje je ovde kulturni kod

26. јул 2023, 21:52 Jelena Jorgačević
foto: lenka pavlović
Copied

“Čestice patrijarhalnog, animalnog i neosvešćenog u nama su toliko rasitnjene i duboko sakrivene da ni same ne znamo kad i kako će da izbiju na površinu. Najteže je razlučiti šta je nasleđeni recidiv poremećenog društva kog se treba oslobađati, a šta je naše iracionalno biće koje treba osloboditi”

Nedavno je u izdanju Geopoetike objavljen roman Ruka u vatri dramaturškinje Staše Bajac. Opisan kao krimi i ljubavna priča, roman preispituje naše porodične i partnerske odnose, suočavanja sa senkama, ali i otvara pitanja nas i Drugih, sudara mentaliteta, ali i sudara unutar pojedinaca, bolnih i dubokih rastrzanja i rvanja, pitanja nasilja sa kojim smo saživljeni, ljubavi za kojom tragamo…

ruka-u-vatri-za-sajt
…

Staša Bajac je završila osnovne studije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, a master studije na Univerzitetu umetnosti u Berlinu. Između ostalog, napisala je scenarija za filmove Vlažnost i Asimetrija, kao i za serije Grupa i Žigosani u reketu. Osvojila je Hartefaktovu nagradu za najbolji angažovani celovečernji dramski tekst Ovaj će biti drugačiji. Takođe, rediteljka je i scenaristkinja dokumentarnog serijala Ona se budi koji se prikazivao na televiziji N1. Ovo je njen prvi roman.

“VREME”: Otkud roman i potreba za takvim načinom izražavanja u kojem ste sami sa sobom, gde stvaralaštvo nije na neki način zajednički proces, poput pisanja scenarija za film? Šta vam je to iskustvo donelo i šta je od vas tražilo?

STAŠA BAJAC: Zanimljivo je pitanje šta je to što pisanje proze zaista čini samačkim, jer kad pišem za pozorište, isto sedim sama u sobi. Kod pisanja proze postoji svest da će tu napisanu reč neko baš tako i pročitati, da je prostor za interpretaciju i tumačenje uži. U tom smislu, od mene je zahtevalo preciznost jer su reči konačne, neće dobiti novi oblik. I stoje na papiru, ne nestanu u etru kad se izgovore, niti se odgovornost deli sa ostatkom autorske ekipe. Ta podozrivost koju sam imala je u velikoj meri bila usko povezana i sa temom romana i kontroverznim životnim izborima glavne junakinje. Ipak, donelo mi je neku novu hrabrost jer sam morala da oslobodim svoj autentičan glas, koji se ne krije iza slike ili glumačke izvedbe.

Roman sam htela da napišem dugo, jer je u meni sedelo nataloženo jedno brdašce misli i utisaka na temu svih tih sudara kojima se roman bavi – tendencija porodice da štiti, a pojedinca da od toga beži, istorije i savremenog trenutka, nemačke i srpske naravi i ono što je možda srž: sudar onoga što junakinja misli i oseća sa onim što joj se dešava. To ne znam kako bih dočarala na filmu. Konačno sam počela da ga pišem za vreme prvog lokdauna, kada nismo znali kada ćemo opet moći da se vratimo filmu i pozorištu, koji se i stvaraju i gledaju u kolektivu. Međutim, te discipline ne odlikuje samo zajedništvo već i haos, a pisanje romana zahteva potpuni i neprekidni mir i fokus. Meni je korona to obezbedila, ali me i osilila, jer smo tad imali utisak da živimo u nekoj postapokaliptičnoj distopiji koja sve relativizuje. Zvuči morbidno, ali kad toliko ljudi umire, koga zaista briga šta sam ja napisala ili nisam napisala i da li ću nekog isprovocirati.

Koliko je vaših rastrzavanja prisutno u knjizi? Odnosno, je li vam junakinja bliska po načinu na koji posmatra svet, sebe, muškarce, kada se traži?

Osećaj kao da život posmatram iz kosine nam je gotovo identičan. Blizak mi je njen nemir, ta sila koja je tera da zaroni ispod površine. Bliske su mi i njene pogrešne procene koliko pod tom vodom može da ostane i kako se pravi blesava na moguće posledice svojih izbora. Ono gde se ipak razilazimo je što u njoj u jednakoj meri tinjaju potreba da doprinese i nešto sagradi, ali onda i upropasti. Čini mi se da sam kroz pisanje i puštala te delove sebe i da je ona više omaž nekim mojim sumanutim, ali prevaziđenim tendencijama.

Tema šta mene, nju ili veliki broj žena na Balkanu pokreće, šta doživljavamo kao muževno a šta kao mizogino, šta nam je zaista privlačno a šta pogubno je nešto čime se bavim od filma Vlažnost, preko predstava Ovaj će biti drugačiji i Ova će biti ista, do serije Ona se budi. Možda je to u ovom romanu najeksplicitnije i najprovokativnije jer je junakinja rastrzana između dva dijametralno suprotna muškarca, od kojih jedan predstavlja sve ono protiv čega se kao novinarka bori. Zanimljivo mi je da mi se do sad javilo desetak žena koje su roman pročitale i ni jednoj to nije bilo ni čudno ni iznenađujuće. Meni samo potvrđuje tezu da su čestice patrijarhalnog, animalnog i neosvešćenog u nama toliko rasitnjene i duboko sakrivene da ni same ne znamo kad i kako će da izbiju na površinu. Najteže je razlučiti šta je nasleđeni recidiv poremećenog društva kog se treba oslobađati, a šta je naše iracionalno biće koje treba osloboditi.

Vaša junakinja je novinarka, autorka dokumentarnih filmova. Njena moć i njena ranjivost su očigledni. Koliko smatrate da novinarstvo danas u Srbiji ima moć?

Mogu da preskočim ono što se podrazumeva – na šta je novinarstvo u Srbiji svedeno i šta ono bez pogovora nije. Fokusirala bih se na ono šta su meni lično tokom godina značile neke Brankica Stanković, Dada Vujasinović, Jelena Zorić, a pored njih i intelektualke i aktivistkinje poput Borke Pavićević ili Latinke Perović. Vrednost samog njihovog rada je neprocenjiva, ali njihova neustrašiva istupanja su za mene bila svetlo u mulju i mraku. I to ne samo intelektualno ili obrazovno, već vrlo emotivno i lično. Uvek sam osećala kao da su me te žene zadužile, da je ogrešenje o njihovu žrtvu ne truditi se da budeš bar malo kao one. Ja se ne bavim novinarstvom, ali ne bih mogla mirno da spavam da preko dana pratim šta radi neko iz KRIK-a, a da u svom radu na neki način ne doprinosim tom istom cilju, a to je potraga za istinom. Tako da moć nada mnom ima.

Roman se intenzivno bavi odnosom nas i Drugih, u ovom slučaja Balkana i Zapada, Nemačke i ambivalentnošću ovog odnosa u samoj junakinji. Ono što joj je nekad potrebno ujedno je i izluđuje, ono što deluje lišeno životnosti na neki način je u stanju da joj spase život (sad, naravno, pitanje je i njenih izbora, ali da ne spojlujem dalje). Do koje mere smo (ne)svesni koliko smo oblikovani sredinom u kojom smo odrasli i da li nas na neki način ona (pred)određuje? Kako je na ovo o čemu govorimo uticalo na vas iskustvo boravka u Berlinu? Jeste li se iznenadili sobom?

Ja sam se u Berlin odselila sa mišlju da u Srbiji maltene ontološki ne pripadam, da bih saznala da tamo pripadam još manje. Nastupile su godine osvešćivanja šta je to balkansko u meni čega zapravo ni ne želim da se odreknem, a čega naprosto ne mogu. To se u najvećoj meri tiče te strahotne prošlosti koja nas koči u tome da budemo bezbrižni. Nisam ja tamo došla sa fronta i teškim oblikom PTSP-a, ali sam došla oblikovana iskustvom koliko brzo sistem može da se raspadne. Samim tim teško je da u toj funkcionalnoj sredini napravite blisko prijateljstvo kad vam setovi asocijacija nisu isti. Ako bismo meni i nekom Nemcu mojih godina ponudili pojmove – detinjstvo, devedesetpeta, susedi ili policija – film koji bi nam se u glavi odmotao nije istog žanra. I onda zapravo dolazite do toga da iako se leksički razumete, i dalje morate da se prevodite, a to je prilično iscrpljujuće. Ja sada referišem na godine koje su daleko za nama, ali su u isto vreme formativne. Daleko od toga da čoveka oblikuje samo ono ružno, ali tu dolazimo i do onoga što bismo opisali kao lepo. Nama je bliže mediteransko prepuštanje, preterivanje u hrani i piću, srčanost. Kad to ovde sklizne u alavost, divljaštvo i prostakluk, tad poželim da sam na uređenom severozapadu, ali možda je to i neka univerzalna ljudska odlika, da bi svako malo da je negde drugde.

Jedna od teme romana je i nasilje. Koliko je nasilje prisutno u sadašnjem trenutku u našem društvu? I kako se boriti sa obrascima koji ga normalizuju?

Ovde je nasilje kulturni kod, psihološki mehanizam, instrument komunikacije. Nasilni smo prema onome što nas plaši, a plaši nas sve što nismo sigurni šta je. Umesto da pustimo sebe da budemo radoznali, mrzimo pre nego što ispipamo i otkrijemo. Nasilni smo prema onima koji su nam bliski jer nemamo strpljenja za tuđe muke i živce za saosećanje. Nasilni smo prema sebi, jer nas niko nije naučio kako i zašto da se volimo. Nasilni smo jer žurimo da sve rešimo odmah i sada, dizanjem temperature, zapušavanjem ustiju i ušiju. Nasilni smo iz dosade, jer jurimo sami svoj rep i ne znamo šta ćemo sa sobom. Zato što je sveprisutno, nismo na njega samo navikli, nego nam je postalo blisko i poznato. Pripitomili smo ga i zavoleli. Pa, onda i počeli da ga fetišiziramo i tražimo u šefovima, partnerima i političkim vođama. Ja ne mogu da izmislim toplu vodu – protivotrovi za nasilje će uvek biti ljubav i odgovornost.

Tagovi:

staša bajac ruka u vatri kulturni kod Intervju kultura nasilja Nasilje
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik
Kladionice u Beogradu

Iz keca u dvojku

08.фебруар 2026. I.M.

Kladionice u Beogradu: Koliko ih zaista ima i gde se sve nalaze

Beograd je prepun kladionica i kockarnica, ali zvanične statistike ne postoje. Prema nezvaničnim procenama, broj lokala u glavnom gradu se kreće od 655 do više od 1.400

Zimske olimpijske igre, tim Srbije na defileu otvaranja

Sport

07.фебруар 2026. K. S.

Zimske olimpijske igre: Kada nastupaju takmičari iz Srbije

Počele su Zimske olimpijske igre u Italiji. Na njima Srbija ima troje predstavnika koji će se narednih dana boriti za olimpijska odličja

Scena iz filma Grešnici

Rečnik

07.фебруар 2026. N. R.

Vampir, najveći srpski izvozni hit

Film „Grešnici“, favorit za Oskare, pokazuje da su vampiri evergrin. Vampir je jedina srpska reč koju izgovara ceo svet

Zimske olimpijske igre

Zimske olimpijske igre

05.фебруар 2026. N. M.

ZOI: Ko predstavlja Srbiju i s kakvim se problemima suočavaju organizatori

Milano i Kortina d'Ampeco čekaju sportski svet. U petak (6. februar) će na stadionu „San Siro“ biti svečano otvorene 25. Zimske olimpijske igre. Ima li Srbija svoje predstavnike i kako se domaćin nosi sa ekološkim i organizacionim problemima

Predložene izmene GDPR-a u okviru Digitalnog omnibusa mogle bi oslabiti prava građana

„Briselski efekat“

05.фебруар 2026. Milica Tošić

Digitalni omnibus: Atak na evropska digitalna pravila i zaštitu podataka

EU planira izmene digitalnih pravila kroz Digitalni omnibus, što izaziva zabrinutost zbog potencijalnog slabljenja standarda zaštite podataka

Komentar

Pregled nedelje

Život u mafijaškoj državi

U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija

Filip Švarm
Specijalna jedinica Žandarmerije u punoj opremi za razbijanje demonstracija na hameru

Komentar

Kad’ dunemo i vatru sunemo srušićemo Ćacilend

Milo Đukanović vladao je Crnom Gorom 32 godine. Vučić bi bar toliko da mešetari Srbijom, znači još jedno 18 godina – policijskom silom, tajnim službama, paravojnim partijskim formacijama, zauzdanim pravosuđem i pobesnelim tabloidima

Andrej Ivanji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Đuro Macut u odelima sa kravatom. U pozadini dve zastave Srbije.

Komentar

Kolaps sistema i zaječarizacija Srbije

Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1831
Poslednje izdanje

U očekivanju izbora

Gojenje Bake Praseta uoči Božića Pretplati se
Intervju: Lazar Džamić

Izbori se dobijaju pomoću organizacije i komunikacije

Rekordna zaplena droge, pitanja i komentari

A u Konjuhu – pet tona “domaćice”

Intervju: Marija Radovanović

Ako se pobunimo svi, zaštitićemo sebe

Intervju: Nikola Strašek, pisac i reditelj

Umetnost sudi sudijama

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1831 05.02 2026.
Vreme broj 1830 28.01 2026.
Vreme 1829 21.01 2026.
Vreme 1828 14.01 2026.
Vreme 1827 06.01 2026.
Vreme 1825-1826 24.12 2025.
Vreme 1824 18.12 2025.
Vreme 1823 11.12 2025.
Vreme 1822 03.12 2025.
Vreme 1821 26.11 2025.
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure