Četrdeset godina „Zvezdara teatra“, u kome je publika mogla da vidi što nije mogla u drugim pozorištima, zabranjene teme i sadržaje
„Zvezdara teatar“ je napunio 40 godina, a kao da je juče bilo kad se 8. oktobra 1984. godine prolomio prvi aplauz nakon predstave Mrešćenje šarana.
„Ovih 40 godina prošlo je brzo i kada pominjemo brojeve i prošlost imam utisak da trčimo niz brdo. ’Zvezdara’ je danas, mereći ljudskim godinama, u najlepšem periodu života. Ovo pozorište čeka duga i uspešna budućnost ako nastavi putem kojim je pošlo – promocijom novih domaćih dramskih pisaca u izvođenju velikih glumačkih imena sa generacijama mlađih glumaca koji tek osvajaju pozorišni svet“, rekao je Dušan Kovačević, direktor i osnivač „Zvezdara teatra“ medijima u sredu.
Foto: Promo/Boško KaranovićDuško Kovačević
Prvu predstavu, Mrešćenje šarana, režirao je Dejan Mijač, a jednu od uloga igrao je Voja Brajović.
„Sećanja teško mogu da vam prenesem… Bilo je jako uzbudljivo jer je Mrešćenje šarana bilo zabranjivano u dva navrata. Bio je izazov stvarati novo pozorište koje je specifično, jer funkcioniše sa jako malo ljudi. Zanimljivo je da je ipak ovaj komad u režiji Dejana Mijača, dugo živeo i bio dugovečan, što je i očekivano sa jednim takvim piscem i rediteljem. Igrali smo ga i u Zagrebu čak 49 puta“, rekao je Brajović.
Mesec dana nakon Mrešćenja šarana, bila je premijera druge predstave „Zvezdara teatra“ – Ratnički rastanak. Režirao ju je Egon Savin. Tokom godina režirao je još nekoliko predstava, a danas su na repertoaru predstave Pasivno pušenje, i Knjiga o Milutinu koja je za nepune tri godine odigrana preko 200 puta.
„Sa vremenske distance lakše sagledavamo fenomen ’Zvezdara teatra’. To je bilo vreme jednopartijske države koja je ulagala veliki novac u kulturu, ali je istovremeno sprovodila ozbiljnu kontrolu nad svim, pazili su na čitav proces rada i stvaranja. ’Zvezdara’ je bila slobodno pozorište u koje je ušla cela generacija novih pisaca. Ljudi su bili ganuti do suza, jer su ovde mogli da rade šta vole što je bilo ravno čudu. Publika je to odmah osetila, mogli su da gledaju što nisu mogli u drugim pozorištima, zabranjene teme i sadržaje“, prisetio se Savin.
Vida Ognjenović je bila reditelj treće predstave Nečastivi na filozofskom fakultetu Iva Brešana.
„Zvezdara teatar je bilo i ostalo slobodno pozorište. Imalo je od početka ogromnu ulogu zbog oslobađajuće energije koju je nosilo, glume, režije. Radeći na predstavi Nečastivi na Filozofskom fakultetu pisac Ivo Brešan rekao je: ’Ako prođe ja sam spašen, ne idem u pakao“. istakla je Ognjenović.
Predstava Udovica živog čoveka prema novom tekstu i u režiji Dušana Kovačevića biće premijerno prikazana 6, 7, i 8. oktobra i obeležiće početak četrdesete pozorišne sezone.
Predstava Ožalošćena porodica Branislava Nušića u adaptaciji i režiji Nikole Pejakovića biće prikazana 9. oktobra. Predstava Moji tužni monstrumi Vita Taufera biće prikazana 11. oktobra, a Mirandolina u režiji Tatjane Mandić Rigonat za koju je upravo dobila nagradu „Jagoš Marković“ biće prikazana 12. oktobra.
Dokumentarni film Slobodana Ivetića Kuća među zvezdama o jubileju „Zvezdara teatra“, 13. oktobra označiće kraj obeležavanja jubileja pozorišta.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
U organizaciji Konzulata Jamajke, a po ideji počasnog konzula gospodina Mirka Miljuša, YU Grupa je u martu spakovala kofere i odletela na Jamajku. Tamo je snimala stare pesme u rege žanru, a nikad mlađi Jelići dali su svoj doprinos već aktuelnom projektu pod nazivom “Prekookeanski most”.
Umesto in memoriam: Good Vibrations i Brajan Vilson (1942‒2025)
Cela priča o Brajanu Vilsonu, nedavno preminulom geniju pop muzike i lideru The Beach Boys-a, prelama se kroz priču o njihovom apstraktnom hit singlu za sva vremena Good Vibrations
U drugom činu Leone i Glembaj zarili su se jedan u drugog ko kobac u kopca. Taj surovi obračun završio je Glembajevom smrću. U samrtnom hropcu uz pojavu barunice Kasteli, stari Glembaj završio je u naručju sina. To je omaž Mikelanđelu i njegovoj skulpturi “Pijeta”. Scenu “Pijeta” smislio je Danilo Marunović
Ivan Antić, Kajzermilen glič (mikroputopis u tri glasa), PPM Enklava, 2025
Kajzermilen je četvrt u Beču, svakako ne prva koja pada na pamet kada se pomisli na ovaj grad, ali, sa svojim golim i sivim distopijskim prostorima, otuđenim “totalitarizmom dimenzija”, možda paradigmatična za savremeni svet. U tom okruženju troje Antićevih lirskih junaka ostavlja utisak postflanera, besciljnih uličnih hodača, koji se kreću gradskim prostorom u kome, uprkos precizno popisanim tragovima ljudskog prisustva, kao da nema ničega
Završna predstava Instituta za umetničku igru „Human design“ bavi se pitanjem identiteta zadatog rođenjem i čovekovom potrebom da sam izabere ono što oseća da jeste
Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!