
Bizarno reklamiranje
Novosadski splav pravi svadbu sa lažnim mladencima
Splav u Novom Sadu, koji se bavi organizovanjem venčanja, pravi „Ničiju svadbu” za one koje niko ne zove na svadbe ili im nedostaje svadbarskog čara
Šuma Aokigahara u Japanu čuvena je – po broju samoubistava. Sada se noću nadgleda dronovima
Kažu da je Aokigahara šuma apsolutne tišine. Neki bi rekli – mrtve tišine.
Nikla je pre više od milenijuma, kada se ohladilo polje lave posle jedne erupcije Fudžija, japanskog nacionalnog vulkana. Takvo vulkansko tlo upija zvuk.
Zato je Aokigahara, nedaleko od Tokija, omiljeno mesto za šetnju, gde se mogu izbistriti misli. Na trideset kvadratnih kilometara tu je gusta šuma, sa korenjem koje štrči nad zemljom.
Ali već decenijama je prati sumorni imidž. Naime, onde masovno odlaze ljudi koji bi sebi da oduzmu život.
Kako piše reporter nemačkog Zidojče cajtunga, tome je doprinela smesa narodnog verovanja i PR-a. Počelo je, može biti, početkom šezdesetih kad je čuveni pisac Seite Macumoto napisao roman u kojem ženski glavni lik vrši suicid baš u toj šumi.
Zato prefektura Jamanaši, kojoj šuma pripada, već tradicionalno beleži najveću stopu samoubistava u Japanu. Ovde ljudi iz cele zemlje znaju da dođu na poslednju šetnju.
Danas mnogi jutjuberi i influenseri dižu sebi gledanost tako što tumaraju šumom i „traže“ pokojnike.
Dronovi u misiji spasavanja
Samoubistvo je u Japanu još uvek tabu, kaže za nemački list Keiko Čiken koja u prefekturi Jamanaši vodi odeljenje za promociju mentalnog zdravlja.
„U Japanu imamo tendenciju da tajimo da je neko u porodici počinio suicid. Retko se o tome uopšte priča“, kaže ona.
Japan je u vrhu po stopi samoubistava među razvijenim industrijskim nacijama. Prošle godine je blizu 22 hiljade ljudi tako okončalo život.
U Aokigahari se godišnje beleže desetine, nekad i stotine suicida.
Park ima stražare koji patroliraju, nadajući se da će sprečiti ponekog da digne ruku na sebe. Ali noću je to skoro nemoguće po ovakvom terenu.
„Zato smo odavno postavili sebi zadatak da i noću spašavamo ljude“, kaže Čiken.
Sada se nada da će u tome pomoći – bespilotne letelice.
Čovek ne sme da se zaplaši
„Ideja sa dronovima dolazi iz industrije voća“, priče Čiken za Zidojče cajtung.
Naime, region je čuven po vinogradarstvu, ali su farmeri imali problem sa noćnim kradljivcima grožđa. Zato su počeli da koriste dronove sa termovizijskim kamerama.
Iste takve sada koristi i prefektura kako bi nadgledala šumu. Od septembra dve bespilotne letelice nadleću rastinje, tragajući za ljudima u tmini.
Kada nekog primete, dron se približava i obraća preko zvučnika. Sa distance, obazrivo. Bespilotna letelica ionako teško može da uđe ispod krošnji.
Čovek koji je možda namerio da počini suicidi ne sme biti uplašen. Čuvari onda kreću ka njemu ili njoj.
„Već smo se tako (iz drona) obratili nekima“, priča Čiken o pilot-projektu koji traje od septembra.
Ali, kako prenosi nemački list, niko sa sigurnošću ne može reći da li su u pitanju bile potencijalne samoubice ili ljudi u običnoj noćnoj šetnji.
Pa opet, ovde se svaki, makar i mali uspeh računa, jer se radi o ljudskim životima. Projekat košta 60.000 evra i testiraće se do marta. Onda će se proceniti da li dronovi mogu da pomognu čudesnoj šumi da se otarasi zloglasnog imidža.
Splav u Novom Sadu, koji se bavi organizovanjem venčanja, pravi „Ničiju svadbu” za one koje niko ne zove na svadbe ili im nedostaje svadbarskog čara
Veštačka inteligencija menja sve – pa i način na koji volimo. Od nežnih poruka do virtuelnih romansi, sve više ljudi ulazi u odnose sa AI partnerima. I dok jedni u tome vide novu vrstu intime, drugi upozoravaju: kad nas tehnologija počne da voli onako kako želimo, a ne kako zaslužujemo – možda je vreme za uzbunu.
Čitajte „Vreme“ godinu dana po ceni od 140 dinara po broju. Akcija traje još malo
Jevrem Obrenović je otkrio Srbiji evropski način života, njegova porodica i ljudi oko nje bili su primer kulture, modernosti i napretka, bio je jedan od osnivača mnogih današnjih institucija pa i Narodne biblioteke Srbije i SANU, napravio je prvu urbanu varoš, pa ipak, njegov stariji brat knez Miloš ga je oterao u izgnanstvo
Više od 1500 Australijanaca i Novozelanđana borili su se sa srpskim vojnicima u Velikom ratu, o čemu se ne bi znalo da nije bilo četiri fotografije. Sad je o tome snimljen dugometražni dokumentarni film Kajmakčalan, priča o slučajnosti i upornosti, o sudbini i savezništvu ljudi u borbi za bolji svet, ali i o dijaspori i patriotizmu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve