
Psihologija
Život pod rafalom loših vesti
Sa medija i pogotovo društvenih mreža čeka nas baražna paljba loših vesti. Kako ne potonuti u njih, a ipak znati šta se dešava oko nas
Jedna od najznačajnijih grupa poslednjih decenija posvetila je novu turneju Endiju Flečeru, pokazavši da i posle 15 albuma ima neverovatnu energiju za publiku i emocije koje ruše sve pred sobom
Evropu će ovog proleća i leta koncertima pokoriti dva velika koncertna imena. Ikone modernog zvuka, bluza, rokenrola, sintpopa. Dipeš Mod i Brus Springstin. Karte za njihove nastupe po Starom kontinentu odavno su planule, u nekim gradovima čak za samo pola sata.
U odnosu na Brusa Springstina, koji na svojim nastupima okuplja uglavnom profilisanu 40+ publiku, na koncertima Dipeš Moda se mogu primetiti i oni koji ih inače ne slušaju nego su došli zato što znaju šta Dejv Gejen i Martin Gor predstavljaju u svetu muzike, pa zato hoće da i sami budu, makar sa tribina, deo spektakla.
Aktuelna turneja “Memento mori” kojom promovišu istoimeni 15. po redu album, prva je bez jednog od osnivača i stubova Dipeš Moda, preminulog Endija Flečera. Mnogima je upravo zbog toga privukla veliku pažnju – poznato je da se za velike grupe kaže da nisu “one stare” ako izgube nekog od originalnih članova.
Za koncert Dipeš Moda bilo je mnogo gradova u ponudi, ali karata ni za lek. Osim ako ne želite da izdvojite ozbiljan novac na nekim forumima i sajtovima za kupovinu i prodaju, gde ulaznica ima, ali za 150–200 evra i to stajanje. Odabrao sam švajcarski Bern gde su mi poznanici olakšali način dolaska do karte koju sam pazario čak i ispod cene koja je za stajanje bila tačno 107 švajcarskih franaka.
Kako je izgledao koncert u Bernu u odnosu na Ušće 2012?
Nemoguće je i malo nelogično porediti dva perioda njihove karijere, onaj od pre 11 godina i sad, jer se svaki veliki bend ipak polako ali sigurno s godinama, stilom i pogledom na muziku – menja. Gejen i Gor su u Beogradu sa Flečerom bili u fazi istraživanja bluza sa primesama sintpopa i darka, pa je publika osetila da prisustvuje nečem sjajnom i velikom, ali nije dobila tada preporučenu dozu mega hitova po kojima su Dipeš Mod bili i ostali upamćeni. Mogu samo da kažem da kritike na njihov račun posle Ušća, da im set-lista nije bila prilagođena Beogradu, nisu bile na mestu.
I Dipeš Mod kao i ostali velikani moderne scene svakim novim albumom na turneji gledaju da naprave solidnu kombinaciju starog i novog, a tako je bilo i sada u Bernu. Koncert je otvoren sa dve-tri nove pesme, prilično spore i psihodelične, da bi tek posle dvadesetak minuta oko 25.000 gledalaca čulo nešto poznato i za horsko pevanje.
U Švajcarskoj vladaju neka druga, strožija pravila života u odnosu na ostatak Evrope, pa je tako i vreme za početak koncerta na stadionu Vankdorf bilo u direktnoj vezi sa mirom i spokojem stanara u komšiluku: koncert je počeo nešto pre 20 časova kako bi se najkasnije završio u 22.30 da bi stanari Berna mogli na počinak bez buke. U protivnom, čelnici grada bi bili zatrpani dopisima za kršenje pravila organizacije koncerata.
Zašto to pišem? Zato što za grupu takvog imena i muzičkog opusa kakva je Dipeš Mod pogrešan tajming početka koncerta može da bude ozbiljan hendikep. Ne za članove, već za publiku. Za generalni osećaj koncerta, za atmosferu.
Dok su se svi privikavali na hitove poput “It’s no good”, “Everything counts” i “In your room”, iza benda je još sijalo sunce. Ništa nije ukazivalo na to da je trenutak da se mozak ostavi na ler i da se emocijama, sećanju i sreći obezbedi neophodan prostor. Ni bend nije isporučivao takvu energiju, pa je tek sredinom njihovog nastupa usledila prva jača erupcija oduševljenja i to, verovali ili ne uz novu pesmu “Ghosts again”.
Tu se osetila prva velika razlika u tome gde gledaš jednu od omiljenih grupa. Nije tajna da mi na Balkanu sve manje pratimo nova izdanja velikana moderne muzike, ostajući godinama unazad zarobljeni u starim opusima. Ovde je publika bila veoma dobro potkovana i videlo se “na keca” da znaju sve s novog albuma “Memento mori”, a naročito prvi i najuspešniji singl “Ghosts again”.
Posle pomenutog novog hita usledila je “I feel you”, sa čuvenim gitarskim rifom koji seče utrobu i tek tada, u sumrak, moglo je da se kaže da se prisustvuje nečemu velikom.
Martin Gor je tu i zaplakao što se videlo na video-bimu, jer se skandiralo Endiju Flečeru, pa je usledio emotivni rolerkoster sa “World in my eyes”, posvetom preminulom članu grupe. Dok je njegov lik obasjavao stadion sa dva video bima, a Dejv Gejen kao u transu pevao stihove, sećanja na početke grupe i njihovo prvo osvajanje sveta s kraja osamdesetih, moglo je da počne.
Gejen i Gor su začudo presekli fenomenalan štimung sa “Wrong”, ali je zato “Stripped” izazvao pravi delirijum na stadionu, i stekli su se uslovi za završni duo s kojim Dipeš Mod uvek okončavaju prvi deo koncerta u 2023.
Publika je kao jedan pevala “John the revelator” i naravno kultnu “Enjoy the silence”, tokom koje je verovatno svako na stadionu imao upaljen mobilni telefon sa opcijom “snimaj”.
Kraj mene je stajala izuzetno simpatična žena u šestoj deceniji koja je radila kao redar i prvi put je slušala Dipeš Mod. Na “Enjoy the silence” je čak i ona izvadila telefon i snimala govoreći mi da je ovo “vrlo kul grupa” i da ih nikada pre nije slušala. Tek kasnije sam otkrio da je ćerka bila kraj nje i ona je zapravo “krivac” što je mama prihvatila posao redara na koncertu, kako bi doživela muzičko prosvetljenje.
Mnogo je bilo porodica na tribinama. Tako uvek ide kad su velika muzička imena u pitanju. Ukusi se prenose s kolena na koleno, a Dipeš Mod su očito takav bend da i u roditeljima, ali i u deci bude najtananije emocije i prenose im neverovatnu energiju.
Bis je, u svakom gradu sve do Berna bio skoro isti. Umesto balade “Condemnation”, Gejen i Gor su otpevali prelepu “Waiting for the night” posle koje je nastao rusvaj sa najvećmi plesnim hitom “Just can’t get enough”, koji je sve naterao na razgibavanje, posle kog se pevala “Never let me down again” tako moćno da je sa Vankdorfa mgla da je čuje cela zemlja. Za kraj je ostavljena pesma koja je najviše puta obrađivana u istoriji grupe – “Personal Jesus”.
Sa medija i pogotovo društvenih mreža čeka nas baražna paljba loših vesti. Kako ne potonuti u njih, a ipak znati šta se dešava oko nas
Nepune dve godine pošto je svečano otvorena, železnička stanica „Beograd Centar“ – poznatija kao Prokop – suočava se sa problemima. Pukotine u peronskim gredama i nedovoljna armatura zahtevaju rekonstrukciju, a nadležni su već pokrenuli postupke za odobrenje radova, piše „Forbes Srbija". Oglasila se je i „Infrastruktura železnice Srbije“, koja tvrdi da je železnička stanica u Prokopu bezbedna za korišćenje, kao i da se planirani radovi na ojačanju peronskih greda odnose se na one koje su izgrađene 1997. godine
Manifest protiv kolonijalne vlasti, analiza različitih mehanizama ekonomske eksploatacije, ali i autobiografija sina roba, i naličje razvijenog društva Holandije – sve to je knjiga Antona de Koma Mi, surinamski robovi
Osim luksuznih hotela, apartmanskih naselja i golf terena, poluostrvo Luštica u Boki kotorskoj krije i brojne prirodne, istorijske i arhitektonske bisere koje je najlakše istražiti na dva točka
Novak Đoković savladao je Flavia Kobolija u četvrtfinalu Vimbldona i pobedu proslavio uz novu turu pumpanja pred londonskom publikom, nastavljajući podršku protestima u Srbiji. U polufinalu ga čeka prvoplasirani na ATP listi Janik Siner
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve