
Monografija
Ovo su svi naši životi
U ovo vreme, fotografije Goranke Matić objavljene u monografiji Goranka dolaze kao opomena, ne nude nostalgiju kao utehu, već istinu kao ogledalo o nama i našim životima
Đoković ima sve šanse da postane najbolji teniser Srbije svih vremena

Tokom prošlonedeljnog prenosa teniskog meča u kome je naš Janko Tipsarević na travnatom terenu u Kvinsu pobedio favorizovanog britanskog talenta Endrjua Mareja, komentatori Eurosporta su konstatovali „najezdu“ igrača čije se prezime završava na – ić. Doduše, nisu oni tu imali u vidu samo naše tenisere Novaka Đokovića i gore pomenutog Tipsarevića, teniserke Anu Ivanović i Jelenu Janković, visoko rangiranog dubl igrača Nenada Zimonjića, već svakako i Hrvate Ivana Ljubičića, Maria Ančića, Ivu Karlovića i Hrvaticu Jelenu Kostanić, zatim Čeha Tomasa Berdiča (šta je njima razlika između ć i č) pa verovatno i Kanađanina Frenka Dančevića i Britanca Aleksa Bogdanovića… S druge strane, imamo mi i neke nade drugačijih prezimena: Borisa Pašanskog i Iliju Bozoljca, na primer.
Kada jedna mala Srbija ima tri tenisera koji će se svi (plus još možda i Bozoljac uz malo sreće) naći u glavnom žrebu i dve teniserke koje će biti nosioci na predstojećem grend slem turniru u Vimbldonu, onda ona postaje znatno vidljivija na teniskoj nego na geografskoj mapi sveta.
Novak Đoković Nole, devetnaestogodišnji Beograđanin, trenutno je prvi put u svojoj karijeri nosilac na jednom ATP (Asocijacija tensikih profesionalnih igrača) turniru i prošao je prvo kolo u Den Bošu na travi. Prošlog meseca je dogurao čak do četvrtfinala grend slem turnira u Parizu (Rolan Garos – šljaka), a onda je zbog povrede predao meč protiv sada već dvostrukog pobednika ovog turnira Rafaela Nadala, za koga se već zaboravilo kada je izgubio meč na šljaci. Posle tekućeg turnira u Den Bošu, Đoković će nastupati na gren slemu u Vimbldonu a tu je u junu prošle godine postigao veliki uspeh: prvo je prošao kroz kvalifikacije, a zatim pobedio u prva dva kola turnira. Tako je tada ušao na listu sto najboljih tenisera na svetu. Trenutno je rangiran kao četrdeseti igrač, nosilac u Den Bošu, Vimbldon tek sledi a izgleda da mu travnata podloga odgovara, on sam najviše voli tvrde podloge, a američka turneja na tvrdim podlogama ide iza Vimbldona. Nole bi mogao brzo da uznapreduje na ATP listi.
Do sada najbolje rangirani teniser iz Srbije ikada bio je Slobodan Živojinović na devetnaestom mestu ATP liste, davnog 26. oktobra 1987. Verovalo se tih osamdesetih godina da je Boba veliki talenat sa ubitačnim servisom pride, ali mu se zameralo na slabom kretanju, po kojem kilogramu viška, „sporom ulasku“ u meč, nepotpunoj posvećenosti tenisu… Živojinović je osvojio dva ATP turnira.
Đoković ima sve izglede da postane najbolji teniser Srbije svih vremena iako još nije bio pobednik ni na jednom ATP turniru. Ne samo zato što je talentovan (Džon Mekinro ga je prošle godine svrstao u red najvećih talenata), ili što potiče iz sportske porodice, ili što je rano počeo da igra tenis (sa četiri godine) pa je već sa dvanaest na nekoliko godina otišao na tenisku akademiju Nikole Pilića u Minhenu, ili što ima jak ovaj ili onaj udarac… Najbitnije je da je Đoković verovatno najkompletniji igrač kojeg smo ikada imali – nema vidljive nedostatke, u svemu je dobar – tu su i talenat i snaga, i brzina i pokretljivost, i sve vrste udaraca uključujući moćan servis i voleje, i agresivnost i sposobnost promena taktike i, što je možda najvažnije, psihička stabilnost. Tako nešto Srbija do sada nije imala u muškom tenisu.

U ovo vreme, fotografije Goranke Matić objavljene u monografiji Goranka dolaze kao opomena, ne nude nostalgiju kao utehu, već istinu kao ogledalo o nama i našim životima

“Razumem bojazan i mogući refleksni otpor prema svakom novom Prostornom planu i investiciji. Jedini način da vratimo poverenje jeste da posao urbanističkog planiranja prepustimo odgovornim ljudima iz struke koji će voditi računa o javnom interesu. To je i put ka oporavku našeg društva generalno, ne samo u oblasti arhitekture, već i u drugim oblastima izloženim korupciji i partokratiji”

“Kada sam bio mlađi, imao sam strah, sumnju, da li je to što radim umetnost ili zanat. Danas, u ovom dobu, više se ne opterećujem time. Danas sam mnogo iskreniji prema sebi; ono što izađe iz stomaka, ono što me raduje, to je ono iza čega stojim. A drugi neka sude”

Da li je jedna od najpoznatijih pesama Zdravka Čolića zapravo inspirisana bićem iz narodnog verovanja? I šta o tome kaže Čolić?

Govoreći o dešavanjima u Partizanu i atmosferi u domaćoj košarci, Nebojša Čović je izjavio da je dolazak Željka Obradovića u crno-bele bio politički podržan, uz upozorenje na posledice takvog spoja sporta i vlasti
Intervju: Branko Stamenković, predsednik Visokog saveta tužilaštva
Zbog pretnji tužiocima ide se u zatvor Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve