
Penjanje u Tajpeju
Prst do smrti
Aleks Honold se u živom prenosu uzverao na neboder od 508 metara bez užeta. Bilo bi to dosadnih 90 minuta da nije jedne “sitnice” – svakog trena je mogao da pogine. Kako od blizine smrti nastaje spektakl

Koliko dugo možemo da zadržimo pažnju i pogled u svetu u kojem slike nastaju, nestaju i ponovo se pojavljuju brže nego što ih možemo razumeti, pitanje je na koje odgovor nudi ovogodišnji Vizualizator
Stvaramo li fotografiju ili ona stvara nas? Ovo je pitanje koje upućuje Međunarodni festival fotografije Vizualizator, koji se ove godine od 18. novembra do 15. decembra održava u Beogradu, Pančevu i Somboru po 13. put.
Njegov slogan “Budi prisutan” je kritički osvrt na jedno od ključnih pitanja savremene vizuelne kulture: koliko dugo možemo da zadržimo pažnju i pogled u svetu u kojem slike nastaju, nestaju i ponovo se pojavljuju brže nego što ih možemo razumeti?
Kako festival posvećen fotografiji odgovara na krizu poverenja u foto-žurnalizam, doba vizuelne pseudostvarnosti i generativne veštačke inteligencije? Pre svega, povratkom na esenciju, na ulogu fotografa kao svedoka. Češki fotograf David Tešinski otvara festival 18. novembra izložbom Drugačija lepota (u Bioskopu Balkan). Govoriti o lepoti danas postalo je gotovo vulgarno, a ova estetska kategorija je, u najmanju ruku, kontroverzna u kontekstu dokumentarne fotografije. Ipak, Tešinski sebe odvažno opisuje kao boema, koji je proputovao više od 80 zemalja kako bi zabeležio “najbolje, najgore i najluđe” priče sveta: sirove portrete ženskih ratnica u Ukrajini, život u getima Afrike i Latinske Amerike i prkos revolucionarne omladine u Iranu.

Temu prisutnosti onoga što je odsutno nastavlja izložba Rat bez rata jednog od najznačajnijih švajcarskih fotografa Mejnrada Šadea (22. novembar, u Galeriji Narodne banke Srbije). Šade istražuje kako konflikt ostaje trajno prisutan u pejzažu, arhitekturi i psihologiji ljudi, dugo nakon što je sukob formalno okončan. Ovaj monumentalni umetničko-istraživački projekat, koji Šade razvija više od dvadeset godina, postavlja ključna pitanja: kada rat zaista počinje, a kada se završava? Šade ne prikazuje rat u trenutku eksplozije već u njegovom produžetku, u neizbrisivim posledicama koje postaju deo svakodnevice, kolektivnog sećanja i generacijskih odnosa.
Fotografija danas više ne beleži ono što postoji, već proizvodi verzije stvarnosti koje zamenjuju iskustvo ostavljajući nas istovremeno kao kreatore i zarobljenike te iluzije. Ta konstruisana, hiperposredovana pseudostvarnost, često privlačnija od autentičnog iskustva, postepeno postaje naša nova zajednička istina.

Povratak autentičnoj stvarnosti vodi i pitanju: ima li u njoj, još uvek, mesta za humor? Norveški fotograf Helge Skodvin izložbom Bergen u maju nudi upravo to (27. novembar, u Galeriji “Nikola Radošević”). Slaveći kolektivnu euforiju karnevala, sladoleda i parada u svom rodnom gradu, gde se jedanaest meseci iščekuje tih trideset dana bez kiše, Skodvin nas podseća na lepotu, ironiju i komičnost efemernog. Njegov rad afirmiše psihološku važnost kolektivne fizičke prisutnosti u malim ritualima, nešto što nijedna digitalna pseudostvarnost ne može da zameni.
Psihološki nivo prisutnosti i odnos prema pseudostvarnosti Vizualizator prikazuje kroz fotografske projekte koji direktno analiziraju nastanak i krizu (virtuelnih) identiteta. Pozajmljujući naziv od Frojda, izložba Narcizam malih razlika renomirane portugalske fotografkinje Pauliane Valente Pimentel, prikazuje grupu mladih na izolovanom ostrvu Sao Migel. Njen rad je moćan komentar na temu festivala: šta se dešava kada smo previše prisutni samo u sopstvenom svetu? Kao i ovo, jedno od ostrva Azora, tako je i svaka osoba zagledana u sopstveni svet, povijena nad sopstvenim razlikama.

Analizu odnosa prema sopstvenom i identitetu drugog, ovog puta u virtuelnom svetu, nastavlja domaća autorka, multimedijalna umetnica Milica Macanović projektom Weird Fish is You (20. novembar, u Galeriji “Nikola Radošević”). Njen rad je kartografija odnosa koji izmiču definiciji i postavlja pitanje gde prestaje prisutnost i bliskost a počinje projekcija. Njen rad mapira emotivne i identitetske veze koje nastaju u digitalnom okruženju. U tom prelazu, festival prepoznaje ključnu dilemu savremene fotografije. Razvojem društvenih mreža, svest o (samo)posmatranju fundamentalno menja upotrebu fotografije. Kamera je permanentno uperena ka nama, što je stvorilo imperativ performansa. Vizuelni identiteti na društvenim mrežama, potpomognuti algoritamskim trendovima i marketinškim strategijama, više ne predstavljaju stvarnost, već je aktivno zamenjuju.
Nasuprot konstruisanoj, hiperposredovanoj pseudostvarnosti, rad perspektivnog srpskog autora Strahinje Vukovića deluje kao provokacija. Kroz prizmu usamljenih predmeta i portreta, on namerno suočava posmatrača sa tišinom primoravajući ga da bude prisutan u napetostima prostora i trenucima koji inače prolaze neprimećeno.
Festival tradicionalno donosi i ključni presek domaće scene kroz godišnju izložbu Foto-saveza Srbije i izložbu Press Photo Srbija, koju čine odabrani radovi na nacionalnom konkursu za najbolje fotografije u medijima. Press Photo Srbija nudi platformu fotografima da predstave lične perspektive na društvene promene i pojave u Srbiji, i nudi najbolje fotografije dokumentarnog karaktera koje prikazuju stvarnost na direktan i autentičan način.
Kroz program koji obuhvata izložbe, razgovore sa autorima i panel diskusije, 13. Festival fotografije Vizualizator insistira na fizičkom, neposrednom i neposredovanom iskustvu fotografije. Postavljanjem fotografije u muzeje i galerije, festival joj vraća težinu umetničkog dela i prostor za razmišljanje.

Aleks Honold se u živom prenosu uzverao na neboder od 508 metara bez užeta. Bilo bi to dosadnih 90 minuta da nije jedne “sitnice” – svakog trena je mogao da pogine. Kako od blizine smrti nastaje spektakl

Literarni autoriteti ne znaju šta da rade sa književnošću koja ne optužuje, ne tuguje i ne spasava, koja nema ni jasne etikete ni moralne pouke na tacni, koja nije ni levo ni desno

Između Tirana i Sent Morica “Bernina Express” prolazi kroz 55 tunela i preko 196 mostova i vijadukta, a ako putujete po sunčanom zimskom danu, videćete neke od najspektakularnijih prizora na Alpama

Ako postoji grafički roman koji bi trebalo uvrstiti u lektiru za osnovnu i srednju školu, to je Ja ubijam divove Džoa Kelija i Kena Nimure o problemima odrastanja, trauma, vršnjačkog nasilja i gubitka

Kontroverza oko dočeka bronzanih rukometaša u Zagrebu pokazala je duboku podeljenost hrvatskog društva i nemogućnost formiranja zajedničkog narativa. Politički od toga profitiraju i levica i desnica
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve