
Država i umetnici
Zašto su članovi komisije za nacionalnu penziju anonimni
Ne zna se ko je birao kandidate za nacionalnu penziju, ali ni još mnogo toga u vezi ovog priznanja kojim se država zahvaljuje umetnicima za vrhunski doprinos kulturi

Na festivalu Horor filma obeleženo je 40 godina od premijere filma „Davitelj protiv davitelja“. Branislav Zeremski, čija je glumačka karijera tada počinjala, podelio je nekoliko uspomena na to vreme
Tokom Festivala horor filma „Odraz strave“ (19. i 20. decembar Dvorana Kulturnog centra Beograda) obeleženo je 40 godina od premijere filma „Davitelj protiv davitelja“, projekcijom njegove digitalizovane verzije.
Ako neko ne zna, „Davitelj protiv davitelja“ je kultni film jugoslovenske i srpske kinematografije, a snimljen je po scenariju Nebojše Pajkića u režiji Slobodana Šijana. Davitelj je Pera Mitić iz Beograda, ubica šest devojaka i žena koje ne vole karanfile koje on prodaje po beogradskim kafanama. Njegova čuvena rečenica je „Ko ne voli karanfile, ne zaslužuje da živi“. Glumi ga Taško Načić.
Kako savladati davitelja
Pre 40 godina film je bio prilično šokantan i mnogima se nije svideo, ali je kasnije stekao kultni status i dobi mesto među 100 srpskih igranih filmova proglašenih za kulturno dobro od velikog značaja, po izboru Jugoslovenske kinoteke.
Nazvan je komedijom strave i užasa.
Branislav Zeremski je u „Davitelju protiv davitelja“ glumio inspektora Rodoljuba Jovanovića koji se kostimira u ženu ne bi li na sebe privukao davitelja i uhvatio ga.
Za portal „Vremena“ Branislav Zeremski kaže da mu je „ta 1984. godina bila najuspešnija u karijeri. Snimio sam taj film, pa sam diplomirao, pa dva meseca proveo na Dubrovačkim letnjim igrama, i pri kraju godine sam se zaposlio u Ateljeu 212. ’Davitelj’ je moj drugi film, i bila mi je čast da igram u filmu koji režira čuveni Slobodana Šijana, i to sa sijaset velikih glumaca, sa Nikolom Simićem, Rahelom Ferari, Sonjom Savić, Sekom Sablić, Žikom Milenkovićem,a pogotovo sa Taškom Načićem. Bila mi je čast da me on davi“.
Grejpfrut
Zeremski se najviše seća noćnih snimanja.
„Sećam se da sam se smrzavao, pogotovo dok smo snimali u Skadarliji, gde je moj lik trebalo da se pretvori u žensku osobu, a ja sam bio u tankim ženskim čarapama. Garderoberka mi je dala grudnjak napunjen vatom. Pitao sam Šijana da li bih mogao da napravim nešto da te grudi budu što uverljivije, da se tresu dok igram, i on mi je rekao da uradim šta hoću. Nabavio sam dva ogromna grejpfruta i stavio u grudnjak, i kad sam malo žustrije zaigrao, oni su ispali pa sam ja morao brzo da ih pokupim – to se vidi na filmu“.
Naročito se seća one čuvene scene u kojoj davitelj iskoči iz mraka i počne da ga davi.“ Taško je to toliko uverljivo izveo, da ja uopšte nisam morao da glumim žrtvu. Toliko me stegao da sam se jedva okrenuo, a trebalo je da se okrenem ka njegovom licu i da mi on zbaci periku.“
„Sećam se prve scene prvog kadra, kada se vrši smotra u policiji i kada sam ja odlučio da se obučem u ženu. Bilo je proba sa kamerom. Prišao mi je Šijan i rekao ’vidi, moraš to malo jače, pogledaj kako Nikola Simić glumi’. Video sam restauriran film, i stvarno izgleda kao da je snimljen pre par dana. Mislim da je to bila maestralma komedija. Današnji filmovi nisu baš mnogo duhoviti, fale nam klasične komedije.“

Ne zna se ko je birao kandidate za nacionalnu penziju, ali ni još mnogo toga u vezi ovog priznanja kojim se država zahvaljuje umetnicima za vrhunski doprinos kulturi

Film „Saučesnici“ čiji je producent Lazar Ristovski, razgolićuje koruptivni sistem u kome živimo. Da li je Ristovski odlučio da „pumpa“?

Novom Uredbom o koeficijentima koju potpisuju premijer Macut i ministar Selaković, gotovo da su izjednačene plate umetnika i radnika u tehničkim službama

Sin i ja stvaramo u porodičnoj kući, u našem kućnom studiju, ne sukobljavamo se, imamo blizak i topao odnos. Isto sam to zaključio dok sam čitao knjigu koju je napravio Spenser Tvidi, o ljudima koji prave muziku iz svog “bedroom” studija. Išao je sa drugarima po kućama i gledao kako ljudi snimaju uz pomoć štapa i kanapa

Na kraju “običnih” godina prave se liste knjiga, filmova i pozorišnih predstava. Međutim, ova godina je bila jedna od onih koju ćemo pamtiti po intenzivnoj borbi za društvene promene pa nema smisla ponašati se kao da je sve regularno. Zato ću u ovom tekstu pisati ne samo o predstavama već i o pozorišnim utiscima koje ćemo poneti iz 2025. godine
Novi Trampov poredak (I)
Najpoželjnija nekretnina za američkog predsednika Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve