
Psihologija
Život pod rafalom loših vesti
Sa medija i pogotovo društvenih mreža čeka nas baražna paljba loših vesti. Kako ne potonuti u njih, a ipak znati šta se dešava oko nas
U Nemačkoj se širi lanac veganskih mesara koje izgledaju kao prave, samo što onde nema ni mrve mesa. Neki ih obožavaju, drugi im prete, a oni mogu da se oslone na činjenicu da je sve više vegana u zemlji
Veganska mesara se zove vrlo prosto – „Veganska mesara“. To, naravno, uopšte ne može biti mesara jer u proizvodima nema mesa, ali izgleda da je i veganima vrlo stalo do kobasice, to jest do toga da ono što jedu liči na mesnu prerađevinu i ima sličan ukus.
„Vegansku meseru“ u Drezdenu su pre jedva godinu dana pokrenula četiri ortaka, već su otvorili filijalu i u Minhenu, a planiraju prodavnice u Berlinu, Hamburgu, Štutgartu i Haleu.
Kobasica bez mesa? Usred Nemačke? Neki su se našli žestoko pogođeni.
„Dobijali smo i pretnje smrću“, priča jedan od osnivača manufakture Štefan Majer-Gec za javni servis MDR. „Bili smo isprva šokirani jer nikome nismo učinili nešto nažao.“
Tako je i veganska kobasica postala deo Kulturkampfa u Nemačkoj, gde ionako stalno tinja obračun onih koji bi u zaštiti klime i prirode učinili sve, i konzervativnijih, koji misle da je na delu „zelena agenda“ u kojoj se preteruje.
Ali, pred radnjom u Drezdenu su se stvarali redovi, mušterije i danas hrle da kupe proizvode koji se zovu „nije salama“, „nije biftek“, „nije šunka“. Spravljeni su od soje, sejtana, proteina iz graška, raznih dodataka. Ima i lažnih sireva koji se prave od lažnog mleka od badema.
Kobasica k’o prava
Ovih dana je organizacija za zaštitu životinja Peta dodelila „Veganskoj mesari“ nagradu za biljni bratvurst, imitaciju čuvene nemačke kobasice koja ima tretman poput pljeskavice u Srbiji.
„To je daleko najbolja veganska zamena za roštiljsku kobasicu koju sam ikada pojeo“, piše Sven Tisen, reporter švajcarskog portala „Votson“ koji je posetio „Vegansku mesaru“ u Minhenu.
Tisen i dalje jede pravo meso, ali iz političkih ubeđenja želi da ga se odrekne, pa traga za nečim što nije meso, ali ima takav ukus. „Vegansku mesaru“ ocenjuje kao uspeo poduhvat.
Čak je, kako piše, i osećaj kao u pravoj mesari – hladna teka, gomila salama i kobasica, topla jela koja mogu da se stave u zemičku.
Ali, osim bratvursta, drugi proizvodi ne prilaze sasvim ukusu mesa. Zamena za jetrenu paštetu se 50 odsto sastoji od crvenog pasulja i takav je i ukus. „Salama mi nema ukus kao salama“, piše on. „Biftek sam pojeo sa uživanjem, ali na kraju ne znam na šta me podseća ukus.“
Cena isto nije baš sitnica. Recimo, kilogram veganske salame košta čitavih 35,80 evra.
No kako ocenjuje ovaj reporter, koncept je ubedljiv. Ni vegani ne žele više da u jednom frižideru supermarketa traže veganske proizvode – dok su okolo svuda proizvodi od mesa.
Tajna je u ukusu
Neki bi možda rekli da je i radno vreme mesare „vegansko“. Ona u Minhenu otvorena je od 11:30 do 18:30, verovatno na užas pravih kasapina koji rade od ranog jutra.
Jedan od osnivača „Veganske mesare“, Nils Štajger, 28-godišnji mladić koji vozi Teslu, kaže da se ne trude da ikoga ubede u svoje proizvode tako što apeluju na savest i činjenicu da proizvodnja mesa emituje veću količinu ugljen-dioksida od proizvodnje veganskih alternativa.
„Biljnim zamenama možemo do 95 odsto da imitiramo ukus pravih životinjskih proizvoda. Zato mušterijama uvek nudimo da probaju proizvod. Do mušterija dolazimo – ukusom“, ispričao je Štajger za magazin „Fokus“.
„Ako nam uspe da sve više ljudi jede sve manje mesa i prelazi na veganske proizvode, onda smo već puno uradili“, dodao je on.
Ipak, malo apela na savest ima. Slogan ove mesare je „Friends not food“, čime se naravno misli na to da životinje treba da nam budu prijatelji, a ne hrana.
Sve veće tržište
Prema jednoj anketi iz prošlog septembra, tri odsto ljudi u Nemačkoj hrani se veganski, dakle i to je već tržište koje broji preko dva miliona ljudi.
Još devet odsto hrani se vegetarijanski, dok oko četrdeset odsto kaže da mesto jede tek povremeno.
Ali, trend je jasan – posebno mlađi od 30 godina često ne jedu meso tako da će mušterija za poduhvate poput „Veganske mesare“ biti sve više.
Momci koji vode ovu manufakturu bi da otvaraju nove prodavnice, ali tako da ne zavise od banaka i da ne jure za profitom. Zato su nedavno pokrenuli kampanju crowdfundinga sa ciljem da do sredine maja prikupe 89.000 evra i prošire proizvodnju.
To, doduše, ne ide baš sjajno – prikupljeno je tek 11.000 evra.
Sa medija i pogotovo društvenih mreža čeka nas baražna paljba loših vesti. Kako ne potonuti u njih, a ipak znati šta se dešava oko nas
Nepune dve godine pošto je svečano otvorena, železnička stanica „Beograd Centar“ – poznatija kao Prokop – suočava se sa problemima. Pukotine u peronskim gredama i nedovoljna armatura zahtevaju rekonstrukciju, a nadležni su već pokrenuli postupke za odobrenje radova, piše „Forbes Srbija". Oglasila se je i „Infrastruktura železnice Srbije“, koja tvrdi da je železnička stanica u Prokopu bezbedna za korišćenje, kao i da se planirani radovi na ojačanju peronskih greda odnose se na one koje su izgrađene 1997. godine
Manifest protiv kolonijalne vlasti, analiza različitih mehanizama ekonomske eksploatacije, ali i autobiografija sina roba, i naličje razvijenog društva Holandije – sve to je knjiga Antona de Koma Mi, surinamski robovi
Osim luksuznih hotela, apartmanskih naselja i golf terena, poluostrvo Luštica u Boki kotorskoj krije i brojne prirodne, istorijske i arhitektonske bisere koje je najlakše istražiti na dva točka
Novak Đoković savladao je Flavia Kobolija u četvrtfinalu Vimbldona i pobedu proslavio uz novu turu pumpanja pred londonskom publikom, nastavljajući podršku protestima u Srbiji. U polufinalu ga čeka prvoplasirani na ATP listi Janik Siner
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve