Nagrade
Da li se zaboravilo na nagradu „Žanka Stokić“ koju je inicirala Mira Stupica
Proglašenje dobitnice nagrade „Žanka Stokić“, koja je najveće priznanje za glumice, kasni godinu dana. Organizatori nemaju odgovarajuće objašnjenje
Od sećanja na detinjstvo u okupiranom Beogradu do ulaska među pesnike, u autobiografiji kao zbirci uspomena velikog američkog pesnika i esejiste srpskog porekla
Knjiga „Zastrašujući raj“ je sačuvala sećanja Čarlsa Simića, velikog američkog pesnika i esejiste srpskog porekla.
Ako se zna da su u njoj sećanja na detinjstvo u okupiranom Beogradu, na posleratni Beograd u kome je odrastao, na odlazak u Sjedinjene Američke Države i prve godine „američkog života“, potom na služenje vojske u američkim jedinicama u Nemačkoj i Francuskoj ranih šezdesetih, kao i na ulazak u poeziju i potom na uzbudljivu i jedinstvenu pesničku karijeru, biće jasnije zašto je Simić ovu svoju zbirku nazvao „Zastrašujući raj“.
Simić je imao neobičan život. Odrastao u jednoj kulturi, srpskoj, priznanja i svetski uspeh ostvario je u drugoj, američkoj. Bio je svedok važnih istorijskih događaja koji su se u različitim trenucima umešali u njegov život. Mnogi od njih, dobili su odjek u njegovim stihovima.
Uspomene je Simić zapisivao da bi razumeo događaje kojima prisustvuje. . Simić ne ulepšava nijedan trenutak proživljenog života, niti ga boji nostalgijom ne bi li bilo manje strašan.
Simić je upečatljiv i zabavan, lucidan i duhovit, i što je moguće posledica pesnika u njemu, u kratkim potezima osvetljava neku važnu epizodu iz lične istorije ili iz istorije društva.
Pisac se, mimo običaja u knjigama ove vrste, u ovim memoarima nije divio ni sebi, ni proživljenom vremenu, već je pisao iz prve ruke o onome čega se seća i o onome što je smatrao da valja da bude zapamćeno. Stvaran svet je predstavljao kao „urnebesno pozorište u kojem dečak Dušan (kasnije amerikanizovanog imena Čarls) iz publike posmatra sve te romaneskne, rečite i domišljate osobe kako se i u vremenu ratnih tragedija i sumorne posleratne obnove Beograda beskrajno prepiru, nadmudruju i zabavljaju genijalnim preuveličavanjima i nadahnutim besmislicama“ (iz predgovora Vesne Roganović).
Uspomene o likovima iz čikaškog i njujorškog miljea, recimo pesnici i umetnici kao što su Mark Strend, Brodski su ujedno i dragoceni dokumenti takozvane privatne istorije.
Isto važi i za anonimne likove njegovog „Zastrašujućeg raja“ , one iz njemu nepoznatog sveta egzilanata, za smušena i nesrećna raseljena lica koja u tuđini navlače maske kako bi prikrili i izgubili svoj pređašnji identitet, ne bi li se bolje uklopili u novo okruženje. „Među emigrantima ste katkad mogli sresti bivše premijere što šetaju kučiće, bivše generale sa štakama, nakinđurene dvorske dame, bivše milionere što hrane golubove u parku, stare pozorišne glumice u nemačkim i mađarskim poslastičarnicama na Drugoj aveniji“, napisao je.
Tako je sreo i kneza Pavla koji se, zatečen u civilnom ruhu u jednom pariskom restoranu, kruto i s nelagodom pozdravio sa svojim nekadašnjim „podanicima“ – tinejdžerom Čarlsom Simićem, njegovim bratićem i majkom.
Simićev odnos prema Evropi je ambivalentan, što je moguće razumeti s obzirom na traume koje je poneo iz okupiranog i posleratnog Beograda, i bede adolescentskih egzilantskih dana u Parizu. Pa ipak, on se nikad nije odrekao vrednosti koje je, svesno ili ne, usvojio iz ogromne tradicije evropske i svetske umetnosti, poezije i mitologije, koja je kroz brojne aluzije prisutna u njegovom celokupnom opusu.
Ovu autobiografiju od uspomena, Čarls Simić završava Hajdegerom: „Nijedan mislilac nikad nije stupio u samoću drugog mislioca.“
„Zastrašujući raj“ je jedno od najnovijih izdanja „Arhipelaga“, objavljeno je u prevodu Vesne Roganović.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Proglašenje dobitnice nagrade „Žanka Stokić“, koja je najveće priznanje za glumice, kasni godinu dana. Organizatori nemaju odgovarajuće objašnjenje
Mohmed Rasulof, nagrađeni iranski reditelj, kažnjen je na osam godina zatvora, bičevanje i oduzimanje imovine zato što će njegov film „Seme svete smokve“ iduće nedelje biti prikazan na festivalu u Kanu. Rasulof je i ranije kažnjavan zbog filmova na evropskim festivalima, i nije jedini
Rediteljka Sanja Mitrović u svojoj postavci komada u Ateljeu 212 uvodi novu metaforu koja je kompatibilna sa metaforom zemlje, a to je šuma. Šuma raste iz zemlje, a korenje drveća drži tlo i sprečava da nastane klizište. Šuma je i kompleksni ekosistem pun predatora i njihovih žrtava koji uništava najveći predator na Zemlji – sam čovek. Simbolički gledano, šuma predstavlja i našu podsvest, sve ono što je zapreteno i opasno
Videoteka će pre svega ostati upamćena kao zanimljiv i hrabar pokušaj da se u okvirima srpskog filma ponudi nešto drugačije, mada istovremeno i kao film koji nije uspeo da do kraja razvije nemali potencijal koji je imao
Zejlijanov Ripli čitavim se tokom priče zadržava isključivo na tački svojevrsne odmazde prema eksponentima više klase, što i jeste mračna postavka znana iz knjiga iz tog serijala Patriše Hajsmit, a čime jeste zadržan izvoran ideološki okvir koji je zadala autorka, a ona je poželela da u slučaju svog Toma Riplija pokuša da kod čitalaca izmami saosećanje prema liku koji tako nešto načelno svakako ne zaslužuje
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve