
Eurobasket
Srbije se niko ne plaši
Poraz od Turske šalje košarkaše Srbije u teži deo kostura, ali je hitnije pitanje da li će forma biti bolja za eliminacione utakmice i kakav će biti bolnički izveštaj
U totalitarnim zemljama potpuno se brisala razlika između onog što je istinito i onog što je politički ispravno, tako da su ljudi koji su iz straha ponavljali “politički ispravne reči” donekle i sami verovali u njih – piše u tekstu Lešeka Kolakovskog u najnovijem broju časopisa “Gradac”, čiji naslov “O laži” ukazuje na njegovu temu
U pravi čas, reklo bi se, izabrao je Branko Kukić, osnivač i urednik časopisa “Gradac”, temu za najnoviji broj.
Tema je “O laži”, a s obzirom da je laž u Srbiji deo vazduha koji dišemo, ne treba objašnjavati zašto je dobar trenutak da se baš sad o njoj priča. Elem, dvobroj 235/6 je zbirka tekstova o fenomenu laži i laganja, od Platona do Hito Štajerl, njih tridesetak, od kojih je većina prvi put prevedena. Tekstovi su u “Gradcu” objavljivani po hronologiji nastanka. Biramo ih nasumice.
Prepoznajemo se, sebe u svom vremenu, već u prvom tekstu, Platonovom Hipija Manji – to je rasprava između Sokrata i sofiste Hipija o određivanju prevare i laži. Platon kaže da su lašci “sposobni , i to na mnoge različite načine, varati ljude” i da su lukavi, i to ne zbog “ludosti i nerazboritosti” već “zbog umijeća i razboritosti”. Sokrat zaključuje “pametni su, izgleda”, a Hipija potvrđuje “tako mi Zeusa, prepametni”. Kad ga Sokrat pita da li oni znaju šta rade, Hipija kaže: “Dakako da znaju, zbog toga i čine zlo” i zaključuje da su “mudri u tome da varaju”.
Mark Tven je tekst O propadanju umetnosti laganja čitao pred članovima Kluba Istorijskog i antikvarskog društva iz Hartforda, prijavio ga je za nagradu od 30 dolara, ali napominje da nagradu nije dobio. Moguće zato što je u tom tekstu bio ironičan prema članovima Kluba koji su ga ocenjivali. Tven laž naziva vrlinom, utehom, rekreacijom i kaže da je večna. Zato na kraju predlaže “da je neophodno mudro ispitati kojim bi vrstama laži bilo najbolje i najkorisnije da se prepustimo, budući da svi moramo lagati i da svi lažemo, a koje vrste je možda najbolje izbegavati. I to je pitanje za koje osećam da ga mirna srca mogu prepustiti ovom iskusnom Klubu – tom zrelom telu, čije bi se članstvo u tom pogledu, bez nepotrebnog laskanja, moglo nazvati Starim majstorima”.
Rastko Petrović u tekstu Laž (kao duhovna tvorevina) smatra da “laž nije samo psihološki, moralni ili lični momenat, no je prvenstveno duhovna tvorevima i estetsko oslobođenje imaginacije, tako da podleže istim zakonima kojima i druga duhovna stvaranja”. Po njegovim rečima, “laž je samo u odnosu socijalnom, dok je u unutrašnjem životu njena životna vrednost između vrednosti čiste stvarnosti i vrednosti sna. Trebalo bi svakako obratiti više pažnje na lepotu unutrašnjeg njenog sklopa, kao i na estetiku njene kreativnosti. Umetnost joj duguje svakako mnogo, ceo unutrašnji život svakako bezmerno”.
Mario Vargas Ljosa priča o Fikciji: moć laži na primeru romana koji “u stvari lažu – nema im druge”, ali tako da kroz “laž izražavaju čudnu istinu”. Na jednom mestu poredi beletristiku sa novinarstvom i istorijskim knjigama, pa kaže da se “roman buni protiv života i prekoračuje ga, dok ovi drugi žanrovi ostaju njegovi večiti robovi”.
Makijaveli u tekstu Kako vladaoci treba da drže reč savetuje da se vladalac samo “trudi da pobeđuje i da drži vlast, sredstva kojima će se služiti uvek će se smatrati časnim i biće hvaljena”.
Džonatan Svift je pisao o Umetnosti političkog laganja. Poredeći političkog lažova sa ostalim kolegama, kaže da bi ovaj prvi “trebalo da ima samo kratko pamćenje, što je neophodno, s obzirom na različite prilike u kojima svaki čas mora da skače sebi u usta i zaklinje se u obe strane protivrečnosti, u zavisnosti od osoba s kojima mora da ima posla”.
Hana Arent, nemačka teoretičarka i filozof, u dva teksta analizira laganje u politici. Ona smatra da se “laž nije uvukla u politiku zbog neke nesrećne ljudske pogrešivosti” i da “nikada ne dolazi u sukob sa razumom, jer su stvari zaista mogle biti i onakve kao što lažov tvrdi da jesu; laži su često mnogo verodostojnije, privlačnije razumu od stvarnosti, budući da lažov ima veliku prednost da unapred zna šta publika želi ili očekuje da čuje”.
Lešek Kolakovski u tekstu O laži kao da govori o nama danas. Na primer: “Drugačije stoji stvar u totalitarnim zemljama, osobito u komunizmu na njegovom vrhuncu, odnosno u vreme staljinizma. Tamo se potpuno brisala razlika između onog što je istinito i onog što je politički ispravno, tako da su ljudi koji su iz straha ponavljali ‘politički ispravne reči’ donekle i sami verovali u njih, a vođe često i same bivale žrtve vlastitih laži. Cilj je bio da se ta razlika u glavama građana izgubi, tako da ljudi znaju šta valja govoriti kao politički ispravno, a zaboravljati na postojeću razliku, odnosno, da se može krivotvoriti istorijska istina i na taj način jednostavno ne lagati već uništavati sama ideja istine u normalnom smislu te reči.”
Dubravka Ugrešić u tekstu Kultura laži kaže da su se mali narodi Jugoslavije koji su laž odavno stvarali “suživjeli s njom i nadalje učvršćujući svoju kulturu laži. Laž je, kao i smrt, postala prirodnim stanjem, normom ponašanja, lažljivci su dobri građani. I ako za išta treba odati priznanje Dobrici Ćosiču, srpskom piscu i neuspješnom predsedniku lažne Jugoslavije, onda je to za autorsku repliku: ‘Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije’.”
I, šta reći?
Ovako na jednom mestu, sabrane između korica dvobroja časopisa “Gradac”, sve ove istine o laži pomažu. Terapijske su, kao neki suplemet za izoštravanje svesti, kao podsticaj za napredak ka čistom, neukaljanom društvu. Mogu da budu i edukativne, ali mala je verovatnoća da među čitaocima “Gradca” ima onih kojima je potrebna ovakva vrsta obuke.
Poraz od Turske šalje košarkaše Srbije u teži deo kostura, ali je hitnije pitanje da li će forma biti bolja za eliminacione utakmice i kakav će biti bolnički izveštaj
U noći između četvrtka i petka, duelom omraženih rivala iz istočne divizije Filadelfija Iglsa i Dalas Kaubojsa, startuje željno čekana sezona najvažnijeg američkog sporta
“Odrekao bih se svakog prošlog ili budućeg priznanja ako je to uslov da se rodi dete više. Svako dete je nova nada, nema li dece, nema ni nje. Nadam se zemlji gde se pitaju kvalifikacija i znanje, a ne njihovi falsifikati”
Dilan Dog je začet u Sklavijevom romanu koji je objavljen kad je strip već bio popularan, pa se zato misli da je strip osnova romana a ne obrnuto, a roman je zatim pretočen u film za koji većina smatra da je ekranizacija stripa, a ne romana. Svima je zajednička filozofija da je svaki oblik egzistencije užas
Modeli VI koji uče iz ogromnih količina javnih i privatnih podataka postaju sastavni deo tzv. lanca ubijanja, procesa koji obuhvata automatsko prepoznavanje, praćenje i eliminaciju označenih pretnji – reč je o dehumanizovanom sistemu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve