img
Loader
Beograd, 17°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Muzika

Bez tambure i gajdi nema pesme

28. decembar 2016, 18:26 Ljubomir Živkov
Foto: M. Milenković
Copied

Nije li bilo lepo kad smo morali pevati sami sebi, drugima i sa drugima, i drugi nama?

Žalim, istrajno ako se može reći žalim za vremenom kad je muzike bilo onoliko koliko su muzičari mogli da izvedu, kad reč „uživo“ (live) nije ni postojala: ili neko peva, ili je tišina; ako neko i ume da svira, to može da se čuje samo na jednom mestu, ne može njegova muzika da se istovremeno vrti u milionima kafića, frizerskih salona, međugradskih autobusa i povrh svega u telefonskim centralama, gde su svi operateri trenutno stalno zauzeti.

Ako niko nije svirao niti pevao, čulo se, kao kod Rastka Petrovića, samo kako ljudi govore, kako lupaju vedricom o osek od bunara, čula su se crkvena zvona, leti žabe, u poznu jesen vrane. Pre nego što je počelo snimanje muzike, isto je bilo u Beču, Rogači, Nju Orleansu, Perlezu, Samošu, na Fruškoj gori ili na Sirosu.

Samim tim što ju je bilo manje i što je bila neponovljiva, muzika beše u ono doba dragocenija, njezino pak snimanje jeste za nešto više od jednog veka omogućilo njen napredak – izvođači su mogli izvući pouke, mogli su učiti od nepoznatih majstora, mogli su uporediti svoju umetnost sa tuđom, ali može sada neobuzdano snimanje i umnožavanje muzike, nisam ja prorok, dovesti do zagađenja protiv kojeg će čovečanstvo morati nešto da preduzme (i sâm sam sukrivac za music pollution, često se toga i postidim, a onda kao svaki zavisnik, daj da snimim još nešto; ovo sam doduše snimio opravdano, za dokumentarni film o čoveku kome svi mi iz Druge eksperimentalne gimnazije u Zrenjaninu mnogo dugujemo, link).

Kao što lepe gradove i još lepša ostrva pokušavam da zamislim kakva su bila pre pojave klet. turizma, tako, čim pođem na voljeni sever (s desne strane mine PKB, iznad mene nisko proleti žuti avion iz njegove još aktivne flote), upinjem se da prizovem Banat u kome još niko nema radio, niko nema gramofon, i na svečarima se čeka ko će prvi zapevati. Nije li bilo lepo kad smo bili prepušteni sami sebi, kad smo morali pevati sami sebi, drugima, i sa drugima, i drugi nama?

Bio sam dugo ubeđen da je tambura vojvođanski izum, da basprim samo kod nas uspeva, a ima ga u Mađarskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni, Šumadiji… Da i ne govorim da sličnih trzačkih instrumenata ima svuda po svetu. Detinjstvo mi je proticalo u raznim raskoracima (u školi nije bilo Boga, u kući ga je bilo; u čitanci je bilo ravnopravnosti, u stvarnosti ne, u školi je Maršal bio voljen više no iko, van škole nije bilo baš tako…), pa je tako bilo i sa muzikom: Radio Novi Sad držao me je u uverenju da bez tambure (kako peva i savremeni Zvonko Bogdan) nema pesme, a uživo sam čuo mnogo više harmonikaša; jeste u Farkaždinu bilo nekoliko tamburaša, ali za njih nije bilo dovoljno posla, pa se nisu ni održali kao kapela, iako su bili u krvnom srodstvu, i jedino je Perlez u mom životnom vidokrugu imao tamburaški orkestar, toliko dobar da njegovi članovi zaslužuju da im se u XXI stoleću pomenu imena: Rada (basprim i pevanje), Milan (terc basprim), Slavko (begeš, inače Milanov rođeni brat) i Mirko (kontra, mada je rado i divno svirao basprim, lepo je i pevao „Mangup sam, poderan…“; bio je iz Kuzmina, za mene mitskog mesta, u kome niko koga poznajem nikad nije bilo, niti sam Kuzmin mogao da nađem na mapi, iako mi je baba rekao da je u Sremu), svirali su narodnu muziku, ali i marševe, i romanse, posle rata su proveli neko vreme u Novom Sadu odakle su se vratili sa svešću o mađarskim harmonijama; ja sad sviram na basprimu koji sam kupio od čika Rade, i kad iz B-dura samo počnem „Tebi dadoh sve što imah“ svaki put pomislim: pa ovaj je basprim to svirao, to je u njegovoj memoriji od ne znam ti koliko gigačega.

Perleski tamburaši bili su potomci tamburaša koje čak ni ja ne pamtim, deda Steva Kurjački mi je rekao da ovi novi lepše sviraju od očeva i stričeva, ali su oni stari bili svi jaki pevači. Međutim je postojala instrumentalna muzika starija verujem od tamburaške, a koju i ja prenebregavam, ali neću više: gajde. Bratiju koju je ovekovečio Uroš Predić („Vesela braća, žalosna im majka“) predvodi ko – gajdaš! Ne prati ih, nego ide šorom sredom ispred njih, iako je još kavano, imamo i stih „Nit je Švaba za gajdaša/Nit je Srbin za birtaša“, gde smo dali oduška i svom umerenom rasizmu i samokritičnosti, Švaba je kadar da drži birt, a da se sam ne propije, što je Srbinu teže, ili nemoguće, s druge strane, kad je umetnost u pitanju, a to je gajdaštvo, Švaba nema tu šta da traži. („Što Srbin izmisli, Švaba napravi“, „Peva ko Švaba ‘tra-la-la’“, to se govorilo o našim sugrađanima dok ih nismo posle Oslobođenja etnički očistili, a to smo ponavljali i mi, Titovi pioniri).

Danas kad se kaže „gajde“ odmah ti se pred očima stvori Škot u kiltu, stoji na nekakvoj hridi, iako studeni vetar duva kako Bogu volja, a mi smo bili prepušteni gajdašima bezmalo kao i oni: „Vesela je Srbadija/Kad joj gajdaš kolo svira“, Bugari uz gajdaša obično imaju nekog tapandžiju, da naglasi ritam, nama ni to ne treba, daj nam samo ariju, obučemo one široke gaće i u rano nedeljno popodne igramo, ne treba nam nikakva koreografija, četiri takta u jednu stranu, četiri u drugu, da nam se baš ne zavrti u glavi, srpsko takoreći klatno. Tek kad je Volter (koji nas voli i koji sa ženom Kerol dolazi u Srbiju da se odmori i provede), odigrao karikirano naše kolo, sa brzim, sitnim i uprošćenim koracima, držeći leđa pravo i ruke kruto, shvatio sam koliko se razlikujemo i od Bugara, i od Grka, i od Rumuna – svi ti narodni plesovi složeniji su od našeg, ali tako je kako je, pametnom dosta.

Moj prijatelj Vasil Bebelekov (1960–2016;

crna godina), rođen u Rodopima, svirao je izvrsno gajde, oni bi rekli „gajdu“, završio je akademiju i bio kompletan muzičar, svirao je i durske i molske lestvice na njima, i bogate melodije priličnog raspona, a ja sam na gajde dotad gledao kao na primitivnu frulu sa pogonom iz meha, koji je omaž našim čobanskim precima, eto, nadam se da sam ispravio vekovnu nepravdu prema vojvođanskim gajdama i gajdašima. Vas koji ste pomislili „jao, sad će opet o tamburaštvu“ sam može biti iznenadio, uglavnom, i čitaocima i nečitaocima „Vremena“ svima dug život želim i srećnu Novu godinu.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik
Branje kupina

Sezonski posao

29.jul 2025. Marijana Maksimović

Ispovest jednog berača: Koža od kupina

Zvuči kao preporuka travara za lečenje reume, ali prekrivenost sokom od kupine jednostavno je posledica berbe ovog voća i utrke da gazda što više nabranih kilograma upiše pored vašeg imena

Veštačka inteligencija

26.jul 2025. Tijana Stanić

Test modernog doba: Kako da prepoznate ChatGPT tekst

Veštačka inteligencija je sve naprednija, a AI detektore je lako prevariti. Mogu li se uopšte prepoznati tekstovi koje nije napisao čovek

Evropsko prvenstvo u košarci

25.jul 2025. I.M.

Američki novinar: Nikola Jokić igra za Srbiju na Eurobasketu

Američki mediji očigledno nešto znaju, što još uvek ni u Srbiji ne znaju, jer ni srpski reprezentativci nisu mogli da potvrde da će najbolji igrač na svetu igrati za nacionalni tim

Četvrti toplotni talas

25.jul 2025. Jelena Kozbašić / Klima 101

Četvrti toplotni talas u Srbiji: Ekstremne vrućine kao nova normalnost

Balkan i istočni Mediteran suočavaju se sa četvrtim toplotnim talasom ovog leta, dok temperature u Grčkoj, Turskoj i južnoj Srbiji prelaze 42 stepeni Celzijusa. U Srbiji je od početka godine zabeleženo čak osam toplotnih talasa, što je višestruko više od proseka iz druge polovine 20. veka

Hodanje: Jedan od najlakših načina da se poboljša zdravlje

Zdravlje

24.jul 2025. N. M.

Naučno istraživanje: Ne morate da hodate 10 000 koraka dnevno

Prema istraživanjima, više hodanja može smanjiti rizik od demencije, depresije i umiranja od raka, a ujedno je dobro i za srce. Najnovije brojke pokazuju da je oko 7000 koraka dovoljno za dobro zdravlje

Komentar

Komentar

Čistka sudija i tužitelja: Vraćanje paste u tubu

Da li iko veruje, osim možda Vučića, da bi čistka tužilaca i sudija uspela? Da li on zaista veruje da može da pronađe dovoljan broj Bokana, jer, ako ćemo pravo, Bokan je ipak biser među biserima

Ivan Milenković

Komentar

Drama i Srbija: Zašto je bilo lako poverovati da Iva Štrljić dobija funkciju

Svi su na keca poverovali da će Iva Štrljić biti direktorka Drame Narodnog pozorišta iako vest nije bila potvrđena – ne bez razloga. Glavni je: živimo u Srbiji

Sonja Ćirić

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure